Novim izmjenama i dopunama Zakona (Narodne novine, br. 106/18) sustav obračuna javnih davanja glede administriranja i plaćanja znatno se pojednostavljuje ukidanjem dva doprinosa na osnovicu, i to doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti od 1,7%, propisanog člankom 16. Zakona, te doprinosa za zaštitu zdravlja na radu od 0,5%, propisanog člankom 14. Zakona. Tim izmjenama i dopunama se istovremeno povećava stopa doprinosa za zdravstveno osiguranje sa 15% na 16,5%, a što predlagatelj u Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima (dalje: Konačni prijedlog) opravdava ciljem saniranja financijskih poteškoća u sustavu zdravstva.
U Konačnom prijedlogu se navodi kako se ukidanjem dva doprinosa cjelokupno opterećenje plaće doprinosima smanjuje s 37,2% od ukupnog iznosa plaće na 36,5%. Smanjenje se prikazuje kao otvaranje prostora za rasterećenje plaća, kako bi se poslodavcima omogućilo da zaposlenima povećaju plaće. Ukupno rasterećenje za poduzetnike u Republici Hrvatskoj bi tako trebalo iznositi 900 milijuna kuna godišnje ili 0,7%.
Vlada Republike Hrvatske u Konačnom prijedlogu navodi osobito zanimljivu analizu u kojoj kao jedan od glavnih razloga izmjena i dopuna dosadašnjeg Zakona navodi pojave izbjegavanja i minimiziranja plaćanja iznosa doprinosa koje plaćaju određene kategorije zaposlenika.
Istaknuti su, posebice, osnivači, vlasnici, članovi uprave, izvršni direktori i upravitelji zadruga. Navedeno je da se osobe koje obavljaju te funkcije u trgovačkim društvima često zapošljavaju na nepuno readno vrijeme, do 1 sat tjedno i slijedom toga im se razmjerno umanjuju osnovica za obvezno zdravstveno osiguranje i mirovinsko osiguranje, što znači da ukupno mjesečno plaćaju 48 kuna doprinosa.
Taj član uprave zaposlen s nepunim radnim vremenom koji plaća manje iznose doprinosa, unatoč tome i dalje ostvaruje pravo na punu zdravstvenu zaštitu i staž osiguranja koji kasnije po odlasku u mirovinu bude priznat kao da je član uprave bio zaposlen sa punim radnim vremenom. Istaknuto je kako su uočeni i oblici umanjivanja obveza za uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje i mirovinsko osiguranje na način da se osnivaju poljoprivredna gospodarstva ali s namjerom stjecanja osnove osiguranja sa što manjom obvezom plaćanja a ne sa ciljem obavljanja komercijalne djelatnosti.
Vlada Republike Hrvatske to vidi kao zaobilaženje obaveza prema državi uplaćivanjem minimalnih iznosa doprinosa, što u svjetlu sve veće umirovljeničke populacije, pada nataliteta i velikog odljeva radne snage čini štetu državnom proračunu i javnim financijama.
S obzirom na narav posla koju član uprave obnaša; sklapanje poslova, sudjelovanje u pravnom prometu i zastupanje društva, Vlada smatra ekonomski i socijalno opravdanim da članovi uprave društva ubuduće plaćaju veće iznose doprinosa, i to za otprilike 50% veće od iznosa koji se plaćaju za radnika s minimalnom plaćom. Minimalna plaća u 2018. godini iznosi 42,9 % prosječne plaće, od koje se određuju osnovice za doprinose, kako navodi Vlada u Konačnom prijedlogu.
Izmjenama i dopunama Zakona (dodani članci 187.c, 187.d, 187.e, 187.f, 187.g.) propisana je minimalna godišnja osnovica za obračun doprinosa u iznosu umnoška prosječne plaće, koeficijenta 0,65 i brojke 12, razmjerno razdoblju u kojemu je obnašana dužnost člana uprave trgovačkog društva i/ili izvršnog direktora trgovačkog društva, likvidatora i/ili upravitelja zadruge. Zakonom i novim izmjenama i dopunama nije propisana obveza isplate plaće već samo minimalna osnovica na koju je potrebno obračunati doprinose. Važno je napomenuti da nove odredbe neće utjecati na one članove uprava koji i danas obračunavaju doprinose na osnovicu obračunatu primjenom koeficijenta 0,65 na prosječnu bruto plaću prijavom na puno radno vrijeme ili ostvaruju bruto plaću višu od navedene osnovice.
Zanimljive su i nove odredbe o sezonskom radniku u poljoprivredi koje su dodane Zakonu kao Poglavlje VI.A. Pa tako u novododanom članku 187.a stavku 2. stoji kako poslodavac kupnjom vrijednosnog kupona plaća dnevne doprinose za obvezna osiguranja obračunane na dnevnu osnovicu iz stavka 3. tog članka, koji podrazumijevaju doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Stavkom 1. istog članka je definirano kako je za osiguranika po osnovi sezonskog rada u poljoprivredi obveznik doprinosa osiguranik, a obveznik plaćanja doprinosa je poslodavac.
Navedenim odredbama preuzima se već propisana osnova osiguranja iz Zakona o poticanju zapošljavanja (Narodne novine, br. 57/12., 120/12., 16/17. i 118/18.) vezana uz privremene odnosno povremene sezonske poslove u poljoprivredi, te obveza plaćanja doprinosa za sezonske radnike u poljoprivredi i to putem vrijednosnog kupona (vaučera). Postojeće odredbe vezane za zapošljavanje sezonskih radnika u poljoprivredi ostaju na snazi osim što se ukidaju odredbe koje propisuju doprinos za zaštitu zdravlja na radu i doprinos za zapošljavanje.
Novim izmjenama i dopunama Zakona propisuje se i nova osnova osiguranja za osobe upisane u upisnik poljoprivrednika, za likvidatore, te njegovatelje djece s poteškoćama u razvoju, odnosno za njegovatelje osoba sa invaliditetom. Zaključno, novim izmjenama i dopunama u Zakonu se dodatno nomotehnički uređuju odredbe o najvišoj godišnjoj osnovici te se briše odredba o evidentiranju predujmova doprinosa pomorcima - članovima posade broda u međunarodnoj plovidbi.
Roko Hranjec, mag.iur.
