Izmjenama i dopunama prethodnog Općeg poreznog zakona, iz ožujka 2015. godine, u hrvatski porezni sustav uvedeno je obvezujuće mišljenje kojeg izdaje porezno tijelo na zahtjev poreznog obveznika o poreznom tretmanu budućih i namjeravanih transakcija. Novi Opći porezni zakon gotovo je u cijelosti preuzeo područje primjene obvezujućih mišljenja iz članka 2. Pravilnika o obvezujućim mišljenjima, ispravku prijave, statističkim izvješćima i poreznoj nagodbi te je na taj način ozakonio područje primjene obvezujućih poreznih mišljenja.
Novi pravilnik kojim bi trebao biti propisan način primjene, rokovi i iznosi troškova izdavanja obvezujućih mišljenja, još uvijek nije donesen. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li novi pravilnik promijeniti cjenovne razrede po kojima je određivana visina troška izdavanja poreznih mišljenja. Trošak izdavanja obvezujućeg mišljenja u iznosu od 5.000,00 kuna za porezne obveznike koji prema posljednjoj poreznoj prijavi ostvaruju prihod do 3.000.000,00 kuna još uvijek je previsok zbog toga što su tim cjenovnim razredom obuhvaćeni mikro i mali poduzetnici kojih je ujedno i najviše.
Velike promjene doživio je institut porezne zastare koji je sada propisan u članku 108. i 109. Općeg poreznog zakona. Naime, po novome su prvostupanjska i drugostupanjska tijela dužna po službenoj dužnosti paziti na zastaru prava na utvrđivanje poreza i prava na naplatu poreza. U slučaju da se u tijeku poreznog postupka bilo pred prvim ili drugim stupnjem utvrdi da je nastupila porezna zastara, bilo naplate bilo utvrđivanja poreza, zakonska je dužnost i prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela utvrditi nastupanje zastare i postupak u tijeku obustaviti. Ako bi ipak porezna tijela utvrdila poreznu obvezu nakon što je nastupila porezna zastara, zakon izričito propisuje da su takva porezna rješenja nezakonita.
Novi zakon također više ne razlikuje relativnu i apsolutnu zastaru već propisuje jedinstveni rok zastare od šest godina za utvrđivanje i naplatu poreza. Za vrijeme trajanja sudskog postupka radi utvrđivanja ili naplate poreznog duga zastara ne teče, no, u prijelaznim i završnim odredbama propisano je da će ta odredba (stavak 6. članka 108. Općeg poreznog zakona) prestati vrijediti 31. prosinca 2018. godine. Dakle, moglo bi se zaključiti da će nakon toga datuma vođenje sudskog postupka, a tu se najčešće radi o upravnom sporu, biti bez utjecaja na tijek zastare te bi se porezni dužnik mogao pozvati na nastupanje zastare i ako bi ona nastupila u tijeku sudskog postupka.
Primjena odredbi novog Općeg poreznog zakona o poreznoj zastari propisana je u prijelaznim i završnim odredbama u članku 197. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, moraju se dovršiti prema odredbama prijašnjeg Općeg poreznog zakona, dok se na postupke u kojima je nastupila apsolutna porezna zastara s danom 1. siječnjem 2017., moraju primijeniti odredbe trenutno važećeg Općeg poreznog zakona.
Novim poreznim zakonom u članku 114. propisana je obveza banaka na dostavu podataka Ministarstvu financija o prometu po svim kunskim i deviznim računima fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost obrta i slobodnih zanimanja te građana. Obveza banaka također je i dostava Ministarstvu financija podatka o prometima po tekućim računima građana. Primjenom toga članka Općeg poreznog zakona Ministarstvo financija imat će potpuni uvid u ostvarene primitke ne samo s osnova obavljanja samostalnih djelatnosti već i u primitke od nesamostalnog rada. S obzirom da banke ne mogu naplatiti troškove dostave ovih podataka nadležnom poreznom tijelu, može se očekivati da će se uvesti nova bankarska naknada koja će teretiti vlasnike računa.
Daniel Deković, dipl. iur.
