U središtu

Energetski certifikat i prodaja zgrade u stečajnom postupku

24.05.2016 Stupanjem na snagu Zakona o gradnji, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014., kao i donošenjem Pravilnika o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju, na novi je način uređeno energetsko certificiranje zgrade. U vezi toga, u praksi se postavilo pitanje mora li nekretnina koja se prodaje u stečajnom postupku imati energetski certifikat.

Prema uređenju iz Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13), energetski certifikat zgrade odnosno njezinog posebnog dijela izdaje se za zgradu, odnosno njezin posebni dio za koji je potrebno koristiti energiju za održavanje unutarnje projektne temperature u skladu s njezinom namjenom, osim za zgradu koja ima rok uporabe dvije godine i manje, za zgradu namijenjenu održavanju vjerskih obreda, za zgradu ukupne korisne površine manje od 50 m2, te industrijske zgrade, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s malim energetskim potrebama.

Energetskim certifikatom predočuju se energetska svojstva zgrade, odnosno njezina posebnog dijela. Certifikat vrijedi deset godina od dana izdavanja, a njegov sadržaj i izgled propisuje ministar pravilnikom. Energetski certifikat za zgradu s jednostavnim tehničkim sustavom potpisuje ovlaštena osoba koja ga je izradila, a energetski certifikat za zgradu sa složenim tehničkim sustavom sve ovlaštene osobe i/ili imenovane osobe u ovlaštenoj pravnoj osobi, koje su u njegovoj izradi sudjelovale.

Investitor, odnosno vlasnik zgrade za koju se izdaje energetski certifikat, dužan je prije izdavanja uporabne dozvole pribaviti energetski certifikat, osim ako se radi o izdavanju uporabne dozvole za određene građevine.

Navedene obveze vlasnika zgrade u prometu nekretnina koje se odnose na iznajmljivanje, davanje u zakup i davanje na leasing zgrade ili njezina posebnog dijela postoje od 1. siječnja 2016. Dakle, za vlasnika zgrade ta obveza postoji za prodaju nekretnine već od stupanja na snagu Zakona o gradnji, odnosno od 1. siječnja 2014. Kada je riječ o zgradi javne namjene, člankom 25. stavak 1. Zakona o gradnji propisano je da vlasnik zgrade javne namjene čija ukupna korisna površina prelazi 500 m2 mora izložiti energetski certifikat na vidljivom mjestu u zgradi koje je lako dostupno svim posjetiteljima zgrade. Spomenimo i da vlasnik zgrade javne namjene čija ukupna korisna površina prelazi 250 m2 mora izložiti energetski certifikat na vidljivom mjestu u zgradi koje je lako dostupno svim posjetiteljima zgrade (ta obveza postoji od 9. srpnja 2015.). No, ako se radi o zgradi javne namjene ukupne korisne površine preko 500 m2, komunalni redar obavlja nadzor u vezi energetskog certifikata još od 1. siječnja 2014.

Glede obveze energetskog certificiranja nekretnina koje se iznajmljuju, značajna izmjena uslijedila je donošenjem Pravilnika o izmjeni Pravilnika o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (Narodne novine broj 22/16, stupio na snagu 19. ožujka 2016.) kojim je brisan stavak 2. u članku 6. Pravilnika koji je propisivao da se iznajmljivanje odnosi i na stanove, apartmane i kuće za odmor u kojima se pruža ugostiteljska usluga smještaja. To znači da je nakon mnogo neizvjesnosti i natezanja trebaju li ili ne iznajmljivači ishoditi energetski certifikat, propis ipak otišao u smjeru da ne trebaju.

U vezi s energetskim certificiranjem zgrada u praksi se postavilo pitanje mora li nekretnina koja se prodaje u stečajnom postupku imati energetski certifikat (i za koju, k tome, nije podnesen zahtjev za legalizaciju građevine)?

Odgovor na njega dalo je Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja u mišljenju, Klasa: 360-01/14-02/161 od 22. travnja 2014.:

Stečajnim zakonom (Nar. nov., br. 44/96, 29/99,129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12) uređuju se, između ostalog, uvjeti za otvaranje stečajnog postupka, stečajni postupak, pravne posljedice njegova otvaranja i provedbe.

Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 86/12 i 143/13) uređuju se uvjeti, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada.

Nadalje, za prodaju objekata u stečajnom postupku nije preduvjet provođenje postupka njihovog ozakonjenja.

Također, člankom 24. stavak 2. Zakona o gradnji (Nar. nov., br. 153/13) propisano je da je vlasnik zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela dužan prije prodaje pribaviti energetski certifikat. Budući da u stečajnom postupku imovinu stečajnog dužnika ne prodaje njezin vlasnik, mišljenja smo da nije potrebno pribaviti energetski certifikat za prodaju zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela u navedenom postupku.“