Ponekad nailazimo na dvojbu inicira li stranka obnovu upravnog postupka zahtjevom ili prijedlogom? Obnova postupka, kao izvanredni pravni lijek, uređena je odredbama članka 123.-127. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP).
S jedne strane, u članku 123. stavak 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba (tj. konačno rješenje, nap. autora) može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Pored razloga za obnovu iz navedene odredbe, u stavku 2. navedenoga članka propisani su slučajevi u kojima se obnova može pokrenuti bez vremenskog ograničenja, također na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. U stavcima 3. i 4. toga članka određeno je da se obnova postupka može „tražiti“.
U drugu ruku, termin „prijedlog“ sadržan je u sljedećim odredbama ZUP-a:
- članku 124. (koji ujedno nosi naslov „Prijedlog za obnovu postupka“);
- članku 125. (naslovljenom „Tijelo nadležno za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka“);
- članku 126., kojim je uređeno pokretanje obnove postupka, uz dosljedno korištenje pojma „prijedlog za obnovu postupka“.
Spomenuta terminološka dvojba ne može imati nepovoljne posljedice po stranku – nadležno javnopravno tijelo dužno je kao podnesak kojim se inicira obnova postupka tretirati svaki podnesak kojim se to supstancijalno traži, neovisno o nazivu podneska. Ni eventualna pogreška u sadržaju rješenja javnopravnog tijela u obnovi postupka, koja bi ostala ograničena na to je li stranka podnijela zahtjev ili prijedlog za obnovu, ne dovodi do zaključka da se radi o nezakonitom rješenju. Međutim, razložno je očekivati da javnopravna tijela primjenjuju pravilnu terminologiju.
Smatramo da obnovu postupka stranka inicira prijedlogom, a ne zahtjevom. Naime, načini pokretanja postupka obnove (na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti), slijede analognu terminološku dihotomiju načina pokretanja „redovitoga“ upravnog postupka, koji također može biti pokrenut na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti (članak 40. stavak 1. ZUP-a). Pri tome se pojam „zahtjeva“ iz članka 123. ZUP-a odnosi na način pokretanja postupka, a ne na naziv podneska kojim se postupak pokreće. Naziv tog podneska u nastavnim je odredbama ZUP-a dosljedno određen kao „prijedlog“.
Obnova postupka na zahtjev stranke pokreće se, dakle, prijedlogom za obnovu postupka. Stoga javnopravno tijelo u postupku obnove odlučuje o prijedlogu, a ne o zahtjevu stranke, osim ako posebni zakon, koji uređuje obnovu postupka u pojedinim vrstama upravnih stvari, sadržava drukčiju terminologiju (prethodno izlaganje izneseno je isključivo u kontekstu ZUP-a).
dr. sc. Alen Rajko
