Otkazivanje leta uslijed pomicanja leta na više od jednog sata
U predmetu C-263/20 Sud Europske Unije (Sud EU-a) dao je tumačenje čl. 5., st. 1., t. (c) i čl. 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku (Uredba). Sud EU-a je o sličnim pitanjima odlučivao i u predmetu C-395/20 te u spojenim predmetima C-146/20, C-188/20, C-196/20 i C-270/20. Osnovna pitanja koja su se postavila pred Sud EU-a jesu imaju li putnici pravo na odštetu (čl. 7., st. 1. Uredbe) u slučaju kada je let pomaknut unaprijed na više od jednog sata, kada je let odgođen za manje od tri sata te predstavlja li obavijest o pomicanju vremena polaska ponudu za zamjenski prijevoz (čl. 7., st. 2. Uredbe). Također se postavilo i pitanje tumačenja pojma otkazanog leta u slučaju kada se preliminarni red letenja (koji izdaje bilo stvarni prijevoznik bilo putnička agencija) u bitnome razlikuje od stvarnog reda letenja.
Pojam otkazivanja leta definiran je u čl., st. 2., t. (l) Uredbe te podrazumijeva otkazivanje leta koji je prethodno zakazan i na kojem je rezervirano najmanje jedno mjesto. Uredba, sukladno čl., st. 5., t. (c) daje putnicima pravo na odštetu (u skladu s čl. 7. Uredbe) osim ako je obavijest o otkazivanju pristigla najmanje dva tjedna prije predviđenog vremena polaska, odnosno ako su u periodu od dva tjedna do tjedan dana prije leta primili i obavijest i ponudu za preusmjeravanje s limitiranim vremenskim odstupanjem (dva sata odnosno jedan sat prije) od predviđenog vremena polaska te limitiranim vremenskim odstupanjem (četiri sata odnosno dva sata od) predviđenog vremena dolaska.
U predmetu C-263/20 dva putnika rezervirala su kartu za prijevoz putnika zrakom preko mrežne platforme za rezervaciju karata. Planirani let pomaknut je za više od šest sati unaprijed, a putnici su o tome obaviješteni četiri dana prije planiranog leta. Putnici su mrežnoj platformi prepustili pravo utuživanja te je mrežna platforma pokrenula postupak protiv zračnog prijevoznika. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan. U predmetu C-395/20, zračni prijevoznik odgodio je vrijeme polaska za 2:50 sati te o istome obavijestio putnike devet dana prije dana leta. Prvostupanjski sud odbio je zahtjev putnika za naknadu štete temeljem otkazanog leta. U predmetu C-146 troje putnika rezerviralo je putnički aranžman preko putničke agencije. Zračni prijevoznik pomaknuo je let unaprijed za 1:40 sati, o čemu je obavijestio putničku agenciju koja je propustila obavijestiti putnike. Posljedično tome, putnici su propustili let. Prvostupanjski sud je ocijenio kako promjena redoslijeda letenja u trajanju od 1:40 sati ne predstavlja značajnu promjenu koja bi bila dostatna da se utvrdi otkazivanje leta. U predmetu C-188/20, putnička agencija izdala je karte u skladu s preliminarnim redom povratnih letova koji su izvedeni s bitnim odstupanjem (odlazni let preko četrnaest sati kasnije nego što je predviđeno, odnosno dolazni let preko dva sata prije predviđenog vremena, o čemu je putnička agencija pravovremeno (šest mjeseci unaprijed) obaviještena). Prvostupanjski sud presudio je kako se rezervacija karte po preliminarnom redu letenja ne može smatrati rezervacijom mjesta na zrakoplovu u smislu čl. 2., st. 2., t. (i) Uredbe. Konačno, u predmetu C-196/20 također je bilo riječi o rezervaciji putničke karte za prijevoz zrakom temeljem preliminarnog reda leta koji je u konačnici izveden jedanaest sati kasnije, pri čemu je prvostupanjski sud zauzeo stav kako se rezervacija karte po preliminarnom redu letenja ima smatrati rezervacijom mjesta na zrakoplovu u smislu čl. 2., st. 2., t. (i) Uredbe.
U svim predmetima nadležni žalbeni sudovi uputili su Sudu EU-a zahtjev za preliminarno tumačenje spornih odredbi. Sud EU-a je ocijenio kako se u vezi pomicanja leta unaprijed let treba smatrati otkazanim ako je riječ o pomicanju od više od jednog sata u odnosu na objavljeni plan leta. Za razliku od toga, po pitanju odgode vremena polaska za manje od tri sata (predmet C-395/20), Sud EU-a je, u skladu s odlukom u predmetu Sturgeon and Others (C-402/07 i C-432/07) utvrdio kako se takva odgoda ne može smatrati otkazanim letom osim ako je stvarni prijevoznik putnike odlučio prevoziti drugim letom čiji je izvorni red letenja drugačiji od preliminarnog reda letenja po kojem je karta za zračni prijevoz rezervirana. U vezi izdavanja preliminarnog reda letenja i pripadajuće rezervacije mjesta na zrakoplovu od strane putničke agencije, takav dokument i bez naknadne potvrde (stvarnog) prijevoznika predstavlja osnovu za odštetni zahtjev pod uvjetom da zaista postoji relevantna razlika u vremenu izvođenja letova. Sud EU-a je ocijenio kako, suprotno zaključcima usvojenim u predmetu Wirth (C-532/17), nedostatak ugovornog odnosa putničke agencije i stvarnog prijevoznika nije otegotna okolnost u smislu ostvarivanja odštetnog prava temeljem preliminarnog reda letenja i pripadajuće rezervacije mjesta na zrakoplovu. Također, suprotno zaključku u predmetu Sousa Rodriguez (C-83/10), Sud EU-a je ocijenio kako se relevantna izmjena reda letenja može smatrati kao otkazani let čak i kada izostaje jasna odluka o otkazivanju leta. Po pitanju propusta putničke agencije da putnike pravovremeno obavijesti o promjeni reda leta, Sud EU-a je zaključio kako propust putničke agencije ne isključuje odgovornost stvarnog prijevoznika na plaćanje odštete. Sud je ustvrdio kako stvarni prijevoznik s putnicima ostvaruje ugovorni odnos zračnog prijevoza putnika te stoga ima dužnost pravovremenog informiranja putnika o promjeni reda letenja, neovisno o činjenici je li karta kupljena posredstvom putničke agencije. Konačno, Sud EU-a je utvrdio kako se pomicanje leta unaprijed više od jednog sata može smatrati zamjenskim letom.
Ključne riječi: Uredba (EZ) br. 261/2004, Sud Europske unije, dužnost informiranja o promjeni redoslijeda letenja, putnički aranžmani, rezervacija mjesta po preliminarnom redu letenja, pomicanje leta unaprijed, odgoda polijetanja, zamjenski let, pravo na odštetu uslijed otkazivanja leta
Nadležnost i mjesto tranzita povezanih letova
Sud Europske unije (Sud EU-a) u predmetu C-20/21 dao je tumačenje značenja pojma mjesto izvršavanja usluge (zračnog prijevoza) sukladno Uredbi (EU) br. 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Uredba), u kontekstu odštetnog zahtjeva temeljenog na Uredbi (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku. Sporna odredba čl. 7., st. 2., t. (b), uv. ii. Uredbe propisuje kako se domicilnu osobu jedne države članice može tužiti u drugoj državi članici pod uvjetom da se u toj drugoj državi članici usluge pružene ili su trebale biti pružene.
U konkretnom predmetu skupina putnika tužila je pred njemačkim sudom poljsku aviokompaniju koja je kao stvarni prijevoznik pružala uslugu leta iz Varšave do Frankfurta na Majni, pri čemu je navedeni let bio prva etapa povezanih letova na za koje je izdana jedinstvena zrakoplovna karta (single booking of two or more connecting flights). S obzirom na to da je navedeni let kasnio, putnici se nisu stigli ukrcati na idući povezani let prema konačnom odredištu. Njemački žalbeni sud, obzirom kako se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim, zatražio je od Suda EU-a da protumači navedenu odredbu Uredbe odnosno da pojasni može li se odredište prve dionice putovanja (Frankfurt na Majni) smatrati kao mjesto gdje se pružala usluga. Prvostupanjski sud utemeljio je vlastiti izostanak nadležnosti na činjenici kako ni mjesto polazišta niti mjesto odredišta nisu u Njemačkoj koja služi isključivo kao mjesto tranzita.
Sud EU-a je utvrdio kako se mjesto odredišta prvog povezanog leta (first leg destination) ne može smatrati kao mjesto pružanja usluge (zračnog prijevoza) sukladno Uredbi, čime je potvrdio stav njemačkog prvostupanjskog suda. Sud EU-a je naglasio kako spornu odredbu valja tumačiti povezano s konkretnom obvezom iz relevantnog ugovora, odnosno povezano s mjestom njenog izvršenja. Sukladno prethodno zauzetom stavu u povezanim predmetima C-274/16, C-447/16 i C-448/16, Sud EU-a je ustvrdio kako mjesto izvršenja konkretne obveze mora biti jasno izvedeno iz samog ugovora o pružanju usluge zračnog prijevoza. Temeljem navedenoga te s obzirom na to da se u predmetu razmatra isključivo prvi povezani let s točkom polazišta u Poljskoj, Sud je odredio kako najbliža poveznica iz ugovora upućuje na nadležnost poljskog suda.
Korisno je također upozoriti na zaključak iz predmeta C-606/19 gdje je Sud utvrdio kako se točka polazišta prvog leta te točka dolazišta zadnjeg leta (konačno odredište) smatraju kao mjesta pružanja usluge. Slično tome, po pitanju prijevoza robe Sud je u predmetu C-88/17 odredio kako se mjesto odašiljanja pošiljke ima smatrati kao mjesto pružanja usluge.
Ključne riječi: Uredba (EU) br. 1215/2012, Uredba (EZ) br. 261/2004, Sud Europske unije, povezani letovi, mjesto polazišta povezanog leta, mjesto odredišta povezanog leta, mjesto pružanja usluge zračnog prijevoza
Primjena Uredbe (EZ) br. 261/2004
U predmetu C-451/20, Sud Europske Unije (Sud EU-a) dao je tumačenje u vezi primjene čl. 3., st. 1., čl. 5., st. 1., t. (c), uv. iii. i čl. 7., st. 1. Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku (Uredba). Navedene odredbe relevantne su za problematiku polja primjene Uredbe (čl. 3.), otkazivanja leta i posljedičnog prava na odštetu (čl. 5.) te izračuna odštetnog zahtjeva (čl. 7.). U čl. 3., st. 1. Uredbe određuje se kako se Uredba primjenjuje na putnike koji zrakoplovom putuju iz zračne luke u državi članici, odnosno koji posredstvom prijevoznika Zajednice zrakoplovom putuju u zračnu luku u državi članici. U čl. 5., st. 1., t. (c), uv. iii. Uredbe propisuje se iznimka od prava na odštetu od stvarnog prijevoznika u slučaju kada su putnici obaviješteni o otkazivanju leta u roku od sedam dana te je osiguran preusmjereni let s maksimalnim odstupanjem polaska od sat vremena odnosno dolaska od dva sata. Konačno, čl. 7., st. 1. Uredbe propisuje metodologiju izračuna visine odštete.
Putnik je rezervirao povezani let iz Moldavije do Tajlanda preko Beča. Let iz Moldavije do Beča otkazan je manje od sedam dana prije predviđenog vremena polaska, te je putnik usmjeren na let iz Turske do Tajlanda, pri čemu je putnik u Bangkok stigao s ukupnim zakašnjenjem od 2:27 sati u odnosu na izvorni let. Bitno je za istaknuti kako se i mjesto polazišta i mjesto konačnog odredišta nalaze u trećim zemljama. Potencijalna poveznica s Uredbom očituje se kroz činjenicu kako je let izvodio europski zračni prijevoznik (prijevoznik Zajednice), odnosno, da se tranzit izvodio preko Beča. Putnik je svoje pravo potraživanja predao agenciji za potraživanje koja je pokrenula odštetni zahtjev protiv prijevoznika, austrijski prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev, no žalbeni sud uputio je zahtjev za preliminarno odlučivanje Sudu EU-a.
Sud je ocijenio kako se povezani let valja tretirati kao jedinstveni let u smislu primjene odredbi Uredbe. Sukladno navedenome, Sud je zaključio kako činjenica da se tranzit događa unutar države članice nije relevantna za aktivaciju odredbe sadržane u čl. 3., st. 1. Uredbe, čime putnik ne ostvaruje pravo na potraživanje odštete sukladno Uredbi. S obzirom na tako usvojeni zaključak, Sud nije razmatrao daljnja pitanja u vezi čl. 5., st. 1., t. (c), uv. iii. i čl. 7., st. 1. Uredbe.
Ključne riječi: Uredba (EZ) br. 261/2004, Sud Europske unije, povezani let, polje primjene Uredbe
Povrat novca putnicima uslijed otkazivanja leta
Njemački sud nedavno je donio odluku u predmetu koji se odnosio na odštetni zahtjev u skladu s Uredbom (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku (Uredba). U navedenom predmetu uslijed globalne pandemije otkazan je let za koji je putnik posredstvom putničke agencije pribavio kartu. Nakon obavijesti o otkazanom letu, putnik je zatražio povrat novca od putničke agencije. Putnička agencija je taj zahtjev proslijedila prijevozniku te je prijevoznik isplatio odštetni iznos na račun putničke agencije. U međuvremenu, bez da je dalje komunicirao s putničkom agencijom odnosno prije nego što je dobio bilo kakvu obavijesti u vezi isplate odštetnog iznosa, putnik je svoje pravo na potraživanje odštete prebacio na agenciju za potraživanje. Agencija za potraživanje uputila je tužbeni zahtjev protiv prijevoznika.
Prijevoznik se pozvao na činjenicu kako je ispunio svoju obvezu isplatom odštetnog iznosa na račun putničke agencije. Prijevoznik je posebno naglasio kako Uredba predviđa vrlo kratak rok za isplatu te kako je u tom trenutku prijevozniku bio poznat isključivo račun putničke agencije, a ne i račun putnika. Prijevoznik je ustvrdio kako je povrat novca na račun s kojega je izvorno plaćena karta za zračni prijevoz predviđen i kroz opće uvjete poslovanja prijevoznika, koji čine sastavni dio ugovora o prijevozu putnika zrakom.
Agencija za potraživanje se usprotivila navodima prijevoznika te ustvrdila kako Uredba u čl. 8., st. 1. propisuje obvezu prijevoznika da odštetni iznos isplati putniku, a ne putničkoj agenciji kao posredniku. Nastavno na tvrdnju prijevoznika kako njegovi opći uvjeti poslovanja dopuštaju isplatu drugim osobama, tužitelj je ustvrdio kako, u skladu s čl. 15., st. 1. Uredbe, takve odredbe općih uvjeta poslovanja predstavljaju nevaljane odredbe. Navedena odredba Uredbe propisuje kako se obveze prema putnicima ne mogu ni ograničiti niti isključiti, pri čemu se isto posebno naglašava na primjeru bilo kakvih restriktivnih odredbi odnosno izuzeća sadržanih u ugovoru o prijevozu, odnosno, u kontekstu tekućeg predmeta, dokumentaciji koja čini sastavni dio ugovora o prijevozu. Agencija je posebno naglasila kako tužbeni zahtjev vodi računa o čl. 15. Uredbe te kako odštetni iznos valja isplatiti izravno na račun putnika, uz određeni postotak koji agencija zadržava za sebe.
Njemački sud je potvrdio kako Uredba jasno ograničava pravo na isplatu na putnike te isključuje takvu mogućnost za treće stranke. Pritom je sud ocijenio nebitnim činjenicu da je putnik prvotno kontaktirao putničku agenciju, jer navedena radnja ne predstavlja davanje ovlasti za primanje odštetnog iznosa u ime i za račun putnika. Prijevoznik je stoga bio dužan prikupiti potrebne informacije u smislu podataka o putniku (broj računa) te putniku izravno isplatiti odštetu. S obzirom na navedeno, sud je ocijenio kako sporne odredbe općih uvjeta poslovanja prijevoznika nisu relevantne za tekući predmet.
Eventualna žalba na prvostupanjsku presudu bi svakako bila od interesa činjenicom kako je pozicija agencije za potraživanje također upitna e obzirom na odredbu čl. 15. Uredbe, imajući na umu modalitet naplaćivanja izravno iz odštetnog zahtjeva. Također bi bilo zanimljivo dobiti jasnije pravno tumačenje problematike valjanosti općih uvjeta poslovanja u odnosu na čl. 15. Uredbe, kada takvi uvjeti nude mogućnost izbora treće strane u smislu povrata novca ili isplate odštete.
Ključne riječi: Uredba (EZ) br. 261/2004, putnička agencija i povrat novca, agencija za potraživanja i odštetni zahtjev, dužnost prijevoznika na povrat novca putnicima, nevaljanost općih uvjeta poslovanja
Zakašnjenje u isporuci robe prema Montrealskoj konvenciji
Izraelski sud nedavno je odlučivao u predmetu za naknadu štete uslijed neadekvatne isporuke robe sukladno Konvenciji o ujednačavanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz iz 1999. godine (tzv. Montrealska konvencija, NN MU 9/2007).
Tužitelj je naručio određeni broj zaštitnih maski koje je u kratkom roku trebalo isporučiti na adresu naručitelja. U tu svrhu tužitelj je sklopio ugovor o kupoprodaji robe (kao kupac) te ugovor o prijevozu robe zrakom (kao naručitelj prijevoza). Pred sudom je tužitelj ustvrdio kako robu nije zaprimio u dogovorenom roku te kako je tuženik za uslugu prijevoza naplatio iznos viši od prethodno dogovorenog (kao preduvjet za isporuku zaštitnih maski). Tužitelj je također ustvrdio kako tuženik nikada nije isporučio cjelokupan iznos maski. Tužitelj je tužbeni zahtjev temeljio na više ugovornih i izvanugovornih pravnih osnova.
Tuženik (otpremnik) se usprotivio tužbenom zahtjevu uz prigovor izostanka pasivne legitimacije. Tuženik (DHL Israel) je pojasnio da nije bio dio ni ugovora o kupoprodaji robe (stranke ugovora tužitelj i proizvođač maski u Kini) niti dio ugovora o prijevozu robe zračnim putem čije su stranke tužitelj i DHL China. Tuženik je naglasio da je kao otpremnik (agent) pružao usluge DHL China, a ne tužitelju. Pozivajući se na čl. 29. Montrealske konvencije (ekskluzivnost primjene odredbi Konvencije na relevantne tužbene zahtjeve kako su uređeni samom Konvencijom), tuženik je također upozorio kako je tužitelj propustio postupati po čl. 31., st. 2. Montrealske konvencije koja, u slučaju zakašnjenja u isporuci robe, predviđa obvezu dostave pisane primjedbe naručitelja prijevoza prijevozniku u roku od dvadesetijednog (21) dana od dana primitka robe. Sukladno čl. 31., st. 2. Konvencije, propuštanje slanja pisane primjedbe dovodi do gubitka prava na potraživanje štete. Po pitanju zakašnjenja u isporuci te nedostatnog broja ukupno isporučenih maski tuženik je ustanovio kako je isto rezultat nepažljivog i štetnog postupanja krcatelja (prodavatelj) koji je teret neadekvatno pripremio za prijevoz uz netočne deklaracije, a što je posljedično usporilo prijevoz i dovelo do viših uvoznih davanja (koje je prijevoznik odnosno tuženik platio te posljedično potraživao od tužitelja).
Izraelski sud je prihvatio navode tuženika te potvrdio izostanak pasivne legitimacije tuženika činjenicom kako isti nije dio relevantnih ugovora. S obzirom na ekskluzivnost tužbenih zahtjeva predviđen u Montrealskoj konvenciji, sud je odbacio sve ostale pravne osnove potraživanja. Po pitanju tužbenog zahtjeva temeljenog na Montrealskoj konvenciji, sud je prihvatio navod tuženika kojim se osporava tužbeni zahtjev činjenicom da je tužitelj propustio dostaviti pisani prigovor u predviđenom roku.
Ključne riječi: Montrealska konvencija, zakašnjenje u isporuci robe, djelovanje agenta, pasivna legitimacija, pisani prigovor
izv. prof. dr. sc. Mišo Mudrić
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
