Načelo kontradiktornosti, kao sastavni dio prava na pravično suđenje, svoj odraz nalazi u obama stupnjevima upravnog spora. U prvostupanjskom stadiju ostvaruje se, prije svega, putem razmjene tužbe i odgovora na tužbu, putem rasprave (osim u manjem dijelu sporova koji se rješavaju bez rasprave), te primjenom odredbe članka 55. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 (u nastavku: ZUS), kojom je propisano da se presuda može temeljiti samo na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja.
Načelo kontradiktornosti normirano je i u žalbenom stadiju upravnog spora (članak 66.-75. ZUS-a). Imajući u vidu razlike između smisla i svrhe prvostupanjskoga i drugostupanjskog spora, kao i načelo učinkovitosti (članak 8. ZUS-a), ostvarivanje tog načela u drugostupanjskom je postupku – slično kao u ostalim sudskim postupcima – ograničeno na dvije radnje: na podnošenje žalbe, te na omogućavanje protustranci/protustrankama da dostave odgovor na žalbu
Prema odredbama članka 71. stavka 1.-5. ZUS-a, postupanje prvostupanjskog suda povodom žalbe dovršava se otpremom odgovora na žalbu (ako je podnesen) žalitelju, nakon čega se spis predmeta dostavlja drugostupanjskom sudu. Stavak 5. navedenoga članka glasi:
Nakon primitka odgovora na žalbu ili nakon isteka roka za odgovor na žalbu sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostupanjskom sudu.
Daljnja razmjena podnesaka, osim što nije predviđena mjerodavnim odredbama ZUS-a, bila bi očito protivna članku 8. ZUS-a, kojim je propisano da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku.
Uz to, ograničavanje izjašnjenja stranaka u žalbenom stadiju na podnošenje žalbe i mogućnost dostave odgovora na žalbu, svim strankama omogućuje jednaki broj izjašnjenja u žalbenom postupku.
Nadalje, čak i kada bi bila dopuštena daljnja komunikacija stranaka sa sudom nakon otpreme odgovora na žalbu protustrankama, mogućnost posljednjeg izjašnjenja redovito ima stranka koja reagira na početni podnesak u određenom postupku ili njegovom stadiju, a ovdje bi to bila žaliteljeva protustranka. Eventualna reakcija žalitelja na takav podnesak protustranke otvorila bi daljnje krugove izjašnjenja i odgodila otpremu spisa predmeta na odlučivanje žalbenom sudu.
U praksi, poneki žalitelj želi dodatnim podneskom (suštinski: dopunom žalbe) reagirati na odgovor na žalbu (nadajući se da dopuna žalbe podnesena nakon roka za žalbu može biti uzeta u obzir prilikom donošenja drugostupanjske odluke). Upravni sudovi, koliko nam je poznato, neovisno o tome što je spis predmeta već dostavljen na odlučivanje o žalbi, prosljeđuju i takve podneske drugostupanjskom sudu, u čijoj je ovlasti ocjena relevantnosti podnesaka stranaka iz žalbenog stadija spora. Takva praksa, međutim, ne razumijeva da žalitelju pripada procesno pravo na podnošenje „odgovora na odgovor na žalbu“, niti da postoji obveza suda da pričeka takav „odgovor na odgovor“, čak i kada žalitelj najavi da će ga podnijeti. Prvostupanjski sud dostavlja žalbu, odgovor na žalbu i spis predmeta drugostupanjskom sudu kada su za to ispunjene pretpostavke iz članka 71. stavak 5. ZUS-a, a nakon toga mu dostavlja možebitne kasnije podneske stranaka.
dr. sc. Alen Rajko
