Predmet spora odnosi se na oduzimanje značajnog iznosa protupravno stečene imovinske koristi od društva podnositelja nakon kaznenog postupka u kojem je osuđena osnivačica i direktorica tog društva. Pred domaćim sudovima vodio se kazneni postupak protiv izvjesne S.V., jedine osnivačice i tadašnje direktorice društva podnositelja zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Iako znajući da neće vratiti pozajmice, ona je sklopila više ugovora o kratkoročnom zajmu između dva trgovačka društva čija je bila direktorica, te je na taj način sebi i društvu podnositelju osigurala znatnu imovinsku korist.
Županijski sud ju je proglasio krivom i naložio oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom u iznosu od 152.000 EUR od nje, a 106.000 EUR od društva podnositelja. Društvo podnositelj podnijelo je žalbu protiv presude prigovorivši da ga sud nije obavijestio o pravima koje ono ima kao treća osoba. Vrhovni sud je odbio žalbu, utvrdivši da iako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu Zakona o kaznenom postupku koja se odnosi na postupovna jamstva treće strane, to nije bilo od utjecaja na zakonitost postupka budući da je okrivljena direktorica, S.V., imala iste interese kao društvo, te je mogla učinkovito sudjelovati u postupku. Društvo podnositelj je pred Europskim sudom prigovorilo nemogućnosti učinkovitog sudjelovanja u kaznenom postupku i okolnosti da domaći sudovi nisu utvrdili je li imovinska korist stečena u dobroj vjeri.
Europski sud je primijetio da iako društvo podnositelj nije imalo status stranke tijekom kaznenog postupka, ne može se zanemariti činjenica da je okrivljenica bila osnivačica i direktorica te da se optužba od početka odnosila na nezakonite novčane transakcije prema njoj i društvu podnositelju, koji nisu bili vraćeni, pa je stoga društvo podnositelj razumno moglo predvidjeti da će mu biti naloženo oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi. Nadalje, u žalbenom stadiju društvo je zastupao odvjetnik i stoga je imao dovoljnu i razumnu priliku odgovarajuće štititi pravne interese društva. Slijedom navedenog, Sud je prigovor navodne povrede prava na pošteno suđenje odbacio kao očigledno neosnovanim.
Nadalje, razmatrajući prigovor povrede prava na mirno uživanje vlasništva, Sud je utvrdio da je nalog za oduzimanje imovinske koristi bio zakonit, u sladu s općim interesom, proporcionalan, uz postojanje dovoljno postupovnih jamstava tijekom kaznenog postupka. Imajući u vidu utvrđenja domaćih sudova o postupcima direktorice te nezakonitim transferima novca na račun društva podnositelja, u takvim okolnostima, nalog za oduzimanje imovinske koristi nije predstavljao nerazmjernu mjeru miješanja u vlasnička prava društva. Slijedom navedenog, Sud je i ovaj prigovor odbacio kao očigledno neosnovan.
Ova odluka o nedopuštenosti je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
