Tijekom šest godina primjene prijašnjeg Zakona o procjeni učinaka propisa (Nar. nov., br. 90/11) izrađena su izvješća o izvršenju godišnjih planova normativnih aktivnosti, kao i izvješće o provedbi procjene učinaka propisa, te je analiza dosadašnje primjene i postignutih učinaka pokazala postojanje nedostataka u procesu planiranja zakonodavstva, odnosno izvršenja godišnjih planova normativnih aktivnosti, ali i u provedbi samog postupka procjene učinaka propisa i njegovim rezultatima. S druge strane, uključivanje zainteresirane javnosti u sam postupak proizvelo je pozitivne učinke jer su stručni nositelji izrade propisa bili obvezni pokrenuti formalno javno savjetovanje u nekoliko stadija zakonodavnog procesa, što je povećalo razinu transparentnosti postupka donošenja zakona i odgovornosti predlagatelja propisa.
Predlagatelj novog Zakona u obrazloženju Konačnog prijedloga zakona naveo je da se većina normativnih aktivnosti u razdoblju od 2013. do kraja 2015. godine odvijala neplanirano, nenajavljeno i u hitnoj proceduri. Tako je 2013. godine usvojeno 216 neplaniranih nacrta prijedloga zakona, a 2014. godine, kao i u 2015. godini, 92 neplanirana nacrta prijedloga zakona. Čini se da u hrvatskoj zakonodavnoj praksi postoji trend usvajanja neplaniranih prijedloga zakona, a izgleda da ni za 2016. i 2017. godinu statistika neće biti puno bolja. Toj bojazni ide u prilog činjenica da je u razdoblju između 2013. i 2015. godine vidljiv stalan pad izvršenja godišnjih planova normativnih aktivnosti. Tako je u 2013. godini izvršenje plana iznosilo 37,6%, u 2014. godini 32,2%, a u 2015. godini svega 10,7%. Na trogodišnjoj razini izvršenje godišnjih planova normativnih aktivnosti iznosi samo 26,83%.
U praksi se pokazalo da je, u okolnostima pojačane i iznimno dinamične normativne aktivnosti, teško u cijelosti isplanirati svu zakonodavnu aktivnost na godišnjoj razini. Pored toga, važeći postupak procjene učinaka propisa pokazao se suviše složenim te je kao takav često obeshrabrivao stručne nositelje izrade propisa za njegovu primjenu. Rezultat provedenih postupaka procjene učinaka propisa najčešće je bila niska kvaliteta akata procjene učinaka propisa. Također, pokazalo se da prepoznavanje i shvaćanje važnosti procjene učinaka propisa u javnosti nije na dostatnoj razini. Umjesto da je težište javnosti bilo na procjeni učinaka propisa, fokus je bio na finalnom normativnom rješenju. Jednako tako, razumijevanje važnosti procjene učinaka propisa kako od strane donositelja odluka na razini tijela državne uprave tako i na razini Vlade Republike Hrvatske, nije bilo dostatno. Stvorena je percepcija da je procjena učinaka formalna, proceduralna i administrativna zadaća, a ne stvarni, kvalitativni iskorak ka uspostavi boljeg zakonodavstva.
U javnosti je i donošenje prijašnjeg Zakona o procjeni učinaka propisa doživljeno s objektivnim nerazumijevanjem, nepovjerenjem, pa čak pomalo i s podsmjehom. Nakon provedene analize o rezultatima primjene toga Zakona javila se potreba pojednostavljenja normativnog okvira za procjenu učinaka propisa, boljeg reguliranja mogućih izvanrednih situacija koje se javljaju u zakonodavnom postupku te daljnjeg jačanja stručno analitičkih kapaciteta za provedbu procjene učinaka propisa.
Krajnji cilj novoga Zakona je osigurati daljnji razvoj učinkovitog i samostalnog sustava procjene učinaka propisa kroz aktivnu ulogu svih tijela odgovornih za sustav procjene učinaka propisa kao i sudjelovanje svih zainteresiranih dionika. Takav sustav trebao bi doprinijeti poticajnom poslovnom okruženju, većoj pravnoj sigurnosti i jačanju vladavine prava, smanjenju administrativnih troškova za građane i poslovne subjekte, uz istodobno osiguranje zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobnih i političkih sloboda i prava te gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava.
Stoga se novim Zakonom o procjeni učinaka propisa nastoji pojednostavniti postupak i skratiti vrijeme koje je potrebno za provođenje cjelokupnog postupka procjene učinaka propisa. U prijašnjem Zakonu postupak vezan uz nacrt prijedloga iskaza trajao je najmanje 45 dana, a daljnji postupak vezan uz izradu prijedloga iskaza i nacrta prijedloga zakona dodatnih 15 do 30 dana. Sada je korak izrade nacrta prijedloga iskaza izostavljen, a cjelokupni postupak procjene učinaka propisa moguće je dovršiti u roku od 30 dana.
Novim Zakonom uvodi se obveza procjene izravnih učinaka nacrta prijedloga zakona prema pojedinim adresatima, a osobito prema građanima, obiteljima i kućanstvima, mikro, malim, srednjim i velikim poduzetnicima, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, zadrugama, radnicima i umirovljenicima, pružateljima uslužnih djelatnosti u pojedinim gospodarskim granama, potrošačima, hrvatskim braniteljima, manjinama, socijalnim skupinama s posebnim interesima i potrebama, udrugama, zakladama, središnjim tijelima državne uprave, drugim državnim tijelima, pravosudnim tijelima, javnim ustanovama, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama s javnim ovlastima, trgovačkim društvima u vlasništvu Republike Hrvatske te trgovačkim društvima u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (članak 9. stavak 3. Zakona).
Budući da je analiza primjene prijašnjeg Zakona i normativnog okvira pokazala da prilikom izrade godišnjeg plana zakonodavnih aktivnosti nije uvijek moguće predvidjeti sve zakone koje će tijekom godine trebati donijeti, novim Zakonom detaljno se uređuje postupak za takve neplanirane nacrte prijedloga zakona. Također, novim Zakonom u cijelosti se isključuje primjena postupka kada se zakon donosi radi potvrđivanja međunarodnih ugovora, radi provedbe uredbi i drugih obvezujućih pravnih akata Europske unije koji se izravno primjenjuju na području Republike Hrvatske, izvršenja državnog proračuna Republike Hrvatske te davanja ovlaštenja Vladi Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora (članak 15. stavak 1. Zakona).
Uvedena je i obveza naknadne provedbe procjene učinaka propisa u slučajevima kada je nacrt prijedloga zakona izuzet od provedbe procjene učinaka propisa jer se donosi radi zaštite interesa Republike Hrvatske, žurnog otklanjanja prijeteće opasnosti od nastanka štete ili zaštite osobitog gospodarskog odnosno socijalnog interesa, uz detaljno navođenje razloga. U takvim iznimnim slučajevima postoji obveza provođenja procjene učinaka propisa najkasnije u roku od dvije godine od stupanja na snagu zakona (članak 17. zakona).
Predlagatelji novog Zakona o procjeni učinaka propisa očekuju da će njegova primjena rezultirati smanjenjem neplaniranih zakonodavnih aktivnosti, pojednostavljenjem i kraćim trajanjem postupka procjene učinaka propisa, što će omogućiti provođenje ovoga postupka za veći broj zakona. Već bi se u samom postupku izrade zakona trebale utvrditi moguće prepreke za poslovanje poduzetnika kao i utjecaj na status građana, a očekuju se i pozitivni pomaci u osiguranju otvorenosti i transparentnosti zakonodavnog postupka, poticanje suradnje i međuresorne koordinacije te podizanje razine odgovornosti tijela državne uprave.
