PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 188/22 U Luxembourgu 22. studenoga 2022.
Presuda Suda u spojenim predmetima C-37/20 | Luxembourg Business Registers i C-601/20 | Sovim
U skladu s Direktivom o sprečavanju pranja novca
jednim luksemburškim zakonom donesenim 2019.
osnovan je Registar stvarnih vlasnika te se predviđa da u njega treba upisati i u njemu čuvati cijeli niz informacija o stvarnim vlasnicima registriranih subjekata. Dio tih informacija dostupan je cjelokupnoj javnosti, među ostalim putem interneta. Taj zakon predviđa i mogućnost da stvarni vlasnik zatraži od Luxembourg Business Registersa (LBR), upravitelja Registra, da u određenim slučajevima ograniči pristup takvim informacijama.
S obzirom na to, pred tribunalom d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud u Luxembourgu) podnesene su dvije tužbe koje su podnijeli, redom, jedno luksemburško društvo i stvarni vlasnik jednog takvog društva, koji su bezuspješno zahtijevali od LBR-a da ograniči pristup cjelokupne javnosti informacijama koje se odnose na njih. Taj sud, smatrajući da otkrivanje takvih informacija može dovesti do neproporcionalnog rizika od ugrožavanja temeljnih prava predmetnih stvarnih vlasnika, uputio je Sudu niz prethodnih pitanja o tumačenju određenih odredaba
Direktive o sprečavanju pranja novca i o njihovoj valjanosti s obzirom na
Povelju Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).
Svojom današnjom presudom Sud, odlučujući u velikom vijeću, utvrdio je
nevaljanost, s obzirom na Povelju, odredbe Direktive o sprečavanju pranja novca kojom se predviđa da države članice moraju osigurati da su informacije o stvarnom vlasništvu korporativnih i drugih pravnih subjekata osnovanih na njihovu državnom području
u svim slučajevima dostupne cjelokupnoj javnosti.
Prema mišljenju Suda, pristup cjelokupne javnosti podacima o stvarnim vlasnicima predstavlja
ozbiljno zadiranje u temeljna prava na zaštitu privatnog života i na zaštitu osobnih podataka, koja su utvrđena člancima 7. i 8. Povelje. Naime, otkrivene informacije omogućavaju potencijalno neograničenom broju osoba da se informiraju o materijalnoj i financijskoj situaciji stvarnog vlasnika. Usto, potencijalne posljedice za dotične osobe koje proizlaze iz eventualne zlouporabe njihovih osobnih podataka pogoršane su činjenicom da, kada se jednom stave na raspolaganje cjelokupne javnosti, te podatke ne samo da je moguće slobodno konzultirati već ih je moguće i spremiti i distribuirati.
S obzirom na to, Sud ističe da predmetnom mjerom zakonodavac Unije želi spriječiti pranje novca i financiranje terorizma, uspostavljajući, povećanom transparentnošću, okruženje za koje je manje vjerojatno da će biti korišteno u te svrhe. On smatra da na taj način zakonodavac ostvaruje
cilj u općem interesu koji može opravdati zadiranja, pa čak i ozbiljna, u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje te da je pristup cjelokupne javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima
prikladan da doprinese ostvarenju tog cilja.
Međutim, Sud je utvrdio da zadiranje koje uzrokuje ta mjera
nije niti ograničeno na ono što je strogo nužno niti je proporcionalno cilju koji se želi ostvariti. Osim činjenice da predmetne odredbe omogućavaju stavljanje na raspolaganje javnosti podataka koji nisu u dovoljnoj mjeri definirani niti utvrdivi, sustav uveden Direktivom o sprečavanju pranja novca predstavlja
značajno ozbiljniju povredu temeljnih prava zajamčenih člancima 7. i 8. Povelje nego što je to predstavljao prethodni sustav (koji je predviđao, osim pristupa nadležnih tijela i određenih subjekata, i pristup svih osoba ili organizacija koje mogu dokazati legitimni interes)
a da to pogoršanje nije kompenzirano eventualnim koristima koje bi mogle proizlaziti iz novog sustava u odnosu na prethodni što se tiče borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. Posebice, eventualno postojanje
poteškoća za precizno
utvrđivanje slučajeva i uvjeta u kojima postoji takav
legitimni interes, koje ističe Komisija,
ne može opravdati to da zakonodavac Unije predvidi pristup cjelokupne javnosti tim informacijama. Sud dodaje da dispozitivne odredbe koje državama članicama omogućuju da
uvjetuju stavljanje na raspolaganje informacija o stvarnim korisnicima registracijom putem interneta i da, u iznimnim okolnostima,
predvide izuzeća od pristupa cjelokupne javnosti tim informacijama same po sebi
nisu takve da dokazuju niti pravilno odvagivanje cilja u općem interesu koji se želi ostvariti i temeljnih prava utvrđenih u člancima 7. i 8. Povelje
niti postojanje dovoljnih jamstava koja dotičnim osobama omogućuju da svoje osobne podatke učinkovito zaštite od opasnosti zlouporaba.
____________________________
1 Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL 2015., L 141, str. 73.), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. (SL 2018., L 156, str. 43.)
2 Zakon od 13. siječnja 2019. o uspostavi Registra stvarnih vlasnika (Mémorial A 15)
