SEPA je područje u kojem pravne i fizičke osobe zadaju i primaju plaćanja u eurima, pod istim osnovnim uvjetima, s istim pravima i obvezama, neovisno o mjestu na kojem se nalaze i neovisno o tome je li riječ o nacionalnim ili prekograničnim plaćanjima.
Područje SEPA-e obuhvaća 34 države - europski gospodarski prostor (EU + Norveška, Island i Lihtenštajn) te Švicarsku, Monako i San Marino.
Iako je europska politika slobodnog kretanja robe, osoba, usluga i kapitala, uspostavljena Ugovorom iz Maastrichta 1993. godine, „srušila“ trgovinske granice između članica EU, međunarodni novčani transferi ostali su prilično skupi i sporiji od domaćih transfera. Dok su se domaće transakcije obrađivale kroz nekoliko sati, međunarodna plaćanja bila su višestruko skuplja i trajala su i po nekoliko dana.
Prvobitno tržišna inicijativa, SEPA je prvenstveno nastala radi smanjenja bankarskih troškova prekograničnih transfera, ali je zbog sporog procesa migracije zaključeno da je potrebna i regulatorna intervencija na razini EU-a da bi projekt uspješno završio u razumnom vremenskom roku.
U tu svrhu donesena je Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012., kojom se utvrđuju tehnički i poslovni zahtjevi za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i kojom se mijenja i dopunjuje Uredba (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30. 3. 2012., u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 260/2012), kojom su regulirani krajnji rokovi migracije na jedinstvene europske platne instrumente – SEPA kreditni transfer i SEPA izravno terećenje.
Uredba također uvodi korištenje zajedničkih standarda i tehničkih zahtjeva: IBAN broj (eng. International Bank Account Number), BIC (eng. Bank Identifier Code) i standard ISO 20022 XML- SEPA format za iniciranje poruka kreditnog transfera.
Hrvatska narodna banka je nadležno tijelo za nadzor nad primjenom Uredbe (EZ) br. 924/2009, Uredbe (EU) br. 260/2012 i Uredbe (EU) 2015/751.
Rok za uvođenje SEPA standarda u Hrvatsku, prema Uredbi (EU) 248/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2014. koja dopunjuje Uredbu (EU) br. 260/2012, kao jednu od zemalja koje nemaju euro kao nacionalnu valutu, je 31. listopad 2016.
Nacionalni odbor za platni promet usvojio je Nacionalni plan migracije na SEPA u kojem je, među ostalim, opisan plan aktivnosti, tijek implementacije i rokovi:
- za kreditne transfere – 6. lipnja 2016.
- za izravna terećenja u kunama – 1. veljače 2017.
Pravila SEPA-e, uvažavajući sve specifičnosti karakteristične za nacionalni platni promet, primjenjuju se i na platne transakcije u kunama od 6. lipnja 2016. za kreditne transfere, odnosno od 1. veljače 2017. za izravna terećenja.
Krajnji rok prilagodbe za države članice koje imaju euro kao službenu valutu bio je određen za 1. kolovoza 2014.
Istovremenom primjenom SEPA standarda na plaćanja u svim valutama, u Hrvatskoj su stvoreni tehnički preduvjeti za jednostavnije buduće uvođenje eura te postignute uštede u prilagodbi cjelokupne financijske infrastrukture.
Cilj europskog platnog područja, instrumenata i standarda koji su u tu svrhu razvijeni je stvaranje jedinstvenog i inovativnog europskog platnog tržišta, izjednačavanje domaćih i međunarodnih bezgotovinskih platnih transakcija, pojednostavljenje poslovanja te, dugoročno, potpuni prijelaz na plaćanja elektroničkim putem.
Neven Brkić, dipl. iur.
