Rad umirovljenika reguliran je zakonskim normama. Naime, mirovinskom reformom iz 2018. godine proširen je krug umirovljenika koji mogu raditi uz istovremenu isplatu mirovine te se od tada broj umirovljenika koji rade znatno povećao. Prema statističkim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u lipnju 2021. godine evidentirano je ukupno 17.690 korisnika mirovine koji rade i primaju mirovinu. Prosječan broj korisnika obiteljske mirovine u svibnju 2021. iznosio je 215.977, s prosječnim iznosom neto mirovine od 2.096,74 kuna, što je manje od prosječnog iznosa mirovine u Republici Hrvatskoj. U većini slučajeva korisnici obiteljske mirovine su udovice, odnosno udovci, starije osobe, koji mirovinu koriste nakon smrti bračnog/izvanbračnog druga, s tim da je u više od 27% slučajeva preživjeli bračni/izvanbračni drug potencijalno izložen riziku od siromaštva.
Intencija zakonodavca za novim zakonskim izmjenama u području mirovinskog osiguranja je dodatno proširenje kruga umirovljenika koji mogu raditi, što će se odnositi i na korisnike obiteljske mirovine. Stoga se u zakonodavnoj proceduri nalazi Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, s Konačnim prijedlogom Zakona, te bi nove zakonske izmjene trebale stupiti na snagu 1. kolovoza 2021. godine. Potreba za brzim stupanjem na snagu zakonskih izmjena proizlazi iz toga da se korisnicima obiteljske mirovine što prije omogući rad do polovice punog radnog vremena uz nastavak korištenja mirovine.
Korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine se obustavlja.
No, iznimno mirovina se ne obustavlja:
Takvim zakonskim određenjem proširit će se krug osiguranika koji mogu raditi uz isplatu mirovine, na način da će se korisnicima obiteljske mirovine omogućiti rad do polovice punog radnog vremena bez obustave isplate mirovine. Ujedno će se tako unaprijediti materijalni položaj tih korisnika mirovine, a s druge strane na tržištu rada osigurati deficitarna stručna i iskusna radna snaga u najpotrebitijim djelatnostima.
Odredit će se mirovinski faktor za korisnike obiteljske starosne mirovine za vrijeme zaposlenja do polovice punog radnog vremena. Naime, mirovinski faktor određivat će se sukladno članku 87. stavku 1. točki 13. i stavcima 2. i 3. Zakona, koji propisuju određivanje mirovinskog faktora u slučaju kada obiteljsku mirovinu koristi jedan, dva, tri, četiri ili više članova obitelji, pa će se sukladno tome odrediti i mirovinski faktor za vrijeme zaposlenja korisnika obiteljske mirovine.
Sukladno tome, mirovinski faktor iznosi za obiteljsku mirovinu u slučaju ako mirovina pripada samo udovici, odnosno udovcu i djeci osiguranika, ili samo roditeljima, ili braći, sestrama i drugoj djeci bez roditelja uzetoj na uzdržavanje, i to ako mirovinu koristi:
– jedan član obitelji 0,7
– dva člana obitelji 0,8
– tri člana obitelji 0,9
– četiri i više članova obitelji 1,0
Ako pravo na obiteljsku mirovinu ima udovica, odnosno udovac, djeca i roditelji osiguranika, tada se mirovinski faktor određuje tako da se udovici, odnosno udovcu i djeci odredi prema članku 87. stavku 1. točki 13. Zakona, a roditeljima ostatak do 1,0. Ako bi udovici, odnosno udovcu i djeci s obzirom na njihov broj mirovinski faktor iznosio 1,0, mirovinski faktor za udovicu, odnosno udovca i djecu iznosi 0,9, a za roditelje 0,1.
Ako pravo na obiteljsku mirovinu ima udovica, odnosno udovac, djeca ili roditelji i drugi članovi obitelji (brat, sestra i drugo dijete bez roditelja uzeto na uzdržavanje), mirovinski se faktor određuje tako da se udovici, odnosno udovcu, djeci ili roditeljima odredi prema članku 87. stavku 1. točki 13. Zakona, a drugim članovima obitelji – ostatak do 1,0.
Korisniku starosne, prijevremene starosne, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, obiteljske mirovine, i invalidske mirovine ostvarene zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, kao i korisniku invalidske mirovine zbog profesionalnosti nesposobnosti za rad ostvarene do stupanja na snagu Zakona, najniža mirovina neće pripadati za vrijeme zaposlenja duljeg od polovice punog radnog vremena, ili obavljanja samostalne djelatnosti.
Iz takvog zakonskog određenja proizlazi da korisnicima obiteljske mirovine u slučaju zaposlenja neće pripadati pravo na najnižu mirovinu.
Korisnicima prava na starosnu mirovinu, prijevremenu starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, invalidsku mirovinu ostvarenu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i obiteljsku mirovinu, koji su ta prava ostvarili prema ranije važećim propisima o mirovinskom osiguranju do 31. prosinca 2013. godine pripadat će pravo na najnižu mirovinu u slučaju zaposlenja do polovice punog radnog vremena. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti će zatečenim korisnicima mirovine kojima je isplata najniže mirovine za vrijeme zaposlenja do polovice punog radnog vremena bila obustavljena, uspostaviti isplatu najniže mirovine bez donošenja rješenja, najkasnije u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu zakonskih izmjena, odnosno počevši od 1. kolovoza 2021., ako je to za njih povoljnije.
S obzirom da se u prijelaznim i završnim odredbama Zakona, odnosno odredbi članka 175. Zakona radi o korisnicima prava na mirovinu koji su ta prava ostvarili prema propisima o mirovinskom osiguranju koji su važili do stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju 1. siječnja 2014. godine, ovim zakonskim izmjenama će se i tim korisnicima omogućiti da im pod istim uvjetima, pripada najniža mirovina za vrijeme zaposlenja do polovice punog radnog vremena.
Uredit će se i ponovna uspostava isplate najniže mirovine počevši od 1. kolovoza 2021. godine za one korisnike kojima je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prema važećim propisima obustavio isplatu najniže mirovine s danom zaposlenja. Naime, uspostava isplate najniže mirovine provoditi će se bez donošenja rješenja, automatskim putem u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu, s obzirom da im je već pri priznanju prava rješenjem umjesto pripadajuće svote mirovine određena svota najniže mirovine kao povoljnija. Na taj način smanjili bi se administrativni troškovi postupka provedbe, odnosno osigurala bi se tehnički jednostavnija uspostava isplate, s tim da korisnik koji to želi, moći će zatražiti donošenje rješenja.
Iako se određenim zakonskim intervencijama nastoji poboljšati financijski položaj umirovljenika, to i dalje nije dovoljno za osiguravanje primjerenih uvjeta za dostojanstvenu starost i uživanje u blagodatima dugogodišnjeg rada. Stoga je prije svega potrebno stvarati ekonomske temelje koji će omogućiti povećanje niskih umirovljeničkih primanja, te ih približiti europskom prosjeku razvijenih država članica Europske Unije. Na taj način utjecalo bi se i na povećanje osobne potrošnje koja bi imala i pozitivne učinke na razvoj cjelokupnog gospodarstva. U konačnici rad umirovljenika bi trebao biti iznimka, a ne pravilo.
Bernard Iljazović
