Razlike između konačne verzije teksta Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona i Prijedloga Zakona

Važeći Prekršajni zakon  („Narodne novine“ br. 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., u nastavku teksta: PZ) stupio je na snagu prije jedanaest godina, točnije 1. siječnja 2008., objavljen je u Narodnim novinama br. 107/07., a nakon toga je u više navrata mijenjan i dopunjavan. Međutim, unatoč takvim višekratnim izmjenama i dopunama ukazala se potreba za dodatnim intervencijama u tekst PZ-a, što je imalo za posljedicu donošenje najnovijeg Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (dalje: ZIDPZ), koji je objavljen u „Narodnim novinama“, br. 118/18. te stupio na snagu 1. siječnja 2019., a koje izmjene i dopune su prvenstveno determinirane trenutnim provođenjem reforme pravosudnog sustava, odnosno provođenjem reorganizacije mreže prvostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj.

Dakle, Vlada Republike Hrvatske, kao predlagateljica ovih petih izmjena i dopuna PZ-a, kao osnovni razlog donošenja ZIDZPZ-a ističe spajanje općinskih i prekršajnih sudova i to kroz prilagodbu određenih odredbi PZ-a ciljevima reforme pravosudnog sustava, a čime se, uzimajući u obzir i izmjene i dopune Zakona o sudovima („Narodne novine“, br. 67/18., stupile na snagu 1. siječnja 2019.) i Zakona o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, br. 67/18., stupile na snagu 1. rujna 2018.) te novi Zakon o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, br. 67/18., stupio na snagu 1. siječnja 2019.), u suštini ostvario zakonodavni okvir kojim je, dakle, formalno omogućeno spajanje općinskih i prekršajnih sudova s danom 1. siječnja 2019. godine.

U odnosu na rješenja iz Prijedloga ZIDPZ, konačna verzija teksta ZIDPZ-a sadrži nove članke 1., 2. i 32., te je dopunjen ili izmijenjen članak 3. (ranije u Prijedlogu članak 1.), zatim članak 6. (ranije u Prijedlogu članak 4.), članak 15. (ranije u Prijedlogu članak 13.) članak 24. (ranije u Prijedlogu članak 22.), te članak 33. (ranije u Prijedlogu članak 30.).

Dakle, u konačnu verziju teksta ZIDPZ-a, a na inicijativu Ministarstva financija, dodan je članak 1. kojim se dopunjuje odredba članka 33. stavka 7. PZ-a, tako da se iza riječi: „a za prekršaj u području“ dodaju riječi: „poreza, carine i financija te“. Prema tome, sada se navedenom odredbom dopušta da se za najteže prekršaje propisane zakonom, osim već predviđenih prekršaja u području ugrožavanja prirodnih bogatstava, okoliša i očuvanja prirode, iznimno može propisati i izreći novčana kazna do 1.000.000,00 kuna okrivljeniku fizičkoj osobi i za prekršaje u području poreza, carina i financija. Dodavanje ove odredbe obrazlaže se time da fizička osoba može prekršajem nanijeti potencijalno velike štete i u području poreza, carine i financija, primjerice za državni proračun, što onda također zahtijeva primjerne odvraćajuće kazne, a što je u suglasju sa zakonodavnim rješenjima, praksom i trendovima u državama članicama Europske unije.

Radi daljnje harmonizacije prekršajnog i kaznenog prava dodan je članak 2. u konačnu verziju teksta ZIDPZ-a, a to posebno kako bi se otklonila eventualna dvojba o trenutku kada zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći. Dakle, ranije je u odredbi članka 58. stavka 2. PZ-a bilo propisano da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći sljedećim danom kada je okrivljeniku nadležno tijelo uredno dostavilo obavijest o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola, dok je člankom 67.a Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: Kazneni zakon) propisano da sigurnosne mjere teku od izvršnosti presude. Tako sada izmijenjena odredba članka 58. stavka 2. PZ-a propisuje da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći od izvršnosti presude, a čime se ova mjera izjednačuje sa sigurnosnom mjerom zabrane upravljanja motornim vozilom iz Kaznenog zakona glede trenutka kada mjera započinje teći. Predlagatelj ističe da će se time ujedno i otkloniti teškoće i troškovi ostvarivanja uredne dostave obavijesti o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola. U tom kontekstu možemo dodati da je, prema članku 152. stavku 4. PZ-a, presuda izvršna nakon što je: postala pravomoćna, uručena osuđeniku, protekao rok za njezino dragovoljno izvršenje, ako je to određeno presudom te utvrđeno da nema zakonskih smetnji za njezino izvršenje.

Dodan je i članak 32. prema kojemu se briše stavak 2. u članku 249. PZ-a  jer je u pitanju odredba koja se više ne može primijeniti. Naime, rješenje kojim se utvrđuje da je osuđenik prikupio određeni broj negativnih prekršajnih bodova, odnosno kojim se primjenjuje pravna posljedica predviđena posebnim zakonom, donosi se u upravnom postupku i na njega nema prava žalbe, no može se pokrenuti upravni spor, pa je stoga brisan stavak 2. u članku 249. PZ-a koji je propisivao pravo žalbe protiv takvog rješenja odnosno nadležnost Visokog prekršajnog suda RH da odlučuje o takvoj (nedopuštenoj) žalbi.

Nadalje, dopunjen je članak 3. konačne verzije ZIDPZ-a tako što su istom odredbom u stavku 3. članka 82. PZ-a dodane riječi: „Zakona o sudovima za mladež“. Tako je, kako to i ističe predlagatelj u svom obrazloženju, radi daljnjeg usklađivanja prekršajnog i kaznenog prava, a i radi otklanjanja svake dvojbe o primjeni, kad je to primjereno svrsi prekršajnog postupka, uz upućivanje na supsidijarnu primjenu Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., dalje: ZKP) dodano i upućivanje na primjenu Zakon o sudovima za mladež (Narodne novine, br. 84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015.)

Članak 6. konačne verzije ZIDPZ za razliku od članka 4. Prijedloga prilikom izmjene članka 94. PZ-a, koji propisuje nadležnost općinskih sudova kada rješavaju prekršajne predmete, više izrijekom ne ističe općinske prekršajne sudove u Zagrebu i Splitu.

U odnosu na članak 15. konačne verzije ZIDPZ, možemo konstatirati da je ostalo nejasno zašto se dosljedno ovakvom prijedlogu odredbe PZ-a nisu uskladile s ostalim odredbama o troškovima iz ZKP-a, jer se prema Prijedlogu otvorila mogućnost da okrivljenik na teret proračunskih sredstava suda ostvari pravo na naknadu troškova branitelja i u slučaju kada je primjerice sud odbio optužbu protiv okrivljenika zbog toga što je oštećenik tužitelj odustao od optužnog prijedloga. Ova problematika riješena je na način da je sada člankom 140. stavkom 9. PZ-a  (cijeli članak 140. izmijenjen je člankom 15. konačne verzije ZIDPZ-a) propisano da ako ZIDPZ-om nisu obuhvaćena sva pitanja troškova prekršajnog postupka, na odgovarajući će se način, kad to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe ZKP-a. Koliko je ovakvo rješenje, odnosno upućivanje na supsidijarnu primjenu ZKP-a, adekvatno pokazat će vrijeme i sudska praksa. Međutim, ne možemo se oteti dojmu da se ipak ovakva svojevrsna „podnormiranost“ mogla riješiti u samim odredbama PZ-a na način da se uz određene modifikacije prepišu odgovarajuće odredbe ZKP-a, a posebno kada se ima u vidu da odredba članka 140. stavka 4. već propisuje obvezu oštećenika tužitelja na podmirenje troškova postupka, odnosno nužnih izdataka i nagrade branitelju okrivljenika ako je svjesno podnio lažan optužni prijedlog.

Za razliku od Prijedloga ZIDPZ-a, člankom 24. konačne verzije ZIDPZ-a, u stavku 5. članka 202. PZ-a, iza riječi: „imovinske koristi“ dodane su riječi: „i oduzimanju predmeta“, a što predlagatelj obrazlaže time da se radilo o previdu odnosno nedostatku u ranije važećem Prekršajnom zakonu s obzirom da oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje predmeta kao dva pravna instituta slijede istu pravnu sudbinu.

Konačno, prijelaznom odredbom članka 33. konačne verzije teksta ZIDPZ-a propisano je da će predmete za koje je, na temelju ovoga Zakona, stvarno nadležan Visoki prekršajni sud RH općinski sudovi dostavit tom sudu najkasnije u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ZIDPZ-a, a koji rok nije bio propisan u članku 30. Prijedloga ZIDPZ, na što je u svom izvješću i upozoravao Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora.

Željko Kudrić, dipl.iur.