Okvir za donošenje ove Uredbe je reguliranje sadržaja koji se objavljuje na internetu i obveza uklanjanja odnosno onemogućavanja pristupa sadržaju koji bi se okarakterizirao kao teroristički sadržaj. Obveznici primjene ove Uredbe su pružatelji usluga smještaja sadržaja na internetu bez obzira na zemlju njihovog glavnog poslovnog nastana ukoliko se usluga pruža u zemljama članicama Unije. Smatra se da se usluga pruža na području Unije ako je sadržaj dostupan jednoj ili više članica Unije odnosno ako postoji bitna veza pružatelja usluge s jednom ili više država članica. Bitnom vezom s Unijom smatra se poslovni nastan pružatelja usluge na području Europske Unije, ako takav sadržaj koristi znatan broj korisnika u jednoj ili više država članica ili ako su aktivnosti pružatelja usluge usmjerene prema jednoj ili više članica.
Sama Uredba kao niti Zakon ne daje jasnu definiciju terorističkog sadržaja već Uredba propisuje da definicija „terorističkog sadržaja” treba biti utvrđena u skladu s definicijama relevantnih kaznenih djela kako je to propisano Direktivom (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni okvirne odluke vijeća 2002/475/pup i o izmjeni odluke vijeća 2005/671/pup. Sama Direktiva, u članku 3., ne definira kaznena djela terorizma. Direktiva propisuje da su određena, taksativno navedena djelovanja, koja prema nacionalnom zakonodavstvu predstavljaju počinjenje kaznenog djela kao npr. napad na fizički integritet osobe, protupravno oduzimanje zrakoplova, brodova ili drugih sredstava javnog ili teretnog prijevoza, kaznena djela terorizma ako su počinjena s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, protupravne prisile tijela vlasti ili međunarodne organizacije na činjenje ili ne činjenje ili ozbiljne destabilizacije ili uništavanja temeljnih političkih, ustavnih, gospodarskih ili društvenih struktura neke zemlje ili međunarodne organizacije. Dakle, sama Direktiva određuje da određena kaznena djela koja prema nacionalnom zakonodavstvu nisu kaznena djela terorizma mogu biti kvalificirana kao kaznena djela terorizma ako su počinjena s jednim od ciljeva navedenih u Direktivi. Teroristički sadržaj na internetu bi bio onaj sadržaj koji bi imao za cilj radikalizaciju pojedinaca i skupina, regrutiranje novih članova te olakšavanje i usmjeravanje terorističkih aktivnosti koje su propisane predmetnom Direktivom.
Osnovna svrha predmetne Uredbe je uklanjanje odnosno onemogućavanje pristupa sadržaju na internetu za koji je utvrđeno da je teroristički sadržaj. Sukladno Uredbi nadležno tijelo svake države članice je dužno izdati nalog za uklanjanje ili onemogućavanje pristupa sadržaju za koji je utvrđeno da predstavlja teroristički sadržaj. Sukladno predmetnom Zakonu na području Republike Hrvatske takva ovlast je dana jedinici za prevenciju i suzbijanje terorizma u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Zakonom je propisano da je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti nadležno tijelo za donošenje odluke o izloženosti terorističkom sadržaju. Zakonom je propisna pravna zaštitia protiv naloga za uklanjanje sadržaja s poslužitelja. Protiv takvog naloga pružatelj usluge ima pravo podnijeti prigovor. Za odlučivanje o prigovoru nadležan je Općinski prekršajni sud u Zagrebu.
Protiv odluke Hrvatske regulatore agencije za mrežne djelatnosti kojom je odlučeno o izloženosti terorističkom sadržaju na poslužitelju može se pokrenuti upravni spor. Zakonom su također propisane vrlo visoke novčane kazne za pružatelje usluga smještaja sadržaja na internetu koje se mogu kretati i do 132.720,00 € odnosno do milijun kuna.
Primjena ove Uredbe na području Europske unije će vrlo vjerojatno izazvati puno prijepora i polemika. Može se već sada pretpostaviti da će nastati situacije u kojima će države kao adresati primjene ove Uredbe određeni sadržaj smatrati terorističkim, dok će dio građana taj isti sadržaj smatrati informativnim i edukativnim.
Daniel Deković, dipl. iur.
