Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je 27. svibnja 2025. objavio presudu u predmetu Štengl protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio da je prigovor podnositeljice na temelju članka 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog života) očito neosnovan. Nadalje je utvrdio da je dio prigovora podnositeljice na temelju članka 6. Konvencije (pravo na suđenje u razumnom roku) nedopušten zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, a da je u preostalom dijelu došlo do povrede tog prava zbog prekomjernog trajanja parničnog postupka.
Zahtjev se odnosi na postupak za naknadu štete zbog nestručnog liječenja koji je podnositeljica pokrenula protiv bolnice nakon operacije žučnog mjehura. Podnositeljica je prigovorila da su domaći sudovi postavili nedostižno visok standard dokaza, da nisu pravilno obrazložili svoje odluke i da je parnični postupak trajao prekomjerno dugo.
Odlučujući o prigovoru podnositeljice na temelju članka 8. Konvencije, Sud je primijetio da su tijekom postupka provedena dva medicinska vještačenja. Budući da je prvo vještačenje sadržavalo nejasnoće i kontradiktornosti, domaći sud je zatražio mišljenje drugog vještaka koji je zaključio da su problemi podnositeljice nakon operacije bile moguće komplikacije, a ne rezultat liječničke pogreške. Nadalje, domaći sud je strankama omogućio podnošenje prigovora na navedena vještačenja, zatražio izradu dopune vještačenja i ispitao vještake na raspravi u prisutnosti stranaka. Podnositeljica nije prigovorila drugom vještačenju, niti je predložila daljnje dokaze.
Stoga je Europski sud utvrdio da su domaći sudovi pomno ispitali mišljenje i nalaz vještaka i da su na temelju svih izvedenih dokaza obrazloženim presudama odbili tužbeni zahtjev podnositeljice, te pružili podnositeljici dovoljno mogućnosti da dokaže da su njezini zdravstveni problemi u potpunosti ili dijelom rezultat liječničke pogreške. Iz tih razloga zaključio je da je prigovor podnositeljice na temelju članka 8. Konvencije očito neosnovan.
U odnosu na prigovor prekomjernog trajanja parničnog postupka, Europski sud je usvojio prigovor zastupnice o neiscrpljivanju domaćih pravnih sredstava u razdoblju prije 13. ožujka 2013. Nadalje je utvrdio da je preostala duljina trajanja postupka od sedam godina i tri mjeseca na tri razine nadležnosti bila prekomjerna, što predstavlja povredu članka 6. stavka 1. Konvencije. Slijedom navedenog dosudio je podnositeljici 1.950 EUR na ime naknade neimovinske štete, te 1.500 EUR za troškove i izdatke.
Ova presuda je konačna, te je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
