Dana 14. listopada 2021. Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) objavio je presudu u kojoj je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje zbog prekomjerne duljine trajanja parničnog postupka koji je podnositelj vodio od 2012. godine, tj. devet godina i četiri mjeseca na tri razine nadležnosti.
Podnositelj je pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pokrenuo dva postupka protiv poslodavca radi zaštite od uznemiravanja na poslu i radi naknade štete. U međuvremenu je jedan postupak pravomoćno okončan, dok je drugi u tijeku pred žalbenim sudom, Županijskim sudom u Zagrebu.
Razmatrajući duljinu trajanja ovih postupaka, primijenivši načela iz recentnih predmeta Kirinčić protiv Hrvatske i Mirjana Marić protiv Hrvatske iz srpnja 2020., te uzevši u obzir dobro utvrđenu praksu tog Suda prema kojoj su nacionalni sudovi dužni s posebnom revnošću postupati u radnopravnim sporovima, Europski sud je utvrdio da je duljina trajanja prvog postupka bila prekomjerna, te da podnositelj zahtjeva nije imao učinkovito pravno sredstvo u tom pogledu. Stoga je utvrdio povredu čl. 6. i 13. Konvencije, te je podnositelju dosudio 3.900,00 eura za nematerijalnu štetu i 1.100,00 eura za troškove postupka.
U odnosu na drugi postupak koji je podnositelj pokrenuo 2012., Ustavni sud je u rujnu 2020. podnositelju dodijelio 17.600,00 kuna na ime naknade za povredu prava na suđenje u razumom roku te je naložio prvostupanjskom sudu donijeti odluku u roku od šest mjeseci. Prvostupanjski sud je navedeni rok ispoštovao, a predmet se trenutno nalazi po žalbama stranaka pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Europski sud je smatrao da je dosuđeni iznos dostatan, te se stoga za razdoblje do odluke Ustavnog suda, podnositelj više ne može smatrati žrtvom u smislu čl. 34. Konvencije, a razdoblje nakon odluke Ustavnog suda je prekratko da bi dovelo do nove povrede prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom da je podnositelj imao učinkovito pravno sredstvo, Sud je odbacio zahtjev u tom pogledu kao nedopušten. Presuda je konačna.
