Po prirodi stvari, odgodni učinak tužbe i privremenu mjeru u upravnom sporu u pravilu predlaže tužitelj. Mogu li to učiniti i tuženik, odnosno zainteresirana osoba?
Prema članku 26. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
U osnovi, odgodni učinak tužbe razumijeva odgodu izvršenja izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku, ili dijela tog rješenja. U pravilu je riječ o prvostupanjskom rješenju, dok se izvršenje drugostupanjskog rješenja odgađa kada je drugostupanjsko tijelo samo riješilo upravnu stvar (v. članak 133. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, br. 47/09., dalje: ZUP).
Privremena mjera uređena je, pak, normama članka 47. ZUS-a. Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta (stavak 1.). O privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem (stavak 2.). Protiv rješenja o privremenoj mjeri može se uložiti žalba (stavak 3.).
S jedne strane, određivanje odgodnog učinka tužbe razumijeva postojanje pretpostavki povezanih s javnim interesom i odgodnim učinkom žalbe u upravnom postupku, koje pretpostavke se ne utvrđuju kod odlučivanja o privremenoj mjeri. U drugu ruku, izdavanje privremene mjere povezano je sa strožim kriterijem prijeteće štete (nepopravljiva šteta, u odnosu na teško popravljivu štetu kod odgodnog učinka).
Također, institut odgodnog učinka tužbe specijalnog je karaktera u odnosu na privremenu mjeru, koja ne može biti izdana na način koji u biti predstavlja određivanje odgodnog učinka tužbe.
Razlika između ovlasti i zbiljskog interesa tuženika
Iz prethodno citiranih odredaba ZUS-a ne proizlazi ograničenje u predlaganju bilo odgodnog učinka tužbe bilo privremene mjere koje bi proizlazilo iz vrste stranačkog statusa predlagatelja. Stoga nema pravne zapreke da (i) tuženik predloži primjenu nekog od spomenutih instituta u konkretnome upravnom sporu.
Međutim, po prirodi stvari, tuženik neće često imati razloga predložiti određivanje odgodnog učinka tužbe, prije svega zbog svoje stranačke pozicije, ali i zbog ovlasti javnopravnog tijela da, u dijelu slučajeva, samostalno odgodi izvršenje osporavanog rješenja, pod pretpostavkama iz članka 140. ZUP-a. Također, kada želi smanjiti rizik po svoj položaj što proizlazi iz neizvjesnosti ishoda upravnog spora, tuženik može izabrati ne pristupiti prisilnom izvršenju osporavanog rješenja do pravomoćnog okončanja spora.
Postoje situacije u kojima je, iz pozicije tuženika, razložno predložiti izdavanje privremene mjere, npr. zabrane tužitelju da raspolaže svojom imovinom ili njenim dijelom, osobito kada je je sud odredio odgodni učinak tužbe, ili tužba po odredbi posebnog zakona ima odgodni učinak, kako bi se osiguralo izvršenje osporavanog rješenja u slučaju uspjeha tuženika u sporu.
Dodajmo da sud po službenoj dužnosti može odrediti odgodni učinak tužbe, ali po službenoj dužnosti nije ovlašten izdati privremenu mjeru.
doc. dr. sc. Alen Rajko
