Podsjećamo kako je EP tijekom zakonodavne rasprave o prijedlogu nove Direktive o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (EECC), kao jedan od svojih važnijih amandmana predložio regulaciju cijena telefonskih poziva unutar EU, odnosno izjednačavanje cijena poziva unutar EU s nacionalnim cijenama poziva.
Unatoč rezervi država članica i industrije prema tom prijedlogu, EP je na njemu inzistirao do kraja pregovora o EECC-u, uvjetujući postizanje konačnog dogovora rješavanjem tog pitanja.
U konačnici, dogovor je postignut. Dok još traje formaliziranje tog dogovora i usvajanje EECC-a u EP-u i Vijeću EU, donosimo prve informacije o tome što će, na koji način i od kada biti regulirano, hoće li biti dopušteni izuzeci te je li regulacija ograničenog vremenskog trajanja.
Što će biti regulirano
Regulira se maloprodajna cijena telefonskih poziva i SMS poruka koje započinju (originiraju) iz države članice u kojoj se nalazi pružatelj usluga, a koje završavaju (terminiraju) na bilo kojem fiksnom ili mobilnom broju iz nacionalnog plana numeriranja druge države članice, i čija se naplata zasniva na stvarnoj potrošnji.
Regulacijom su obuhvaćene samo maloprodajne cijene koje se naplaćuju potrošačima, odnosno fizičkim osobama koje usluge koriste za svrhe koje nisu trgovačke, obrtničke ili profesionalne. Dakle, regulacija se ne odnosi na pravne osobe i poslovne korisnike.
Maksimalno dopuštene cijene iznose 0.19€ po minuti za pozive te 0.06€ po jednoj SMS poruci. Ove cijene ne uključuju PDV.
Regulacija se ne odnosi na tarife ili pakete usluga u kojima se korisnicima nudi određena količina EU prometa za unaprijed plaćenu mjesečnu naknadu, neovisno o stvarnoj potrošnji. Međutim, nakon iskorištavanja minuta EU prometa koje su uključene u paket, naplata dodatnih minuta EU prometa također je podložna navedenom cjenovnom plafonu.
Regulacija se ne primjenjuje niti u slučaju kada potrošači svjesno odaberu tarifu za međunarodne pozive, koja uključuje i EU pozive, a gdje je cijena EU poziva veća od regulirane. Operatori u tim slučajevima moraju jasno obavijestiti potrošače o prednostima koje gube svojim izborom.
Nakon stupanja uredbe na snagu potrošači koji ne žele koristiti regulirane cijene, morat će dati svoj izričiti pristanak na to odnosno imat će pravo odabrati tarifu baziranu na stvarnoj potrošnji po reguliranim cijenama.
Kako i od kada će se regulacija provesti
Kada je EP izašao sa svojim amandmanom na EECC direktivu, jedan od argumenata protiv amandmana bio je vezan uz pravni karakter direktive, kao propisa EU koji nije neposredno primjenjiv, već mora biti prenesen u nacionalno zakonodavstvo. Upozoravalo se da direktiva nije pogodan instrument za ovakav tip regulacije, koji zahtijeva istodobnu i jednoobraznu primjenu u svim državama članicama, jer bi u suprotnom, zbog namjernog ili objektivnog kašnjenja u prenošenju direktive, neki operatori bili u povlaštenom položaju.
U konačnici, ovaj argument je prihvaćen te je pronađena, donekle složena, pravna forma koja ipak omogućava da se ovo pitanje regulira putem neposredno primjenjivog propisa, a to je uredba.
Dakle, za regulaciju EU poziva iskoristi će se Uredba o BEREC-u, tijelu europskih regulatora za elektroničke komunikacije, koja se donosi paralelno s EECC direktivom, u koju će se ugraditi izmjene i dopune Uredbe (EU) 2015/2120, kojom je izmijenjena i dopunjena Uredba (EU) No 531/2012 o roamingu.
U konačnici, ova pravna akrobacija smješta regulaciju EU poziva i poruka tamo gdje joj je i mjesto, a to je zajedno s regulacijom roaminga. Naime, cijeli problem cijena EU poziva eskalirao je upravo s ukidanjem naplate maloprodajnih cijena za usluge u roamingu, kada je odjednom postalo jeftinije iz inozemstva s mobitela zvati fiksne i mobilne brojeve u EU, nego ih zvati s domaćeg fiksnog telefona (tzv. roaming paradoks).
Povezanost ove regulacije s Uredbom o roamingu očituje se u činjenici da su iznosi maksimalno dopuštenih cijena isti kao i iznosi koji se mogu naplatiti kao dodatna naknada za istovjetne usluge u roamingu.
Uredba bi trebala stupiti na snagu 15. svibnja 2019., i od tog trenutka bit će primjenjiva u svim državama članicama. Do tog roka države članice trebale bi u nacionalnim zakonodavstvima predvidjeti i odgovarajuće kazne za kršenja odredbi o regulaciji cijena EU poziva i poruka.
Dopušteni izuzeci i vremensko trajanje regulacije
Nacionalna regulatorna tijela za elektroničke komunikacije (HAKOM u Hrvatskoj) mogu dopustiti pojedinom operatoru izuzetak od primjene propisanog cjenovnog plafona za razdoblje od jedne godine. To razdoblje može se i ponoviti.
Da bi mogao ostvariti pravo na izuzetak, operator u svom zahtjevu za izuzećem mora dokazati da je, zbog specifičnih i izuzetnih okolnosti, u različitom položaju od većine drugih pružatelja usluga u EU te da bi primjena cjenovnog plafona imala značajan utjecaj na održivost njegovih postojećih cijena za domaće usluge. Procjena održivosti modela naplate domaćih usluga mora se zasnivati na relevantnim objektivnim faktorima te na usporedbi između razine domaćih cijena i prihoda operatora.
Ako je operator ispunio traženi teret dokaza, nacionalno regulatorno tijelo mora odrediti maksimalne cijene koje operator može primjenjivati za EU pozive i SMS poruke. Te cijene moraju biti takve da omogućavaju održivost domaćih cijena koje je operator do tada naplaćivao.
Smjernice kojima će se detaljnije razraditi kriteriji za ocjenu održivosti donijet će tijelo europskih regulatora (BEREC).
Regulacija cijena EU poziva i poruka trebala bi trajati pet godina, nakon čega je predviđeno njezino ukidanje. Naravno, u tom razdoblju može se utvrditi da ona i dalje treba ostati na snazi, ali za to će biti potrebno donijeti novu uredbu.
Umjesto zaključka
Izjednačavanje cijena domaćih i EU poziva bio je politički cilj od kojeg EP nije želio odustati. Već prilikom usvajanja amandmana na EECC direktivu, što je samo jedan korak u zakonodavnom procesu, pojedini parlamentarci davali su izjave iz kojih je javnost mogla zaključiti da je izjednačavanje cijena poziva riješena stvar.
S druge strane, svih akteri (EK, VEU i EP) zakonodavnog procesa željeli su što prije dovršiti pregovore o EECC direktivi, koja je jedan od važnijih preduvjeta za uspostavu jedinstvenog digitalnog tržišta.
U tim okolnostima bilo je izvjesno da mora doći do kompromisa koji će dovesti do neke vrste regulacije cijena poziva unutar EU.
Tijekom pregovora napravljene su analize koje su nedostajale i koje su bile prva prepreka prihvaćanju amandmana EP.
Te analize su pokazale da postoje znatne razlike u cijenama između domaćih poziva i EU poziva i poruka. Prosječno te cijene su tri puta veće u odnosu na pozive i dvostruko veće u odnosu na poruke. Međutim, u nekim državama članicama ta razlika je i do osam puta veća. Prema tim analizama, takva razlika u cijenama najviše pogađa fizičke osobe koje povremeno pozivaju brojeve iz drugih EU država ili šalju poruke na njih.
Stoga je postignut kompromis u vidu ograničenja primjene regulacije cijena samo na korisnike koji su fizičke osobe. Dodatno, regulacija je ublažena i kroz mogućnost dobivanja jednogodišnjeg izuzetka od primjene te kroz vremensko ograničenje važenja regulacije.
Svakako treba pozdraviti činjenicu da odredba o maksimalnim cijenama za pozive i poruke nije ugrađena u EECC direktivu već je pronađeno rješenje da se to napravi u vidu dopune Uredbe o roamingu, uz koju je ova regulacija smisleno vezana. Na ovaj način omogućit će se jednoobrazna i istodobna primjena reguliranih cijena u cijeloj EU.
Domagoj Maričić
