U središtu

Vrste zainteresiranih osoba u upravnom sporu

31.01.2019 U upravnom sporu dvije su kategorije zainteresiranih osoba, normativno definirane odredbama članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017., dalje: ZUS). Prema stavku 1. toga članka, zainteresirana osoba je svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. 

Po prirodi stvari, zainteresirane osobe iz ove skupine u pravilu se pridružuju tuženoj strani u sporu. Riječ je, najčešće, o subjektima koji su u upravnom postupku imali položaj protustranke u odnosu na stranku koja je pokrenula upravni spor.

Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da je zainteresirana osoba javnopravno tijelo koje smatra da sudska odluka može imati učinak na prava i pravne interese koje to javnopravno tijelo štiti na temelju zakona. Radi se npr. o pravobraniteljima, strukovnim komorama s javnim ovlastima, pojedinim nadzornim tijelima i sl. U spor se mogu uključiti kako na strani tužitelja, tako i na strani tuženika. Krug navedenih javnopravnih tijela uži je od kruga tijela koja se u različitim ulogama javljaju pri rješavanju pojedine vrste upravne stvari. Status zainteresirane osobe iz članka 19. stavka 2. ZUS-a ne pripada, primjerice sljedećim akterima:

- javnopravnom tijelu koje davanjem mišljenja, suglasnosti ili na drugi propisani način sudjeluje u rješavanju upravne stvari (zajednička odluka u upravnoj stvari iz čl. 21. Zakona o općem upravnom postupku);

- tijelu od kojeg javnopravno tijelo nadležno za rješavanje upravne stvari u postupku dokazivanja pribavlja određene podatke.

Dodajmo da ni položaj prvostupanjskog tijela u upravnom postupku ne implicira status zainteresirane osobe u upravnom sporu, kao ni aktivnu legitimaciju za pokretanje spora (osim kada je posebno propisano da prvostupanjsko tijelo može imati položaj tužitelja, npr. u predmetima pristupa informacijama, odnosno stvarima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne /regionalne/ samouprave).

U svakom slučaju ponaosob potrebno je, dakle, utvrditi radi li se o javnopravnom tijelu iz odredbe članka 19. stavak 2. ZUS-a. Kada, prema regulaciji pojedinoga upravnog područja, neko javnopravno tijelo ima svojstvo stranke u upravnom postupku (npr. članak 65. stavak 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine), tada takvo tijelo u upravnom sporu može imati status tužitelja ili zainteresirane osobe (u potonjem slučaj riječ je o zainteresiranoj osobi iz stavka 1., a ne iz stavka 2. članka 19. ZUS-a).

Doc. dr. sc. Alen Rajko