Ovim radom ukazat ćemo na mogućnosti provođenja usmene rasprave koje na raspolaganju ima Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kada provodi postupke radi utvrđivanja nastanka obveze preuzimanja dioničkih društava, pri čemu primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09.). Tu obvezu prikazat ćemo kroz shvaćanje Ustavnog suda iz dva nedavna postupka.
Predmet broj: U-III-3403/2015
Na temelju članka 15. točke 2. alineje 1. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga ("Narodne novine" broj 140/05.) i članka 47. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" broj 109/07., 36/09., 108/12., 90/13., 99/13., 148/13.) HANFA je po službenoj dužnosti provela postupak nadzora nad primjenom ZoPDD-a, odnosno utvrđivanje (eventualnog) nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva - D. d. d. Zagreb.
U provedenom postupku HANFA je utvrdila da je podnositelj, zajedno s drugim pravnim i fizičkim osobama pobliže navedenim u izreci rješenja HANFA-e, na dan 12. travnja 2005. imao više od 25% dionica ciljnog društva. O obavljenom nadzoru i utvrđenom činjeničnom stanju sastavljen je zapisnik klasa: UP/I-451-04/11-10/1, ur. broj: 326-321-11-109 od 4. kolovoza 2011. (sadrži više od 90 stranica) koji je uredno dostavljen svim strankama na očitovanje radi podnošenja primjedbi ili prigovora.
Podnositelj je 29. kolovoza 2011. uložio prigovor protiv zapisnika osporavajući utvrđenje nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva.
Rješenjem od 25. ožujka 2010. HANFA je utvrdila da je za podnositelja te druge pravne i fizičke osobe (navedene u izreci) 12. travnja 2005. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva te im je naloženo da u roku od 30 dana od dana primitka rješenja, u skladu s odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" broj 109/07. i 36/09.; u daljnjem tekstu: ZoPDD/07), podnesu HANFA-i zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, ponudu za preuzimanje i isprave iz članka 22. stavka 3. citiranog ZoPPD/07. Ujedno im je naloženo da u roku od pet dana od dana primitka tog rješenja plate administrativnu pristojbu u iznosu od 2.000,00 kuna u korist državnog proračuna i naknadu od 20.000,00 kuna u korist žiro-računa HANFA-e.
Protiv rješenja HANFA-e podnositelj je podnio tužbu Visokom upravnom sudu osporavajući zakonitost rješenja HANFA-e zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presudom Visokog upravnog suda odbijene su tužbe kao neosnovane. U osporenoj presudi Visoki upravni sud u odnosu na postojanje zajedničkog djelovanja navodi: "Tuženo tijelo je postojanje odnosa zajedničkog djelovanja u ovom slučaju utvrdilo na temelju prethodnog sporazuma ponuditelja o usklađenom djelovanju tj. preuzimanju kontrole nad ciljnim društvom i na temelju njihovih međusobnih odnosa kontrole. Postojanje odnosa kontrole utvrđeno je uvidom u osnivačke akte i vlasničke strukture pojedinih pravni osoba a postojanje nepisanog sporazuma utvrđeno je kroz okolnosti koje su se odvijale od 2000. nadalje i to kroz provođenje ESOP programa u ciljnom društvu, stjecanje dionica ciljnog društva ... stjecanje udjela ... osnivanje i dokapitalizaciju ... te usklađeno djelovanje nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. U postupku je utvrđeno da su se L. M., T. B., K. K., D. S. i D. T., počevši od 2000. pa nadalje, sporazumjeli usklađeno djelovati u cilju stjecanja dionica ciljnog društva i ostvarivanja većinskog prava glasa iz tih dionica te zajedničkog upravljanja poslovnim i financijskim politikama ciljnog društva, koji cilj je ostvaren prelaskom praga od 25 % od ukupnog broja glasova koje daju dionice ciljnog društva s pravom glasa, dana 12. travnja 2005., kroz pravne osobe nad kojima su navedene fizičke osobe imale kontrolu. Postojanje sporazuma (nepisanog), koji je osnova zajedničkog djelovanja ponuditelja, tuženo tijelo je utvrdilo kroz isprepletenost u vlasničkoj i upravljačkoj strukturi društava koja su bila obuhvaćena postupkom nadzora i temeljem prikupljene dokumentacije, analize međusobnih poslovnih odnosa između ponuditelja, analize stjecanja i otpuštanja dionica ciljnog društva, iskaza saslušanih svjedoka te očitovanja stranaka u postupku. Imajući na umu da je uspostavljanje odnosa zajedničkog djelovanja sporazumom iz članka 8. stavka 1. točke a) ZPDD 2002. izjednačeno sa stjecanjem dionica s pravom glasa te činjenično stanje utvrđeno u postupku nadzora prema kojem su se L. M. i dr. sporazumjeli da će kroz povezana društva, BMK i partneri d.o.o., KLT i partneri d.o.o., CTG d.o.o., C. d.o.o. i T. d.o.o. stjecati dionice ciljnog društva i iz istih ostvarivati većinu glasova na glavnim skupštinama ciljnog društva, tuženo tijelo je pravilno zaključilo da je za sve osobe koje su sudjelovale u uspostavljanju odnosa zajedničkog djelovanja, nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva, bez obzira jesu li u trenutku prelaska praga bili imatelji dionica ciljnog društva."
U odnosu na povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud je ustavnu tužbu odbio odlukom od 7. ožujka 2018. istaknuvši da članak 29. stavak 1. Ustava osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama te da je zadaća Ustavnog suda ograničena na ispitivanje jesu li učinci takve interpretacije sudova suglasni s Ustavom. Da bi Ustavni sud mogao ispuniti svoju ustavnu zadaću nužno je da obrazloženja sudskih odluka sadrže relevantne i dostatne razloge na temelju kojih su sudovi utvrdili osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva. Ustavni sud je ocijenio da osporena odluka Visokog upravnog suda sadrži primjereno obrazloženje razloga na kojima se temelji. Visoki upravni sud je pozivajući se na činjenice utvrđene u postupku koji je prije donošenja svog rješenja provela HANFA, primijenjeno mjerodavno pravo obrazložio na ustavnopravno prihvatljiv način, pri čemu se očitovao na prigovore koje je podnositelj isticao. Ustavni sud ocjenjuje da je Visoki upravni sud dostatno naveo razloge iz kojih je razvidno zbog čega i prema njegovoj ocjeni na strani podnositelja postoje razlozi zbog kojih je u obvezi preuzimanja predmetnog ciljnog društva. Ustavni sud nije smatrao potrebnim, a niti je za to nadležan, ulaziti u ocjenu načina (pravilnosti/zakonitosti) postupka opisanog stjecanja dionica ciljnog društva na strani podnositelja potrebnog za dosizanje kontrolnog praga propisanog mjerodavnim odredbama ZoPDD-a.
Prigovor povrede načela saslušanja stranaka (neodržavanja usmene rasprave) podnositelj je po prvi put istaknuo u ustavnoj tužbi.
U odnosu na prava podnositelja o mogućnosti raspravljanja odnosno sudjelovanja u provedenom postupku razvidno je da je HANFA provela ispitni postupak o čemu je sastavljen zapisnik koji je dostavljen, između ostalog, i podnositelju (radi podnošenja prigovora). Podnositelj je time sukladno članku 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.; u daljnjem tekstu: ZUP) imao mogućnost predlagati izvođenje dokaza, tražiti obavještavanje o tijeku postupka i izvršiti uvid u spis. Međutim, iz podataka spisa proizlazi da podnositelj takvih prijedloga nije imao.
Također iz pribavljene dokumentacije proizlazi da podnositelj nije tražio održavanje usmene rasprave u upravnom postupku te kasnije niti pred Visokim upravnim sudom već takav prigovor iznosi po prvi puta u ustavnoj tužbi. Ustavni sud ukazuje na odredbu članka 54. ZUP-a koja dozvoljava značajnu slobodu upravnom tijelu vezanu uz potrebu provođenja usmene rasprave. Ustavni sud prihvaća da je obrazloženje upravnog tijela vezano uz odluku o usmenoj raspravi u okvirima propisane ovlasti upravnog tijela odnosno da primjena propisanih ovlasti nije izraz arbitrarnosti u postupanju. Ustavni sud također ukazuje na činjenicu da je podnositelju na raspolaganju dana i mogućnost tužbe Visokom upravnom sudu kroz koju se dodatno mogao očitovati kako o svojim interesima tako i o postupanju nadležnog upravnog tijela. U tom smislu Ustavni sud ne nalazi da je podnositelju ograničeno pravo na učinkovitu pravnu zaštitu.
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Predmet broj: U-III-4618/22 i 4634/22
Obje ove ustavne tužbe odbačene su rješenjem od 15. veljače 2023. uz utvrđenje da nema naznaka povrede ustavnih prava, posebno onih koje jamči članak 29. stavak 1. Ustava.
U provedenom upravnom sporu utvrđeno je da je rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: tuženik) od 1. travnja 2021. djelomično zakonito, te je potvrđena točka 1. izreke tog rješenja, a u ostalom dijelu je rješenje poništeno.
Iz spisa predmeta je vidljivo da je točkom I. osporenog rješenja tuženika utvrđeno da je za podnositelje nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva T. d.d., Zagreb, iz razloga što je tuženik nakon provedenog postupka utvrdio da su oni djelovali zajednički pri preuzimanju toga društva. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je zaključio da iz opisanog činjeničnog stanja, nespornim proizlazi da su podnositelji stjecali dionice ciljnog društva novčanim sredstvima koje im je osigurao Luxury real estate d.o.o. danim pozajmicama te je za svakog od njih utvrđen isti obrazac postupanja kod stjecanja dionica ciljnog društva. Međusobna suradnja podnositelja očituje se kroz osiguranje novčanih sredstava za stjecanje dionica ciljnog društva, pri čemu niti jedan od podnositelja nije pojedinačno prešao kontrolni prag od 25% dionica s pravom glasa, ali su svojim djelovanjem ispunili zakonom propisane uvjete da steknu obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva. Stoga je u upravnom sporu utvrđeno da je tuženik valjano utvrdio činjenično stanje i na temelju pravilnih utvrđenja pravilno primijenio mjerodavno pravo.
Visoki upravni sud je također utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev podnositelja za poništenjem točke I. osporenog rješenja tuženika, jer je iz činjeničnog stanja utvrdio da su tužitelji ispunili uvjete iz članka 9. stavka 1. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" broj 109/07., 36/09., 108/12., 90/13 - odluka Ustavnog suda broj: U-I-4469/2008 i dr., 99/13 - odluka Ustavnog suda broj: U-I-2470/2010 i dr. i 148/13.; u daljnjem tekstu: Zakon), koji propisuje da je fizička ili pravna osoba obvezna objaviti ponudu za preuzimanje kada neposredno ili posredno, samostalno ili djelujući zajednički, stekne dionice s pravnom glasa ciljnog društva, tako da, zajedno s dionicama koje je već stekla, prijeđe prag od 25% dionica s pravnom glasa ciljnog društva (kontrolni prag). Prvostupanjski sud je također utvrdio da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo u točkama II. i III. osporenog rješenja (u vezi objave ponude podnositelja za preuzimanje ciljnog društva), radi čega je te točke poništio.
U odnosu na prigovor podnositelja da im tuženik nije omogućio održavanje usmene rasprave te da je na taj način došlo do povrede njihovih ustavnih prava, sud je utvrdio da je službena osoba koja vodi upravni postupak je dužna omogućiti strankama izjašnjavanje o svim relevantnim okolnostima i činjenicama vezanim za utvrđivanje činjeničnog stanja. Podnositeljima je omogućeno izjašnjavanje tijekom cijelog postupka, podnošenje prigovora protiv sastavljenog zapisnika i dopune zapisnika, a podnositelji nisu predlagali zakazivanje rasprave te je tuženik pravilno ocijenio da zakazivanje iste nije niti potrebno. Podnositelji su se u navodima žalbe pozvali na odluke Ustavnog suda u kojima je navedeno da je održavanje usmene rasprave nužno, ali je isto tako Ustavni sud izrazio i stajalište da u konkretnim slučajevima preuzimanja društva, "ukazuje na odredbu članka 54. ZUP-a koja dozvoljava značajnu slobodu upravnom tijelu vezanu uz potrebu provođenja usmene rasprave te prihvaća da je obrazloženje upravnog tijela vezano uz odluku o usmenoj raspravi u okvirima propisane ovlasti upravnog tijela, odnosno da primjena propisanih ovlasti nije izraz arbitrarnosti u postupanju" (odluka broj: U-III-3403/2015 od 7. ožujka 2018.). Budući da su činjenice utvrđivane na temelju isprava, a ne na temelju izjava stranaka ili svjedoka, ocijenjeno je da je taj prigovor u konkretnom slučaju neosnovan. Isto tako, održana je usmena rasprava u upravnom sporu, na kojoj su podnositelji mogli iznositi sve činjenice koje su u vezi provedenog upravnog postupka i činjeničnog stanja u njemu utvrđenog.
Podnositelji navode da im je osporenim pojedinačnim aktom povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku te na provedbu nazora zakonitosti upravnih akata iz članak 19. stavka 2. Ustava.
Ustavne tužbe se, većim dijelom iscrpljuju u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja (posebice u pogledu obveze preuzimanja ciljnog društva i zajedničkog djelovanja podnositelja) i primjene mjerodavnog prava pred upravnim sudovima i u upravnom postupku.
Iz osporene presude proizlazi da je drugostupanjski sud o primjeni materijalnog i postupovnog prava te o utvrđenim odlučnim činjenicama za primjenu Zakona dao dostatne i relevantne razloge, slijedom čega je prigovor povrede prava na obrazloženu sudsku odluku očito neosnovan. Povrh navedenog, okolnosti konkretnog slučaja ne upućuju da bi osporavana presuda bila očito nerazumna ili arbitrarna.
Stoga su te dvije ustavne tužbe aktera u postupku preuzimanja dioničkog društva, odbačene kao nedopuštene.
Zaključno
Dakle, HANFA u postupku koji vodi radi utvrđivanja obveze preuzimanja dioničkih društava postupa po ZUP-u, ali ujedno ima veliku slobodu primjene postupovnih pravila, što se odnosi i na usmenu raspravu. Prema članku 54. ZUP-a dozvoljena je značajna sloboda upravnom tijelu vezana uz potrebu provođenja usmene rasprave, ali mora obrazložiti svoju odluku u vezi usmene rasprave, ukoliko stranka to zatraži, s time da se mora dokazati da primjena propisanih ovlasti nije izraz arbitrarnosti u postupanju. Budući da se postupak pred HANFA-om vodi pretežito na temelju činjenica koje se utvrđuju na temelju isprava, a ne na temelju izjava stranaka ili svjedoka, takva je praksa zakonita.
dr. sc. Robert Peček
