Pojam sukoba interesa u hrvatsko pravo uveden je još 2003. godine donošenjem Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. Iz tog je zakona razvidno da se u početku sukob interesa definirao samo kao sukob između javnog i privatnog interesa u obnašanju javnih dužnosti. Osobe koje su mogle biti u sukobu interesa prema tom zakonu bile su ograničene na taksativno navedene državne dužnosnike odnosno na one državne dužnosnike koje imenuje ili potvrđuje Hrvatski sabor, Vlada ili predsjednik Republike Hrvatske.
Potreba donošenja novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa javila se zbog pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji te je bilo potrebno uskladiti pravni i institucionalni okvir sprječavanja sukoba interesa sa standardima država članica Europske unije. U tom smislu bilo je potrebno ojačati neovisnost Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i proširiti krug osoba na koje se taj zakon primjenjuje.
O razlozima i potrebama donošenja novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa Hrvatski sabor donio je detaljno obrazloženje. Osnovna premisa oba zakona je sukob interesa koji može nastati između privatnog i javnog interesa u obnašanju javnih dužnosti. Razvidno je da je u vrijeme donošenja tih zakona zakonodavac smatrao nužnim uređenje odnosa između javnog i privatnog sektora s naglaskom na sprječavanje sukoba interesa odnosno sprječavanje pogodovanja kroz obavljanje javne dužnosti. U tom smislu donijeti su i zakoni koji su nadalje razrađivali predmetnu problematiku kao, primjerice, Zakon o javnoj nabavi.
Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima u listopadu 2015., zakonodavac je tu problematiku započeo uređivati i u osnovnom propisu koji uređuje pravne odnose u trgovačkim društvima. No, tadašnje zakonske odredbe tek su posredno regulirale sukob interesa, primjerice odredbama o zabrani sklapanja ugovora sa samim sobom, kao što je to propisano u članku 49. Zakona o trgovačkim društvima, u svezi sa člankom 41. odnosno odredbama o zabrani konkurencije iz članka 248. Zakona o trgovačkim društvima.
Odredba o sukobu interesa propisana je novim člankom 248.a Zakona o trgovačkim društvima u dijelu zakona koji uređuje odnose između organa dioničkog društva, te sada precizno definira da se u sukobu interesa može nalaziti član uprave ako su ispunjene određene posebne pretpostavke propisane tim člankom. Nadalje, član uprave dužan je o postojanju okolnosti koje bi mogle dovesti ili dovode do sukoba interesa obavijestiti članove nadzornog odbora te podrednom primjenom članka 248. Zakona ishoditi pisanu suglasnost za poduzimanje radnje koja bi mogla imati ili ima obilježja sukoba interesa. U protivnom, član uprave koji nije postupio na prethodni način, društvu odgovara za štetu.
Zakonsko rješenje o sukobu interesa članova uprave dioničkog društva primjenjuje se i na članove uprave društva s ograničenom odgovornošću. S obzirom na to da samo u zakonom propisanim slučajevima društvo s ograničenom odgovornošću mora imati nadzorni odbor te je ustrojavanje tog organa društva, kod društava s ograničenom odgovornošću, više iznimka nego pravilo, zakonom je propisano da suglasnost za poduzimanje pravne radnje koja bi imala obilježja sukoba interesa daju članovi društva.
Budući da je člankom 440. Zakona o trgovačkim društvima izričito propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću mogu samo na skupštini društva donositi odluke na koje su ovlašteni zakonom, za pravovaljanost takve odluke člana društva bilo bi nužno sazvati skupštinu društva na kojoj bi se donijela odluka o davanju suglasnosti za poduzimanje prave radnje koja bi imala obilježje sukoba interesa. Dakle, kod društva s ograničenom dogovornošću ne bi bilo dovoljno da član društva samo da pisanu suglasnost jer zakon izričito propisuje da se odluke članova društva mogu donositi samo na skupštini društva.
Daniel Deković, dipl. iur.
