Zimska oprema cestovnih motornih vozila

Uvodno je potrebno istaći da je glede određenja zimskih uvjeta na cesti mjerodavna odredba članka 193. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15, u nastavku: ZSPC) koja propisuje da su zimski uvjeti na cesti kada je kolnik prekriven snijegom ili kada je na kolniku poledica. Nešto konkretnije određenje zimskih uvjeta daje još uvijek važeća Naredba o prometu vozila na motorni pogon i priključnih vozila na cestama u zimskim uvjetima od 21. prosinca 1993. (Narodne novine, broj 9/93 i 103/95) koja pod zimskim uvjetima na cesti smatra vrijeme kada je kolnik pokriven snijegom najmanje pet centimetara ili kada je na kolniku poledica.

Problematika glede postojanja opasnosti od nastanka poledice na cesti uređena je u odredbama članka 36. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine, broj 90/14, u nastavku: Pravilnik), koji je donesen kao provedbeni propis na temelju Zakona o cestama, a propisuje da je izvođač radova održavanja ceste u zimskom razdoblju i u slučajevima kada postoji opasnost od nastanka poledice na cesti dužan pojedine opasne dijelove ceste posipati sredstvima koja sprečavaju nastajanje poledice. Određivanje tih mjesta i način posipanja sredstava određuje se ovisno o zemljišno-klimatskim uvjetima, položaju, nagibu i značaju ceste te o drugim lokalnim uvjetima.

Nadalje, upravitelj ceste dužan je osigurati da na dijelu ceste gdje se poledica učestalo pojavljuje izvođač redovnog održavanja ceste pravovremeno postavi dopunsku prometnu signalizaciju koja upozorava na moguću opasnost ili da stalno poduzima mjere i radnje u cilju sprečavanja nastajanja poledice na kolniku.

U članku 39. Pravilnika propisana je iznimka prema kojoj zimska služba nije dužna osigurati prohodnost na cesti u uvjetima iznenadno nastale poledice na većem području npr. zbog ledene kiše koju nije moguće otkloniti raspoloživim sredstvima.

U slučaju pojave snijega na cestama, osnovni cilj je održavanje prohodnosti cesta. Takvo održavanje prohodnosti pojedinih cesta određeno je, sukladno odredbama članka 37. Pravilnika, prema razini prednosti koja je utvrđena godišnjim planom, ovisno o vrsti ceste, gustoći i strukturi prometa, zemljišno-klimatskim uvjetima i lokalnim potrebama.

Pod osiguranjem prohodnosti Pravilnik podrazumijeva da je cesta iz I. (autocesta i brza cesta) i II. (javne ceste s PGDP (prosječnim godišnjim dnevnim prometom)>4000) razine prednosti prohodna ako visina snijega na kolniku ne prelazi 10 cm, a na drugim cestama 15 cm i ako je promet moguć s vozilima koja imaju zimsku opremu.

U članku 39. Pravilnika propisana je i iznimka prema kojoj zimska služba nije dužna osigurati prohodnost na cesti u uvjetima vrlo intenzivnog snježenja i uz olujni vjetar i pojavu velikih snježnih zapuha ili snježnih lavina.

Kako je već navedeno, uz visinu snijega na kolniku, uvjet da bi se određena cesta smatrala prohodnom je i taj da je na njoj moguć promet vozilima koja imaju zimsku opremu, pa ćemo reći nešto više o zimskoj opremi koja je propisana za vozila koja prometuju u režimu zimskih uvjeta na cesti.

Prije svega, budući da su gume jedan od najvažnijih dijelova vozila, vrlo je bitno da u svakom razdoblju godine vozilo ima adekvatne gume. Naime, empirijski je dokazano da pri temperaturi zraka nižoj od 7 stupnjeva Celzijusa ljetne gume, zbog smjese od koje su izrađene, gube elastičnost i svojstva prianjanja na podlogu, zbog čega se produžuje zaustavni put vozila na kojima su ljetne gume. Tako, primjerice, na temperaturi od -10 Celzijevih stupnjeva zaustavni put automobila s ljetnim gumama, koji se kreće brzinom od 60 km/h, iznosi 55 metara, dok zaustavni put automobila koji ima zimske gume, pri istoj brzini kretanja, iznosi 44 metra. Razlika u ponašanju zimskih guma u odnosu na ljetne gume još je veća u slučaju kada je kolnik prekriven snijegom ili kada je na kolniku poledica, posebno poradi toga što zimske gume, s obzirom na dubinu profila, nekoliko puta veći broj šara i odvodnih kanala, osiguravaju veće prianjanje na snijegu i izbacivanje znatno većih količina suhog snijega, odnosno vlažnog snijega. Međutim, prema nekim podacima, 95% prometnih nesreća tijekom zime događa se na kolnicima bez snijega, dok su neka istraživanja pokazala da se 57% prometnih nesreća događa na suhim kolnicima.

Osnovno pravilo sadržano je u odredbi članka 193. stavak 2. ZSPC-a prema kojem je za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjen promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opremu i teretnim automobilima s priključnim vozilom, pri čemu se nalaže i vozaču motornog vozila da, prije uključivanja u promet, očisti zaleđena vjetrobranska stakla i snijeg na vozilu. Za suprotna postupanja zapriječena je novčana kazna za pravnu osobu i fizičku osobu obrtnika u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, zatim za odgovornu osobu u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna, te za vozača u iznosu od 700,00 kuna.

Nadalje, odredbama članka 104. novog Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (Narodne novine, broj 58/16, stupio na snagu 23. listopada 2016.) propisano je da se pod zimskom opremom motornih vozila kategorije M (osobni automobili) i N (teretni automobili) čija najveća dopuštena masa nije veća od 3,5 t, sukladno tom Pravilniku smatraju zimski pneumatici (M+S) na svim kotačima ili ljetni pneumatici s najmanjom dubinom profila od 4 mm i lancima za snijeg koji se postavljaju na pogonske kotače.

Zimskom opremom autobusa smatraju se lanci ili zimski pneumatici (M+S) postavljeni na pogonske kotače, a autobusi i teretna vozila koja ne mogu postaviti lance na pogonske kotače, moraju imati zimske pneumatike (M+S) na pogonskim kotačima. Također je propisano da se na motorna vozila ne smiju postavljati pneumatici s čavlima, te da se odredbe toga članka ne primjenjuju na vojna vozila oružanih snaga Republike Hrvatske.

Prema članku 72. stavku 5. i 6. istog Pravilnika, zimski pneumatik je pneumatik čiji je profil, sastav i struktura gazećeg sloja konstruirana tako da po blatu, zimskim i snježnim uvjetima postiže bolje rezultate od ostalih cestovnih pneumatika, a označen je oznakama M+S, M.S. ili M&S. U tom kontekstu bitno je istaći da pneumatici na istoj osovini moraju biti jednaki po dimenzijama, obliku šara gazne površine, nosivosti, brzinskoj karakteristici, vrsti (zimske/ljetne), konstrukciji (radijalne/dijagonalne itd.) i marki/tipu (članak 72. stavak 3 Pravilnika).

Međutim, odredba članka 193. stavak 3. ZSPC-a daje ovlast ministru nadležnom za poslove prometa da propiše u određeno vrijeme i na određenoj cesti ili dijelu ceste obavezno posjedovanje zimske opreme i u slučaju kada na cesti ne postoje zimski uvjeti, a koju ovlast je resorni ministar i iskoristio donijevši Odluku o obveznoj uporabi zimske opreme na zimskim dionicama javnih cesta u Republici Hrvatskoj od 14. studenog 2013. (Narodne novine, broj 145/13) kojom se određuje obavezna uporaba zimske opreme na zimskim dionicama javnih cesta u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 15. studenog tekuće godine do 15. travnja iduće godine.

Ta Odluka sadrži popis takvih zimskih dionica i njihovu kartu. Također, Odluka propisuje da se obvezna uporaba zimske opreme odnosi na sve vrste motornih vozila bez obzira na vremenske uvjete i stanje kolnika, izuzev vozila oružanih snaga Republike Hrvatske.

Umjesto posebnog zaključka navodimo popis zimskih dionica autocesta koje predviđa navedena Odluka: