Psihoterapija je trenutno regulirana samo Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i to kao subspecijalizacija iz psihijatrije. Ne postoji važeći propis koji bi uređivao načine i uvjete obavljanja djelatnosti psihoterapije, vrste i uvjete za stručnjake koji je smiju obavljati, te nije propisana odgovornost osoba koje se bave psihoterapijom. Prema podacima Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, danas postoji više od 200 registriranih psihoterapeuta od kojih je 80 certificirano prema EAP-u (Europsko udruženje psihoterapeuta) i koji posjeduju ECP (Europski certifikat iz psihoterapije).
Prijedlogom zakona o djelatnosti psihoterapije predlaže se definicija djelatnosti psihoterapijekao sustava pojedinačno ili skupno usmjerenih stručnih postupaka, mjera i sredstava utemeljenih na načelima i spoznajama psihoterapeutske znanosti i prakse. Djelatnost psihoterapije može obavljati psihoterapeut i savjetodavni terapeut.
Uvjeti koje osoba mora ispunjavati da bi mogla biti psihoterapeut prema Prijedlogu zakona bili bi: završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij u području medicine, psihologije, socijalnog rada i edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi članici Europske unije odnosno u nekoj trećoj državi ako mu je inozemna stručna kvalifikacija priznata u Republici Hrvatskoj; završen stručni dio izobrazbe iz psihoterapije u trajanju od najmanje četiri godine u nekom od psihoterapijskih pravaca koje priznaje Europska asocijacija za psihoterapiju, a koji su odobreni od Krovne međunarodne udruge za određeni psihoterapijski pravac; državljanstvo Republike Hrvatske odnosno države potpisnice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije ili državljanstvo treće države; znanje hrvatskog jezika u govoru i pismu; upis u Imenik Komore i odobrenje za samostalan rad (dopusnica).
Ispunjavanje tih uvjeta utvrđuje Hrvatska komora psihoterapeuta. Članstvo u Komori za psihoterapeute i savjetodavne terapeute nije obavezno. Zahtjev za obavljanje privatne psihoterapeutske prakse podnosi se Komori koja rješenjem izdaje odobrenje za početak rada privatne prakse.
Dopusnica je javna isprava koju izdaje Komora, a njome se dokazuje stručna osposobljenost za samostalno obavljanje djelatnosti psihoterapije. Dopusnica se može steći na temelju završenog osposobljavanja u ustanovi koja provodi izobrazbu iz psihoterapije. Ustanova za izobrazbu mora posjedovati odobrenje Komore. Dopusnica se psihoterapeutu izdaje na neograničeno vrijeme uz uvjet trajnog usavršavanja.
Psihoterapeut i savjetodavni terapeut mogu obavljati svoju djelatnost u privatnoj praksi ili po osnovi ugovora s drugim pravnim ili fizičkim osobama ovlaštenim za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Djelatnost psihoterapije u privatnoj praksi zajednički može obavljati više psihoterapeuta ili savjetodavnih terapeuta (grupna privatna psihoterapeutska praksa).
Da bi državljani država članica Europske unije i Švicarske Konfederacije i državljani trećih država u Hrvatskoj mogli obavljati djelatnost psihoterapije, moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom usluge psihoterapije, odnosno razinu Zajedničkog europskog referentnog okvira C1. Također, psihoterapeut sa sjedištem u drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru, može trajno obavljati psihoterapeutsku djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj. Psihoterapeut sa sjedištem u drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može obavljati djelatnost psihoterapije i na privremenoj ili povremenoj osnovi u Republici Hrvatskoj, bez obveze registracije sjedišta i upisa psihoterapeutske djelatnosti u odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj.
Člankom 16. Prijedloga zakona definirani su uvjeti za ukidanje dopusnice. Komora može ukinuti dopusnicu psihoterapeutu i savjetodavnom terapeutu ako: povrijedi odredbe Zakona i odredbe Kodeksa psihoterapeutske etike, obavlja djelatnost psihoterapije nestručno uslijed neznanja i nehaja ili u obavljanju djelatnosti psihoterapije počini kazneno djelo za koje mu je pravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora.
Psihoterapeutu i savjetodavnom terapeutu pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije prestaje, među ostalim, ako mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti, odlukom nadležnog tijela Komore izrečena disciplinska mjera privremenog ili trajnog ukidanja odobrenja za samostalan rad ili je odlukom nadležnog tijela Komore proglašen nedostojnim za obavljanje psihoterapijske djelatnosti. Komora o odluci izdaje rješenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Komora također vodi upisnik psihoterapeuta, savjetodavnih terapeuta i psihoterapijskih vježbenika, u koji se upisuje adresa sjedišta prakse i promjena sjedišta. Ovlasti Komore sadrži članak 22. Prijedloga zakona: vođenje Imenika psihoterapeuta, savjetodavnih terapeuta i psihoterapijskih vježbenika, vođenje upisnika trgovačkih društava i obrta koja obavljaju psihoterapijsku djelatnost, izdavanje odobrenja za samostalan rad – dopusnice, izdavanje odobrenja za vježbenički rad, obavljanje stručnog nadzora i odlučivanje o privremenoj obustavi rada psihoterapeuta ili savjetodavnog terapeuta. Komora ostvaruje sredstva od upisnine, članarine, stručnog ispita i iz drugih prihoda ostvarenih djelatnošću Komore. Tijela Komore su Skupština, Upravni odbor, Izvršni odbor, Predsjednik i druga tijela utvrđena Statutom Komore.
Što se tiče novčanih kazni, fizička osoba koja ne ispunjava propisane uvjete, a obavlja psihoterapijsku djelatnost, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna. Pravna osoba koja za obavljanje psihoterapijske djelatnosti zaposli ili sklopi ugovor o djelu s osobom koja ne ispunjava uvjete, kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.
Zakonom o djelatnosti psihoterapije zakonodavac želi hrvatsko zakonodavstvo uskladiti sa zakonodavstvom EU i nakon niza godina pripreme i rasprava regulirati djelatnost psihoterapije. Također, žele se usuglasiti hrvatski standardi psihoterapije sa standardima Europskog udruženja za psihoterapiju, što podrazumijeva višegodišnju teorijsku i praktičnu edukaciju po završetku visokog obrazovanja.
Roko Hranjec mag. iur.
