Pravna osnova i značenje novog pravnog uređenja
Od 1. srpnja 2021. na razini EU započinje primjena novih pravila o PDV-u na e-trgovinu. S tim datumom na snagu stupaju izmjene Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (Direktive o PDV-u) (→ vidjeti Direktivu 2017/2455 i Direktivu 2019/1995) koje nanovo uređuju prekogranične isporuke koje poduzetnik vrši potrošaču putem e-trgovine. Tu je i novodonesena Provedbena uredba Vijeća (EU) 2019/2026. od 21. studenog 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 u pogledu isporuka dobara i usluga omogućenih upotrebom elektroničkih sučelja te posebnih programa za porezne obveznike koji isporučuju usluge osobama koje nisu porezni obveznici ili prodaju dobra na daljinu i obavljaju određene isporuke dobara na domaćem tržištu.
Do izmjene postojećih propisa došlo je zbog niza praktičnih problema prilikom prekogranične prodaje dobara na daljinu i u slučaju uvoza pošiljki male vrijednosti (npr. obveza poduzetnika iz EU da se registriraju i obračunavaju PDV- u državi članici potrošača ako njihova prodaja premašuje određeni vrijednosni prag; oslobođenje od PDV-a vrijedi u slučaju uvoza dobara (male) vrijednosti do 22 eura, što dovodi to poreznih zlouporaba; poduzetnici izvan EU koji potrošačima na području EU isporučuju robu iz trećih zemalja nisu se dužni registrirati za potrebe PDV-a što ih dovodi u znatno povoljniji položaj u odnosu na poduzetnike iz EU).
Nova pravila tiču se svih subjekata koji sudjeluju u lancu e-trgovine: od online-prodavatelja/tržišnih platformi (kako unutar, tako i izvan EU) do poštanskih operatora, carine i porezne administracije. Želi se pojednostavniti poslovanje poduzetnicima koji prodaju dobra na daljinu (online). Ujedno se otvara znatno više prostora djelovanja poduzetnicima izvan EU koji prodaju dobra na daljinu (online). Iako se nova pravila primarno tiču poduzetnika koji već prodaju dobra na daljinu (online), od važnosti su i za poduzetnike koji tek pokreću online mjesto za trgovanje. Primjenom novih pravila: osigurat će se plaćanje PDV-a u državi u kojoj su dobra ili usluge isporučene (konzumirane); stvorit će se jedinstveni sustav PDV-a za slučajeve prekograničnih isporuka dobara i usluga; poduzetnicima će se ponuditi jednostavniji sustav deklariranja i plaćanja PDV-a u EU (koristeći se uvoznim portalom „sve na jednom mjestu“ za uvoz – (Import) One Stop Shop, IOSS); otvara se prostor djelovanja između poduzetnika s područja EU i trgovaca izvan EU. Za prodavatelje ili internetska tržišna mjesta/platforme koje se neće registrirati u okviru IOSS-a, nadležne porezne vlasti prilikom carinjenja ubirat će pripadajući PDV kako na uvoz dobara (manje i veće vrijednosti). Potrošači na području EU moći će primiti dobra tek nakon što PDV bude plaćen.
Nova pravila donose prednosti online poduzetnicima. Naime, mijenja se prijašnji sustav u okviru kojeg su se online poduzeća za potrebe PDV-a morala registrirati u svakoj državi članici EU u kojoj su namjeravali vršiti oporezive isporuke prema potrošačima. Prema novom sustavu, poduzetnici će od 1. srpnja 2021. moći elektroničkim putem deklarirati (prijaviti) i platiti PDV na sve svoje oporezive isporuke (prodaju) unutar EU. Podnoseći prijavu na vlastitom jeziku komunicirat će s poreznom administracijom države članice kojoj pripadaju, čak i ako je riječ o prekograničnim isporukama. Nova platforma „PDV – sve na jednom mjestu“ (VAT One-Stop Shop, OSS) može se koristiti za obračun PDV-a na online isporuke diljem EU.
Glavne promjene koje stupaju na snagu 1. srpnja 2021.
U kratkim crtama navode se glavne promjene koje stupaju na snagu 1. srpnja 2021.:
1) Sustav „sve na jednom mjestu“ za PDV (Mini-One-Stop-Shop, MOSS) proširit će se i na prodaju dobara na daljinu na području EU. Naime, postojeći sustav MOSS-a pokazao se učinkovitim jer dobavljačima telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga omogućava da se registriraju kao obveznici PDV-a u jednoj državi članici i u toj istoj državi članici obračunavaju PDV koji se treba platiti u drugoj državi članici. Zato će se postojeći sustav proširiti i na druge usluge između poduzeća i potrošača, na prodaju robe na daljinu unutar EU, ako i na određene isporuke dobara na domaćem tržištu.
Sustav „sve na jednom mjestu“ stupio je na snagu 1. siječnja 2015., nije obvezujući, ali pojednostavljuje pravila za porezne obveznike koji isporučuju telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i TV emitiranja i elektroničke usluge osobama koje nisu porezni obveznici i to na način da u državama članicama u kojima nemaju poslovni nastan prijave pripadajući PDV za te isporuke korištenjem odgovarajućih internetskih portala u državi članici u kojoj su identificirani. Polazi se od toga da se isporuka ne odvija u državi članici isporučitelja, već se odvija u državi članici kupca (potrošača). Do toga dolazi zbog novih pravila koja od 1. siječnja 2019. omogućavaju odstupanje od pravila o mjestu isporuke za određene porezne obveznike čiji godišnji promet ne prelazi 10.000 eura. Takvim poduzetnicima olakšavaju se porezne obveze jer se nisu dužni registrirati u svakoj državi članici potrošnje. Bit će dovoljno da su registrirani u jednoj od država članica EU; to će biti dovoljno za deklariranje i plaćanje PDV-a na svaku prodaju dobara na daljinu (online) i prekograničnu isporuku usluga potrošačima na području EU.
2) Na razini EU uvodi se novi prag od 10.000 eura za prodaju dobara na daljinu. Dozvoljava se mogućnost da u slučaju isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga te prodaje dobara na daljinu, vrijednost kojih je niža od utvrđenog praga od 10.000 eura, dođe do nastanke obveza PDV-a u državi članici u kojoj porezni obveznik koji isporučuje takve usluge ima poslovni nastan ili u državi članici u kojoj se ta dobra nalaze u trenutku kada započne njihova otprema ili prijevoz. Dobavljaču je, ipak, ostavljena mogućnost da se ne pozove na prag od 10.000 eura, te umjesto toga primijeni opća pravila o mjestu isporuke (npr. ako je riječ o telekomunikacijskim uslugama, uslugama emitiranja i elektronički isporučenim uslugama → oporezivanje u državi članici potrošača)
3) Za potrebe PDV-a uvodi se institut „pretpostavljenog dobavljača“, koji je definiran člankom 14. stavkom 4. drugim podstavkom Direktive o PDV-u: Pretpostavljeni dobavljač je porezni obveznik za kojeg se smatra da prima dobro od osnovnog dobavljača i potom ta ista dobra isporučuju krajnjem potrošaču. Kao takav, pretpostavljeni dobavljač u pogledu PDV-a ima ista prava i obveze kao dobavljač. Dodatno se od pretpostavljenog dobavljača očekuje da kao porezni obveznik omogućava isporuke korištenjem elektroničkog sučelja. U praksi to znači da se u pogledu PDV-a poduzeće koje omogućava isporuke dobara korištenjem elektroničko sučelja na internetu smatra kao da je samo primilo i isporučilo robu („pretpostavljeni dobavljač“).
4) Ukinut će se oslobođenje PDV-a na uvoz dobara u EU čija vrijednost ne premašuje 22 eura. Samim time, sva dobra uvezena na područje EU ubuduće će biti predmet obveze PDV-a. Time se ograničava mogućnost prijevarnih radnji pojedinih prodavatelja izvan EU koji su dobra veće vrijednosti (npr. pametne telefone) prilikom uvoza u EU prijevarno deklarirali nižom vrijednošću ne bi li ostvarili porezno oslobođenje. Eliminiranjem takvog oslobođenja očekuje se da će europski poduzetnici biti pripravniji za tržišno nadmetanje. Ipak, umjesto postojećeg oslobođenja od PDV-a za uvozne pošiljke male vrijednosti (ispod 22 eura), s ciljem pojednostavljenja postupka prijave i plaćanja PDV-a prilikom online prodaje uvezenih dobara čija vrijednost ne premašuje 150 eura, uvodi se novi sustav „sve na jednom mjestu“ za uvoz (engl. Import One Stop Shop-IOSS) → važit će za prodaju na daljinu dobara uvezenih iz trećih država čija vrijednost ne premašuje 150 eura. Zahvaljujući novim propisima na sva dobra uvezena na područje EU, bez obzira na njihovu vrijednost, morat će se platiti PDV. Ako se prodaje dobara na području EU bude realizira korištenjem elektroničkog sučelja, smatrat će se da je elektroničko sučelje subjekt koji je izvršio prodaju; time će nastati obveza (odgovornost) elektroničkog sučelja za plaćanje PDV-a.
5) Novim sustavom omogućava se dobavljačima koji isporučuju dobra otpremljena ili prevezena iz treće države kupcima u EU da naplate PDV za prodaju na daljinu dobra male vrijednosti te ujedno prijave i plate PDV korištenjem tog jedinstvenog sustava.
6) Alternativno, u slučaju kada će biti riječ o prodaji na daljinu dobara čija vrijednost (pošiljki) ne premašuje 150 eura, a neće se upotrebljavati sustav IOSS, doći će do uvođenja novih mjera pojednostavljenja takvih isporuka.
7) Za poduzetnike koji će isporuku dobara i usluga obavljati korištenjem elektroničkog sučelja uvest će se dodatni zahtjevi evidencije (npr. kada elektroničkim sučeljem ne upravlja prepostavljeni dobavljač).
Aktivnosti na koje će se primjenjivati nova pravila
Nova pravila od 1. srpnja 2021. primjenjivat će se na sljedeće aktivnosti:
1) Prodaju dobara na daljinu:
a) Koja su uvezena iz trećih država pod uvjetom da prodaju obavljaju dobavljači i pretpostavljeni dobavljači, a dobra ne podliježu trošarinama.
Od 1. srpnja 2021. uvodi se novi koncept prodaje na daljinu dobara uvezenih iz trećih država. Sva komercijalna dobra uvezena iz trećih država na područje EU podliježu PDV-u (bez obzira na njihovu vrijednost). I dalje će vrijediti oslobođenje od plaćanja carina za „dobra niske vrijednosti“ (vrijednost ne premašuje 150 eura) koja su uvezena u EU.
Sam pojam prodaja na daljinu robe uvezene iz trećih zemalja (područja) koristi se u slučaju kada dobra dobavljač ili netko drugi u njegovo ime otprema ili prevozi u treće države (npr. dobavljač neizravno sudjeluje u otpremi ili prijevozu dobra kupcu u državi članici). Pritom dobro mora biti fizički otpremljeno iz treće države ili trećeg područja → preduvjet da bi neku isporuku smatrali prodajom uvezenog dobra na daljinu.
b) Koju unutar EU obavljaju dobavljači i pretpostavljeni dobavljači.
Sam pojam prodaja na daljinu dobara unutar Zajednice (EU) znači „isporuku dobara koju otprema ili prevozi dobavljač ili netko drugi za njegov račun, među ostalim kada dobavljač neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi dobara, iz države članice koja nije ona u kojoj otprema ili prijevoz dobara kupcu završava, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) isporuka dobara obavlja se poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a čije stjecanje dobara unutar Zajednice ne podliježe plaćanju PDV-a u skladu s člankom 3. stavkom 1. (misli se na Direktivu o PDV-u, nap. N.M.), ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik; (b) isporučeno dobro nije ni novo prijevozno sredstvo ni dobro koje isporučuje dobavljač ili netko drugi za njegov račun, nakon montaže ili instalacije, s pokusnim radom ili bez njega.
2) Prodaju dobara na domaćem tržištu koju obavljaju pretpostavljeni dobavljači;
3) Isporuke usluga poreznih obveznika bez poslovnog nastana u EU ili poreznih obveznika koji imaju poslovni nastan u EU, ali nemaju poslovni nastan u državi članici potrošnje osoba koje nisu porezni obveznici (krajnji potrošači).
Sustav „sve na jednom mjestu“ za uvoz (IOSS) i elektroničko sučelje
Od sustava „sve na jednom mjestu“ za uvoz (Import – One Stop Shop (IOSS)) očekuje se olakšanje prijave, plaćanja i ubiranja PDV-a za poduzeća izvan EU koja će isporučivati dobra potrošačima na području EU. Poduzeće koje se registrira u IOSS-u, potrošaču će biti jasno da je u plaćenoj cijeni sadržan i pripadajući PDV, bez skrivenih drugih davanja. Ako se poduzetnik ne registrira u okviru IOSS-a, potrošač će platiti PDV nakon uvoza dobara na područje EU. Dodatno, poštanski operator može potrošača teretiti za dodatno davanje na ime ubiranja PDV-a i kompletiranje nužnih formalnosti povodom uvoza dobara. Nadalje, korištenjem elektroničkog sučelja, prilikom online prodaje uvezenih dobara, omogućit će se izravna komunikacija kupca i prodavatelja koja vodi prodaji dobara tom kupcu (to može biti npr. web mjesto, internetske strance, portal, pristupnik, mjesto trgovanja, aplikacijsko programsko sučelje (API), itd.). Ako prodaja bude realizirana, elektronička sučelja registrirana u sustavu IOSS-a naplatit će kupcu u državi članici EU-a PDV na vrijednost prodaje umjesto da to učini stvarni isporučitelj (prodavatelj). PDV će naplatit po poreznoj stopi koja se primjenjuje u državi članici EU u koju se roba isporučuje. Prema tome, dok je prethodno potrošač mora(o) platiti uvozni PDV u trenutku kad mu je izvršena isporuka dobara, prema novom sustavu isporučitelj i elektronička sučelja mogu ubirati, prijaviti i izravno platiti PDV poreznim vlastima prema njihovu izboru; to poduzetnicima olakšava poslovanje, a online kupce štiti od skrivenih (naknadnih) troškova. Također, ako elektroničko sučelje nije registrirano za potrebe IOSS-a, kupca tereti obveza plaćanja PDV-a (i naknade za carinjenje) koju prijevoznik naplaćuje u trenutku uvoza dobra na područje EU.
Počevši od 1. travnja 2021., elektroničko sučelje moguće je registrirati korištenjem portala IOSS-a bilo koje države članice. U slučaju kada elektroničko sučelje nema poslovni nastan u EU, za potrebe izvršavanja obveze plaćanja PDV-a u okviru sustava IOSS-a, potrebno je imenovati posrednika s poslovnim nastanom u EU. Posrednikom može biti imenovan isključivo porezni obveznik koji ispunjava obveze propisane IOSS-om (uključujući obvezu prijave i plaćanja PDV-a prilikom online prodaje uvezene robe). Posrednik dobiva identifikacijski broj za svaku osobu za koju je imenovan (znači, može posjedovati više identifikacijskih brojeva).
Elektroničko sučelje koje koristi IOSS dužno je: a) navesti iznos PDV-a koji tereti kupca u EU (dužan ga je platiti najkasnije u trenutku dovršetka postupka narudžbe); b) osigurati naplatu PDV-a od kupca prilikom isporuke robe čije je krajnje odredište država članica EU; c) podnijeti elektroničku mjesečnu prijavu PDV-a korištenjem portala IOSS države članice u kojoj je registrirano elektroničko sučelje; d) izvršiti mjesečno plaćanje PDV-a državi članici u kojoj je registrirano elektroničko sučelje; e) sljedećih deset godina čuvati evidenciju o svakoj realiziranoj prodaji u okviru IOSS-a; f) osigurati suradnju sa stvarnim prodavateljem robe radi pribavljanja informacija nužnih za potrebe carinjenja u EU.
U slučaju kada stvarni prodavatelj na daljinu (online) prodaje više komada robe jednom te istom kupcu u (jednoj) pošiljci čija vrijednost premašuje 150 eura, za elektroničko sučelje ne postoji obveza naplate i/ili prijave PDV-a za uvezene robe → ta će se roba oporezivati prilikom uvoza u državu članicu EU.
