Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u odluci Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. navodi kako tužitelj, kao osoba ovlaštena za pokretanje postupka za zaštitu kolektivnih interesa, ima pravni interes za vođenje spora za zaštitu takvih interesa i prava (str. 21-22). Pritom sud posebno naglašava kako takav pravni interes općenito i načelno postoji, unatoč tome što je zakon dopustio konverziju kredita iz CHF-a u odgovarajući kredit u eurima. Takvo stajalište VSRH pravda time što ponuđena konverzija, za razliku od toga što je ona bila obveza banke, nije bila obveza korisnika kredita u CHF-u (potrošača) jer su oni mogli prihvatiti tako ponuđenu konverziju ili ju odbiti. Drugim riječima, sud smatra kako postoji mogućnost da nisu svi ugovori o kreditu u CHF-u konvertirani u ugovore o kreditu u eurima zbog čega i dalje ostaje otvoreno pitanje valjanosti odredbi takvih ugovora o kreditu u CHF-u. Sud potom zaključuje kako „U takvim okolnostima i dalje postoji pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka“. Drugim riječima, u toj je presudi VSRH zapravo kazao da postoji pravni interes za vođenje postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer je jednostavno moguće da ima korisnika kredita koji nisu iskoristili svoje pravo na konverziju. Prema tome, pravni interes za vođenje tog postupka svakako ima korisnik kredita u CHF-u koji svoje kreditne obveze nije konvertirao u odgovarajući kredit u eurima bez obzira što je odbio takvu zakonodavčevu inicijativu za konverzijom. No, čini se ispravnim tvrditi kako VSRH zapravo suštinski kaže da pravni interes za vođenje postupaka o utvrđenju ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu imaju samo i isključivo oni korisnici kredita koji nisu iskoristili pravo na konverziju.
Naime, iako VSRH to izričito ne navodi, moguće je iz iznesenog stajališta primjenom metode tumačenja argumentum a contrario ponajprije zaključiti kako tužitelj ne bi imao takav interes u slučaju da je, primjerice, zakonskim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK) obveza konverzije kredita u CHF-u teretila sve uključene strane, dakle i banke i korisnike kredita. To stoga što u takvim okolnostima u pravnom prometu tada ne bi više bilo ugovora o kreditu u CHF-u pa shodno tome tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenje tog postupka. Slijedeći takvu analogiju iz iznesenog stajališta suda moguće je potom također zaključiti kako korisnici kredita u CHF-u, koji su svoje obveze sukladno ZPK-u konvertirali u obveze s naslova ugovora o kreditu u eurima, nemaju pravni interes za vođenje postupka usmjerenog na povrat učinjenih plaćanja s naslova eventualno ništetnih odredba ugovora o kreditu u CHF-u. Tako izvedeno stajalište VSRH opravdano je iz više pravno utemeljenih razloga.
Ponajprije je potrebno uvažiti pravnu narav, svrhu i značaj konverzije iz ZPK-a. Odredbe ZPK, uključivo i odredbe o konverziji, imaju prednost pred drugim općim normama hrvatskog pravnog sustava pa tako i općim odredbama Zakona o obveznim odnosima o ništetnosti ugovora. Shodno tome, suvišno je svako dodatno pozivanje na opća pravila obveznog prava o ništetnosti ili bilo koja druga slična pravila kada su ona u izravnoj koliziji s pravilima ZPK-a o konverziji. To je stoga što takva pravila postavljaju poseban i odvojeni pravni režim kojim se očito odstupa od općeg pravnog režima obveznog prava. U slučaju ugovora o kreditu u CHF-u zakonodavac je prepoznao posebnost situacije te je svjesno odstupio od općeg pravnog režima s ciljem zaštite korisnika kredita u CHF-u, a upravo uspostavom novog, ali jednokratnog pravnog režima konverzije tih kredita. Takvo stajalište zakonodavca podupire njegovo opširno obrazloženje Prijedloga Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojima je predstavljena konverzija P.Z. br. 899 od 10. rujna 2015. U tom obrazloženju domaći zakonodavac jasno navodi svrhu i cilj predloženog zakonskog rješenja. Tako se navodi kako donošenje pravila o konverziji predstavlja „snažnu zakonodavnu intervenciju“ koja je „izvanredna i jednokratna“ te „retroaktivna“. Pored toga zakonodavac navodi kako se pravilima o konverziji postavlja „temelj za trajno rješenje problema u CHF-u“ koji, između ostalog, ima za cilj „rasteretiti sudove“ pred kojima je značajan broj potrošača podnio (ili namjerava podnijeti) pojedinačne tužbe (str. 4-6). Drugim riječima, prema stajalištu zakonodavca u slučaju konverzije ugovora o kreditu u CHF-u, koja je učinjena sukladno pravilima ZPK-a, korisnici kredita ne bi više mogli ostvariti povrat učinjenih plaćanja s naslova eventualno ništetnih odredaba takvog ugovora u CHF-u.
Pored toga, čak niti pravila obveznog prava o stjecanju bez osnove, koja u slučaju ništetnosti ugovora predstavljaju pravni mehanizam za povrat izvršenih činidbi s naslova takvog ugovora, ne dopuštaju takav povrat. Konverzijom kredita u CHF-u u odgovarajući kredit u eure više nema mjesta primjeni pravila o stjecanju bez osnove jer osnova za sva izvršena plaćanja kamate i glavnice s naslova ugovora o kreditu u CHF-u postoji. Prihvati li se pretpostavka kako su sva plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u zaista učinjena bez ikakve pravne osnove ili opravdanja, zbog ništetnosti mjerodavnih odredaba ugovoru o kreditu u CHF-u, takva ništetnost ne sprječava ugovorne strane da naknadno stvore pravnu osnovu ili dadu opravdanje takvim prethodno učinjenim plaćanjima bez pravne osnove. Drugim riječima, iako u trenutku izvršenja plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u (plaćanje pojedinog obroka) pravna osnova za tako učinjena plaćanja navodno nije postojala zbog ništetnosti tog ugovora, takva je osnova nastala konverzijom tog ugovora o kreditu u CHF-u u odgovarajući ugovor o kreditu u eurima, dakle, čak i ako nije postojala prije toga. To znači kako bi se povrat učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u mogao tražiti i eventualno ostvariti samo u pogledu ugovora o kreditu u CHF-u koji nije konvertiran u odgovarajući ugovor o kreditu u eure sukladno pravilima ZPK-a, a u pogledu kojeg je potom podignut tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti i povrat učinjenih plaćanja s naslova tako utvrđene ništetnosti.
Primjena suprotnog stajališta prema kojem bi korisnik kredita, unatoč provedenoj konverziji sukladno ZPK-u (koju je želio i na koju je dobrovoljno pristao), imao pravo na povrat svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u, predstavljala bi povredu, ne samo načela konverzije kredita, nego i načela obveznog prava te općih načela prava, pa i nastojanja da se sve potrošače dovede u jednaki položaj te u tome smislu da se zadovolje i zahtjevi pravičnosti. Odredba čl. 19.b ZPK-a jasno određuje kako se konverzija provodi na način da se položaj korisnika kredita u CHF-u izjednači s položajem korisnika kredita u eurima. Ostvarenje povrata svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora u CHF-u obuhvaćenih konverzijom (dakle ne i povratom pretplate koja se sukladno pravilima o konverziji mora vratiti korisniku kreditu) dovelo bi korisnike kredita u CHF-u u položaj koji više ne bi bio izjednačen s položajem korisnika kredita u eurima jer bi takvi korisnici zadržali ugovore o kreditu u eurima, a pritom ostvarili i povrat učinjenih plaćanja s naslova ranijeg ugovora o kreditu u CHF-u.
Pored toga, prihvaćanjem takvog suprotnog stajališta o pravu korisnika kredita na povrat učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konvertiran u odgovarajući kredit u eurima, narušavala bi se i konverzijom uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana na štetu banke. Drugim riječima, takvo stajalište dovelo bi do neosnovanog ostvarivanja dvostruke koristi korisnika kredita (potrošača) na štetu banke. Ako bi potrošač ujedno imao i pravo na konverziju, kao i pravo na povrat svih ili dijela preplaćenih iznosa koji su obuhvaćeni konverzijom, omogućilo bi se, s jedne strane, potrošaču neosnovano ostvarivanje dvostruke koristi na štetu banke, dok bi s druge strane, banci neosnovano nametnulo dvostruku obvezu (obvezu iz kredita u eurima i obvezu povrata s naslova ništetnosti ugovora o kreditu u CHF-u).
U ranijoj odluci Rev 2868/18 od 12. veljače 2019. VSRH navodi kako korisnik kredita u CHF-u ima pravo na utvrđenje ništetnosti tog ugovora te novčanu isplatu s naslova tako utvrđene ništetnosti čak i slučaju kada je korisnik kredita pristao na konverziju tog kredita u odgovarajući kredit u eure (str. 4). Takvo je stajalište, ipak, samo prima facie u koliziji s prethodno prikazanim izvedenim stajalištem VSRH iz odluke Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prema kojem korisnik kredita u CHF-u, koji je konvertirao svoj ugovor u ugovor o kreditu u eurima, ne bi imao pravni interes za vođenje postupka na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba tog ugovora te povrat učinjenih plaćanja s naslova tako eventualno utvrđene ništetnosti ugovora.
Naime, u odluci iz veljače 2019. sud ne pojašnjava podrobno tako izneseno stajalište čime ostavlja prostor daljnjem smislenom tumačenju. Drugim riječima, tako izneseno tumačenje ne mora značiti kako korisnik kredita ima pravo na povrat učinjenih uplata s naslova ugovora o kreditu u CHF-u koje se, sukladno pravilima o konverziji, koriste radi namirenja dospjelih i budućih obroka s naslova ugovora o kreditu u eurima. Sud to nigdje izričito ne navodi u predmetnom rješenju iz veljače 2019. Shodno tome, puno je smislenije tumačenje, koje je istovremeno u skladu s prethodno obrazloženim stajalištem suda iz rujna 2019., kako korisnik kredita u CHF-u koji je pristao na konverziju tog kredita u odgovarajući kredit u eurima ima pravni interes na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba tog ugovora o kreditu u eurima ako smatra kako je, primjerice, konverzija učinjena suprotno pravilima ZPK-a o konverziji (npr. ako vrijednost učinjenih plaćanja prema ugovoru o kreditu u CHF-u nije obračunata prema povijesnim podacima o kretanju tečaja kune prema euru ili promjeni kamatne stope za odgovarajući kredit u eurima). Tome u prilog govori i to što sud u stajalištu iz veljače 2019. nigdje ne spominje učinke konverzije, već se samo poziva na opća pravila obveznog prava o ništetnosti koja u slučaju kolizije moraju ustuknuti pred posebnim pravilima o konverziji.
prof. dr.sc. Siniša Petrović, doc. dr.sc. Tomislav Jakšić
Cijeli stručni članak možete pročitati na ovoj poveznici.
