Tom odlukom je određeno da će se izbori održati u nedjelju, 26. svibnja 2019., a Ustavni sud Republike Hrvatske će u okviru svoje nadležnosti nadzirati ustavnost i zakonitost i ovog, trećeg izbora europarlamentaraca, drugog po redu za puni, petogodišnji mandat. Aktivno i pasivno biračko pravo hrvatskih državljana za izbor članova u Europski parlament regulirano je člankom 141.d Ustava ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav) i člankom 4. Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 92/10., 23/13., 143/13.).
Ustavni sud je za vrijeme proteklih izbora u Europski parlament više puta aktivirao svoju ustavnu nadležnost te je odlučivao o pravovaljanosti kandidacijskih lista i o izbornim sporovima u pojedinačnim slučajevima, dok u dva slučaja - podnositelj zahtjeva za provođenje nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske te žalitelj na rješenje Državnog izbornog povjerenstva - nisu imali aktivnu legitimaciju na odnošenje žalbe, odnosno zahtjeva Ustavnom sudu. U predmetima signature U-VIIA- Ustavni sud rješava o žalbama na rješenja Državnog izbornog povjerenstva u izbornim sporovima, dok u predmetima U-VII- signature odlučuje o zahtjevima za nadzor nad provođenjem izbora.
Tako je u predmetu broj U-VIIA-1895/2014. od 17. travnja 2014. donesena odluka kojom je odbijena žalba podnesena protiv rješenja Državnog izbornog povjerenstva (u daljnjem tekstu: DIP) kojim je odbačen kao nepravovaljan prijedlog žalitelja i A.G nazvan "Nezavisna lista - I izvan zatvora ima malo slobodnih ljudi" u postupku predlaganja kandidacijskih lista za izbor članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske. Žalitelj je osporavao rješenje DIP-a, navodeći, između ostalog, da je do odluke DIP-a da ne objavi nezavisnu listu "I izvan zatvora ima malo slobodnih ljudi" došlo zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je netko iz Uprave zatvora u Dubrovniku protupravno i protuustavno iz preporučene pošiljke, koju je žalitelj kao nositelj liste uputio DIP-u, izdvojio devet lista sa izjavama kandidata koji se pridružuju navedenoj nezavisnoj listi, te u svojim izjavama ističu kandidaturu za izbor članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske.
Žalitelj je naveo popis kandidata od rednog broja 1 do 11, te je uz žalbu žalitelj dostavio pojedinačne izjave pojedinih kandidata o isticanju svoje kandidature za izbor zastupnika u Europski parlament na listi "Nezavisna lista - I izvan zatvora ima malo slobodnih ljudi". DIP je osporenim rješenjem prijedlog kandidacijske liste žalitelja i A. G. nazvan "Nezavisna lista - I izvan zatvora ima malo slobodnih ljudi" odbacio kao nepravovaljan, a Ustavni je sud utvrdio da je osporeno rješenje pravilno, jer je na prijedlogu nazvanom "Nezavisna lista - I izvan zatvora ima malo slobodnih ljudi" predloženo manje od 11 kandidata, što kandidacijsku listu ne čini pravovaljanom prema članku 14. Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske. Prijedlog kandidacijske liste naveo je, naime, samo dva kandidata koji su svoju kandidaturu ovjerili svojim potpisom.
Odlukom Ustavnog suda u predmetu broj: U-VIIA-2312/2013 od 24. travnja 2013. odbijena je žalba na rješenje DIP-a radi istaknutih nepravilnosti u postupku izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske. DIP je osporenim rješenjem odbio žaliteljev prigovor kao neosnovan, navodeći da Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske ne uvjetuje valjanost izbornog rezultata brojem birača koji su glasovali.
Ustavni sud je istaknuo da "postupak u povodu žalbe zbog povrede izbornog prava (izborni spor) nije postupak u kojem se mogu razmatrati načelni prigovori žalitelja usmjereni pitanjima legitimiteta izbornih sustava i izbornih pravila." Stoga je ispitujući osporeno rješenje DIP-a u okvirima svoje nadležnosti u izbornim sporovima potvrdio pravnu osnovanost osporenog rješenja.
U predmetu broj: U-VIIA-2797/2014 od 6. lipnja 2014., odlukom kojom se žalba odbija, Ustavni sud je odlučivao o pitanju objave potpunih službenih rezultata izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske koji su održani 25. svibnja 2014. Žalitelj je tvrdio da je rješenjem DIP-a produbljena sumnja u nezakonitost ne samo na postupaka pojedinih biračkih odbora, nego i cjelokupnog izbornog procesa i da DIP nije proveo edukaciju članova izbornih povjerenstava, zbog čega je došlo do neotklonjivih propusta u samoj pripremi zakonitih izbora, odnosno do bitnog narušavanja temeljnih demokratskih načela.
Ustavni sud obrazložio je odbijanje žalbe činjenicom da sve tvrdnje o navodnim nepravilnostima ili nezakonitostima u izbornom postupku moraju biti potkrijepljene odgovarajućim dokazima te da se zahtjevi slični onima koje postavlja žalitelj ne mogu zasnivati na paušalno iznesenim te općim ili ničim potkrijepljenim tvrdnjama. pritom je istaknuo da "subjektivna mišljenja o ispravnosti izbornog postupka, koja nisu utemeljena činjenicama koje bi ukazivale na to da izbori ne izražavaju pravu političku volju izbornog tijela, ne mogu dovesti u pitanje pravnu osnovanost rješenja DIP-a."
Isti je žalitelj u predmetu broj: U-VIIA-2796/2014 od 6. lipnja 2014. osporavao rješenje DIP-a kojim su odbijeni prigovori žalitelja na objavu potpunih službenih rezultata izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske koji su održani 25. svibnja 2014. Naime, žalitelj je istaknuo da iz "obrazloženja rješenja nije vidljivo upravo ono na što se DIP poziva u obrazloženju" te je žalitelj osporavao oblikovanje i primjenu normativnih i institucionalnih izbornih pravila postavljenih za provedbu izbora u inozemstvu, što je sažeo u sljedećim pitanjima: koliko je birača izvršilo aktivnu registraciju i kada; kolikom broju birača je na dan održavanja izbora izdana potvrda za glasovanje; koliki je broj birača s prebivalištem na području Republike Hrvatske koji su izvršili prethodnu registraciju ili pribavili potvrdu za glasovanje izvan mjesta prebivališta glasalo u inozemstvu; je li ukupan broj svih tih upravo 100% svih aktivno registriranih, onih kojima je izdana potvrda na dan izbora i koliko ih je od prethodno registriranih s prebivalištem u Republici Hrvatskoj glasovalo u inozemstvu.
Ustavni sud je u odluci istaknuo da "postupak u povodu žalbe zbog povrede izbornog prava (izborni spor) nije postupak u kojem se mogu razmatrati načelni prigovori žaliteljice usmjereni na pitanja izbornih pravila (modela) glasovanja na biračkim mjestima u inozemstvu." Utvrđeno je da žalitelj nije iznio niti jedan činjenični prigovor vezan uz provedeni izborni postupak u inozemstvu, slijedom čega je osporeno rješenje DIP-a pravno osnovano.
U odnosu na protekle izbore za EU parlament, Ustavni sud je u jednom slučaju u predmetu broj: U-VII-1821/2013 od 4. travnja 2013. odlučivao o zahtjevu za provođenje nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, koji je raspisan Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 1. ožujka 2013. ("Narodne novine", broj 27/13.), a održao se 14. travnja 2013.
U ovom je predmetu Ustavni sud, unatoč činjenici da podnositelj zahtjeva, kao udruga građana, nije ovlaštena osoba za podnošenje zahtjeva iz članka 88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 99/99., 29/02.) te nisu bile ispunjene formalne pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u konkretnoj stvari zbog čega je doneseno rješenje o odbacivanju zahtjeva, razmatranjem sadržaja i razloga zahtjeva u odnosu na mjerodavne ustavne i zakonske odredbe, smatrao važnim istaknuti da se na izbore članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske primjenjuje članak 12. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina („Narodne novine“, br. 155/02., 47/10., 80/10., 93/11., 93/11.), a u skladu s člankom 12. Ustava. Ustavni sud je istaknuo da "(...) Zakonom o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske uređen je postupak izbora članova iz Republike Hrvatske, na način da je Republika Hrvatska određena kao jedna izborna jedinica. Stoga, administrativno-teritorijalne granice općina i gradova te njihova područja, u smislu članka 12. stavka 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nisu pravno relevantni za izbore članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske jer se na tim izborima birači pojavljuju samo u svojstvu državljana Republike Hrvatske.
Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 51/00., 56/00., 155/02.) uređuje uvjete službene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, kojima se osigurava ravnopravnost s hrvatskim jezikom i latiničnim pismom sukladno tom Zakonu. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jamči ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine, pod uvjetima propisanim člankom 12., a razrađenim člankom 20. tog Zakona. Ti zakoni, stoga, u supstancijalnom smislu nisu mjerodavni u postupku izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske.
Neovisno o tome, Ustavni sud napominje da članak 9. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj nije mjerodavan za glasačke listiće jer se oni ne mogu podvesti pod "izdavanje" građanima javnih isprava u smislu točke 1., a sami po sebi nisu "obrasci" u smislu točke 2. tog članka. Suprotno bi bilo izvrtanje smisla i svrhe zakona.
Imajući u vidu navedene ustavnopravno relevantne činjenice, Ustavni sud utvrđuje da u slučaju izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske ne postoji zakonska mogućnost da se glasački listić tiska i na nekom drugom jeziku osim hrvatskog jezika, odnosno na nekom drugom pismu osim latiničnog pisma.
Ivana Đuras, viša ustavnosudska savjetnica
