Nadalje, istim člankom, Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14., 127/17., dalje u tekstu: ZR) propisuje da poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika kojim isti zahtijeva zaštitu prava može udovoljiti tom zahtjevu, a potom radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske stava je da je radnik u slučaju povrede prava iz radnog odnosa, prije podnošenja tužbe sudu, dužan tražiti zaštitu povrijeđenog prava kod poslodavca, a u slučaju da ne zatraži zaštitu, ne može je zahtijevati od nadležnog suda (čl. 133. st. 3. ZR-a) te će sud u tom slučaju odbaciti tužbu. (Pravno shvaćanje Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 16.11.2015., SU-IV-19/15-15).
Prema odredbi čl. 132. ZR-a, na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. tog Zakona, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
U skladu s popisanom primjenom navedene odredbe ZR-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske prvotno je zauzeo stajalište da se rokovi za sudsku zaštitu iz čl. 133. ZR-a računaju od dana kad je radnik zahtjev predao pošti, a ne kad je zahtjev dostavljen poslodavcu (VSRH, Revr-652/10 od 16.6.2010.). Takav stav prakse imao je za posljedicu odbacivanje tužbi radnika u slučaju da je rok za odgovor na zahtjev za zaštitu prava od strane poslodavca izostao, a radnici su odgovor očekivali u roku od 15 dana od dana kada je poslodavac njihov zahtjev zaprimio.
Također, ostalo je otvoreno pitanje početka računanja roka za podnošenje tužbe sudu u slučaju kada radnik pravodobno podnese zahtjev za zaštitu prava, ali ne dobije potvrdu o primitku istog zahtjeva od strane poslodavca, odnosno kad radnik potvrdu o primitku dobije, ali tek po uspješnoj ponovljenoj dostavi.
Vrhovni sud Republike Hrvatske 2016. godine dao je odgovor i na to pitanje zauzevši stav da se, u slučaju kada je radnik zahtjev za zaštitu prava predao u roku preporučenom pošiljkom putem pošte, a iz javne je isprave (povratnice) imao podatak kada je poslodavac primio njegov zahtjev, pitanje pravovremenosti traženja sudske zaštite prava ne može računati od dana kada je zahtjev za zaštitu prava predan pošti preporučenom pošiljkom, već od dana kada je poslodavac primio zahtjev radnika za zaštitu prava. (VSRH Revr 583/2016 od 26.10.2016.).
Iz navedenog proizlazi da bi odredbe ZR-a koje propisuju rokove za zaštitu prava radnika, a i prirodu samog zahtjeva za zaštitu prava, trebalo tumačiti kao zakonom propisana sredstva koja služe tomu da poslodavac, nakon što zaprimi radnikov zahtjev za zaštitu prava, ima priliku u roku od 15 dana od primitka zahtjeva, doista razmotriti njegov sadržaj, preispitati svoju odluku koja je utjecala na prava radnika i eventualno donijeti odluku kojom će zaštiti radnikova prava i bez potrebe angažiranja pravosudnog aparata.
Budući da je primjena za radnika najpovoljnijeg prava jedno od glavnih načela ZR-a, trebalo bi imati u vidu da bi za radnika svakako najpovoljnije bilo riješiti spor mirnim putem, tj. zaštititi svoja prava izvan sudskog procesa, a sudski postupak pokrenuti tek ako se poslodavac po primitku zahtjeva istom oglušio ili ga odbio usvojiti te potvrdio svoju prvotnu odluku.
Sukladno tome, radniku ne bi smjelo ići na štetu to što, u namjeri da svojem poslodavcu ukaže na povredu prava iz radnog odnosa u mirnom postupku, poslodavčev rok za odgovor na zaštitu prava računa od dana kada je poslodavac uistinu zaprimio radnikov zahtjev. Tim više što su zahtjevi i rokovi propisani ZR-om upravo i odvojeni iz takvog razloga.
Naime, da je zakonodavac imao namjeru samo kozmetički propisati dostavu zahtjeva za zaštitu prava radnika poslodavcu, mogao je propisati neki jedinstveni rok u kojem radnik treba podnijeti zahtjev za zaštitu prava i po proteku roka podnijeti tužbu, bez obzira je li poslodavcu ostavljena mogućnost da zahtjev radnika razmotri, a time i eventualno izbjegne sudski spor.
Slijedom svega navedenog, radnik opravdano ima pravo očekivati da će poslodavac odlučiti o njegovu zahtjevu za zaštitu prava i to u roku od 15 dana od dana kada je njegov zahtjev zaprimio, zbog čega se ni daljnji rok od 15 dana za podnošenje tužbe sudu ne može početi računati prije isteka prethodnog roka od 15 dana koji je počeo teći prvog sljedećeg dana od kada je poslodavac primio zahtjev za zaštitu prava. (ŽS ZG, Gž R-804/17 od 6.6.2017.).
Tihana Čikeš, dipl. iur.
