U središtu

Nužni nasljednici

29.04.2016 Pravo nasljeđivanja jedno je od ustavnih prava i uređeno je Zakonom o nasljeđivanju. U skladu sa zakonskim normama, svatko je ovlašten za slučaj svoje smrti oporukom odrediti sebi nasljednika. Međutim, postoje neka ograničenja i to radi zaštite opravdanih interesa članova uže obitelji.

Ograničenja vezana uz raspolaganje vlastitom imovinom odnose se na nužno nasljeđivanje i na nužne nasljednike. Člancima 69. i 70. Zakona o nasljeđivanju, propisano je tko se smatra nužnim nasljednikom te koja prava glede ostavine pripadaju nužnim nasljednicima.

Nužni nasljednici su:
- ostaviteljevi potomci
- ostaviteljevi posvojenici i njihovi potomci
- ostaviteljev bračni drug
- ostaviteljev izvanbračni drug kad je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim drugom.

Za sljedeću skupinu potencijalnih nasljednika vrijede pretpostavke socijalne naravi pa su tako ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Nužni nasljednici također nasljeđuju po zakonskim nasljednim redovima pa, prema tome, nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda.

Nužni dio potomaka, posvojenika i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika (roditelja, posvojitelja i ostalih predaka) jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.

Prema članku 70. stavku 5. ZN-a nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).

Osvrnut ćemo se i na sudsku praksu, pa je tako na Županijskom sud u Varaždinu zauzeto stajalište da zakonski nasljednici imaju pravo na ime svog zakonskog dijela iz ostavine dobiti minimalno nužni dio, bez obzira što nasljeđuju samo na temelju zakona.

„Nije sporno da je žaliteljica kćerka ostavitelja, koji nije ostavio oporuku, dakle da je zakonska nasljednica ostavitelja te da nasljeđuje temeljem Zakona. ... Prema tome iako se u konkretnom slučaju nasljeđuje temeljem Zakona, a ne temeljem oporuke, zakonski nasljednici, a koji su u ovom slučaju i nužni nasljednici, pa tako i žaliteljica, imaju pravo na ime svog zakonskog dijela iz ostavine dobiti barem nužni dio, a koji iznosi sukladno čl. 70. st. 3. ZN-a.“ (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž 370/10-2, od 14. travnja 2010.)

Stupanjem na snagu Zakona o nasljeđivanju iz 2003. godine, braća i sestre više ne ulaze u krug nužnih nasljednika niti se na njih primjenjuje načelo reprezentacije pa je tako isti sud donio rješenje u kojem iznosi sljedeće stajalište:

 „…braća i sestre ostavitelja ne ulaze u krug nužnih nasljednika, niti se u konkretnom slučaju može primijeniti načelo reprezentacije na način kako to žalitelj sugerira u žalbi, jer činjenica da je po pravu predstavljanja pozvan na zakonsko nasljeđivanje ne znači da se može smatrati nužnim nasljednikom, budući da su nužni nasljednici samo osobe navedene u odredbi čl. 69 st. 1 i 2 ZN.“ (Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž.3245/11-2, od 6. rujna 2011.).

Kada oporučitelj uzme u obzir i nužne nasljednike, dana mu je mogućnost oporukom odrediti hoće li nužni nasljednik primiti svoj dio u određenim stvarima, pravima ili novcu. Ako oporučitelj o tome nije izričito izrazio svoju volju u oporuci, sud ne može odrediti da nužnom nasljedniku, na ime tog nužnog dijela, pripada baš određena stvar, pravo ili novac.

Već smo naveli da je pravo na nužni dio nasljedno pravo i da se ostvaruje samo na zahtjev nužnog nasljednika. Shodno tome, ako u ostavinskom postupku nužni nasljednici ne zatraže nužni dio, sud odnosno javni bilježnik nisu dužni utvrditi njihovo pravo na nužni dio.

Raspolaganje oporučitelja za slučaj smrti koje je suprotno nečijem pravu na nužni dio, smatra se pobojnim.

Valja spomenuti da nužni nasljednici ipak mogu biti isključeni iz nasljedstva te biti lišeni nužnog dijela u korist potomaka (čl. 85.-88. ZN). Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja određuju se kao da je isključeni umro prije ostavitelja.

Dakle, iako je nužno nasljeđivanje u biti nasljeđivanje protiv oporučiteljeve volje jer je određeno na temelju Zakona, oporučitelj ipak može isključiti iz nasljedstva i osobu koja ima pravo na nužni dio. To je moguće samo ako u vrijeme sastavljanja oporuke postoji koji od sljedećih razloga:

- ako se nužni nasljednik povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,

- ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,

- ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

- ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

Da bi isključenje nužnog nasljednika bilo valjano, oporučitelj to mora na izričiti način navesti u oporuci te isto tako mora navesti i jedan ili više prethodno navedenih razloga za isključenje.

Marina Turković