U okviru regulacije izvršenja, u članku 283. stavku 3. prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku bilo je propisano da će neosnovanu potvrdu izvršnosti ukinuti rješenjem tijelo koje je potvrdu stavilo, a rješenje će odmah dostaviti sudu nadležnom za izvršenje.
Uređenjem potvrde izvršnosti u važećem Zakonu o općem upravnom postupku (dalje: ZUP) – što obuhvaća odredbe članka 137. stavak 3. i članka 138. stavak 2. toga Zakona – izrijekom se ne spominje stavljanje potvrde (klauzule) izvršnosti izvan snage.
Međutim, to ne znači da postojeća regulacija isključuje takvu mogućnost, u prilog kojem zaključku idu i ustaljena interpretacija ZUP-a i praksa njegove primjene. ZUP je općenito sažetiji propis od svojega normativnog prednika, ali to se uobičajeno ne tumači kao napuštanje ustaljenih instituta koji nisu izrijekom spomenuti ili su uređeni sažetije.
Više je razloga zbog kojih je stavljanje potvrde izvršnosti izvan snage može biti svrhovito. Primjerice, ako se utvrdi da je obveza izvršena, ili da dostava rješenja nije uredno obavljena i dr.
Takva potvrda može biti stavljena izvan snage samo u okviru postupka izvršenja, prije njegova dovršetka. U opstojnost potvrde intervenira se rješenjem javnopravnog tijela nadležnog za izvršenje (v. članak 138. ZUP-a), protiv kojeg se može izjaviti žalba (ako donositelj rješenja nije tijelo protiv čijih rješenja žalba nije dopuštena), uz nastavnu sudsku zaštitu u upravnom sporu.
Spomenimo i da je u analizi prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku izneseno sljedeće doktrinarno mišljenje: „U st. 3. određeno je da će se u takvom slučaju potvrda izvršnosti 'ukinuti', a sve upućuje na zaključak da bi potvrdu izvršnosti trebalo 'poništiti', tako da nema nikakvih pravnih posljedica, ako je ona 'neosnovana' za sudsko izvršenje kako piše u tom stavku“ (Krijan, Pero, Komentar Zakona o općem upravnom postupku, Novi informator, Zagreb, 2006. 557. str.). Suglasni smo sa stajalištem da je ovdje poništavanje potvrde prikladnije negoli njezino ukidanje, te smatramo da nema zapreke da i to stajalište bude obuhvaćeno interpretacijom ovoga procesnog alata u kontekstu važećeg ZUP-a.
Prethodno izneseno vrijedi kako u odnosu na izvršenje nenovčanih obveza (članak 138. ZUP-a), tako i u pogledu izvršenja novčanih obveza (članak 137. ZUP-a). U potonjem slučaju, rješenje o poništenju potvrde izvršnosti potrebno je dostaviti sudu pred kojim je javnopravno tijelo ili stranka pokrenula postupak izvršenja (ovrhe).
doc. dr. sc. Alen Rajko
