Prvi optuženik je osuđen jer je kao gradonačelnik u više navrata drugima osigurao besplatni smještaj u hotelima i u apartmanu na trošak grada. Znao je da nema nikakvog osnova da grad plaća takav trošak. Od zaposlenika hotela zatražio je izdavanje računa u kojima su neistinito navedeni razlozi boravka. Tako je na poticaj šestog optuženika (pročelnika jednog upravnog odjela županije) osigurao besplatno ljetovanje za šestog optuženika i njegovu prijateljicu u hotelu na trošak grada. Grad je oštećen za 16.511,00 kuna. Na poticaj drugog optuženika omogućio je četvrtom optuženiku, policijskom službeniku i dvojici njegovih prijatelja, besplatan smještaj u hotelu na trošak grada. Grad je oštećen za 5.405,88 kuna. Svom bratu je u više navrata osigurao besplatan smještaj u hotelu na trošak grada. Grad je oštećen za 7.301,40 kuna. Državnom tajniku jednog ministarstva osigurao je besplatni smještaj u hotelu i oštetio grad za 7.583,65 kuna te je jednom liječniku osigurao besplatni smještaj u apartmanu i grad oštetio za 2.086,00 kuna. Osuđen je i jer je potakao šestog optuženika da u postupku javnog natječaja pri županiji pregleda sve pristigle ponude i javi koja je najpovoljnija. Šesti optuženik je to učinio i uputio prvog optuženik da prenese petom optuženiku da snizi cijenu usluga. Peti optuženik je kao prokurista trgovačkog društva koje je također dostavilo svoju ponudu snizio ponuđenu cijenu te je njegova ponuda prihvaćena kao najpovoljnija.
Prema optužnici treći se optuženik, brat prvog optuženika, teretio da je zatražio od svog brata da mu omogući besplatni smještaj u hotelima na trošak grada u istim prigodama za koje je utvrđeno da je prvi optuženik to i učinio. Četvrti optuženik se teretio da je kao policijski službenik zatražio od prvog optuženika da njemu i njegovoj dvojici prijatelja omogući besplatni smještaj u hotelu na teret grada.
Za trećeg optuženika potvrđena je oslobađajuća presuda. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je taj optuženik tražio od svog brata, prvog optuženika, da za njega rezervira hotelski smještaj. Međutim, iz niti jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je od brata tražio da račune za korištenje tih hotelskih smještaja plati grad. Za četvrtog optuženika (također prvostupanjskom presudom oslobođen optužbe) Vrhovni je sud obustavio postupak jer je ovaj optuženik u međuvremenu umro.
U preostalom, osuđujućem dijelu, Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku presudu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je prvi optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 1 (jedna) godina te mu kazna zamijenjena radom za opće dobro (u trajanju 730 sati rada). Drugi optuženik je osuđen na kaznu zatvora 4 (četiri) mjeseca i izrečena mu uvjetna osuda s rokom provjeravanja 1 (jedna) godina. Peti optuženik je osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) mjeseca i izrečena mu uvjetna osuda s rokom provjeravanja 1 (jedna) godina. Šesti optuženik je osuđen na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci i izrečena mu uvjetna osuda s rokom provjeravanja 1 (jedna) godina.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za individualizaciju kazne i zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne za sva četiri optuženika. Svima je olakotnim cijenjena dosadašnja neosuđivanost, a prvom, drugom i petom optuženiku što imaju djecu. Otegotne okolnosti nisu utvrđene. Prvi optuženik je oštećenom gradu nadoknadio svu štetu.
Ovakvim kaznama, zamjenom za rad za opće dobro i izrečenim uvjetnim osudama ispunit će se zahtjevi generalne i specijalne prevencije. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda da se kazna zatvora za prvog optuženika zamijeni radom za opće dobro, a za drugog, petog i šestog optuženika da se kazna neće izvršiti ako ti optuženici u vremenu provjeravanja ne počine novo kazneno djelo. Kaznom će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
