U tom upravnosudskom postupku (Odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usž-300/15 od 24. rujna 2015.) predmet spora bili su sportski objekti i druge nekretnine koje su nekad bile u društvenom vlasništvu i na kojima su pravo korištenja imale sportske organizacije i udruge ili druge pravne osobe.
Naime, prema članku 88. tada važećeg Zakona o športu (Narodne novine, br. 60/92, 25/93, 11/94 i 77/95), športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije i udruge ili druge pravne osobe (poduzeća, ustanove, radne organizacije) osnovane radi upravljanja športskim objektima, prelaze u vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalaze.
U konkretnom slučaju zainteresirana osoba zatražila je utvrđivanje vlasništva na nekretninama na određenom broju nekretnina, u dijelu na kojem treće osobe nisu na zakonit način stekle pravo vlasništva. Tijekom provedenog postupka utvrđeno je da su navedene nekretnine, rješenjem Grada Z., Skupštine Općine T., Odjela za financije, od 4. ožujka 1965., kao nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište oduzete iz posjeda K. P. te M. i K. P. (točka I. 15. i 1.16. izreke) radi izgradnje sportskih terena te da predmetno zemljište u naravi predstavlja šest teniskih terena i objekt Tenis centra R. s dvorištem i uređenim zelenim površinama te dio pomoćnog igrališta NK R. (zapisnik s očevida od 22. travnja 2008.). Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu (Nar. nov., br. 77/95), Gradska skupština Grada Z. donijela je Zaključak o preuzimanju športskih objekata, sastavni dio kojeg je Popis športskih objekata preuzetih u vlasništvo Grada Z., a temeljem kojeg je tužitelj preuzeo u vlasništvo određeno nogometno igralište.
U postupku je nedvojbeno utvrđeno da su nekretnine opisane Zaključkom o preuzimanju Športskih objekata postale vlasništvo tužitelja (odnosno jedinice lokalne samouprave), temeljem izričitih odredaba Zakona o športu, a što predstavlja zapreku za primjenu odredbe članka 77. Zakona o naknadi u odnosu na te nekretnine, kako to osnovano navodi i prvostupanjsko upravno tijelo u svom rješenju.
Na takav zaključak upućuje i odredba članka 5. Zakona o naknadi, prema kojoj se odredbe toga Zakona odnose na imovinu koja je prenesena u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona, a koju su općine, gradovi ili županije preuzele na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Nar. nov., br. 90/92, 94/93 i 117/93), a čemu ovdje nije udovoljeno, jer je tužitelj (jedinica lokalne samouprave) predmetnu imovinu stekao u vlasništvo temeljem Zakona o športu.
Naime, prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda RH, kad prijašnji vlasnik nije podnio zahtjev za povrat imovine oduzete sukladno članku 1. stavku 1. Zakona o naknadi, nema mjesta primjeni odredbe članka 77. toga Zakona ako je riječ o imovini na kojoj je jedinica lokalne samouprave stekla pravo vlasništva temeljem valjane pravne osnove.
