No ni jedna država ne voli tijekom svog šestomjesečnog predsjedanja otvarati temu koju ne može zaključiti pa će tako odluka Slovenije ovisiti o signalima članica koje sve moraju poduprijeti Hrvatsku da bi se ona pridružila schengenskom prostoru. Kako sada stoje stvari, nema otvorenih otpora ulasku Hrvatske, no postoji šira slika koju bi neke države željele riješiti prije nego što daju zeleno svjetlo.
Neformalni sastanak ministara vanjskih poslova u Sloveniji, na kojem je sudjelovala i povjerenica EK za unutarnje poslove Ylva Johansson, dala je obrise što se može očekivati – u igri je konačni dogovor o migrantskom paktu koji je predložila Komisija i koji bi trebao rasteretiti države prvog ulaska. Prema prijedlogu, nijedna članica ne bi se smjela sama nositi s neproporcionalnim migracijskim pritiskom i neproporcionalno velikom odgovornosti i sve bi članice trebale doprinositi putem obvezan, ali fleksibilan sustav solidarnosti. Svaka bi članica mogla odlučiti želi li solidarnost iskazati kroz premještaj tražitelja međunarodne zaštite iz država članica na vanjskoj granici, sponzorirati postupke povrata državljana trećih zemalja kojima nije odobrena međunarodna zaštita i koji stoga nezakonito borave u Europskoj uniji ili pak kroz pomoć u izgradnji graničnih, azilnih i prihvatnih kapaciteta u trećim zemljama.
Na taj se dogovor veže i funkcioniranje Schengena koji je za migrantske krize te sada, za pandemije, izgubio svoju protočnost, postoji suspenzija kretanja ljudi i kontrole na granicama. Dobri poznavatelji hrvatsku situaciju ocjenjuju kao “oprezno optimističnu”, a šanse “vrlo dobre”, no glavna prepreka je sam koncept Schengena.
