Vlasnik nekretnine u tom slučaju može zabraniti pristup na svoju nekretninu jedino ako te stvari bez odgađanja sam preda njihovu posjedniku.
No, ako je od životinje, roja pčela i drugih stvari koje su dospjele na tuđu nekretninu ili od njihova uzimanja ili vraćanja natrag nastala šteta za vlasnika nekretnine na koju su te stvari dospjele ili ako su s tim u vezi za vlasnika nekretnine nastali troškovi koji su bili nužni, on ima pravo zadržati stvar sve dok mu šteta i troškovi ne budu u cijelosti naknađeni.
U kontekstu te odredbe dajemo prikaz jedne zanimljive sudske Odluke Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-546/2013-2 od 30. srpnja 2013.
U tom predmetu tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da je dana 17. i 18. rujna 2012. tužena bez njezina ovlaštenja pustila nekoliko ovaca na ispašu u njezin vrt, te da su ovce upropastile veliki vrtlarski trud te popasle travu, celer, bijeli luk, salatu, peršin, luk kozjak, ciklu i zelje, i da ju je tužena na opisani način smetala u posljednjem mirnom posjedu navedenih nekretnina.
Tužena u žalbi ističe da, budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo tko iz njezine obitelji pustio ovce u tužiteljičin vrt, ne postoji namjera smetanja posjeda tužiteljice.
Prvostupanjski sud je utvrdio da su ovce od tužene ulazile u vrt tužiteljice dana 17. i 18. rujna 2012., i da se ona poslužila dopuštenom samopomoći te ovce potjerala iz svog vrta, dakle, taj Sud nije utvrdio da bi ovce bile namjerno puštene na nekretnine tužiteljice. Tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da je došlo do daljnjeg uznemiravanja njezinog posjeda predmetnih nekretnina, dok je tužena tvrdila da je napravila ogradu i da je time onemogućen daljnji odlazak životinja na susjednu česticu.
U ovom konkretnom predmetu proizlazi da su tužiteljica i tužene susjede i da postoji faktična povezanost njihovih zemljišta, te one kao susjedi moraju trpjeti određene zahvate, pa i radnje koje bi inače predstavljale smetanje posjeda. Vlasnik životinja, u skladu s odredbom članka 106. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ima pravo pristupiti na nekretninu tužiteljice kako bi uzeo nazad životinje, dok tužiteljica ima pravo na naknadu štete koju bi takve životinje počinile.
Zbog navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer nije došlo do smetanja posjeda tužiteljice, već se radi o pravnoj situaciji da su na nekretninu tužiteljice dospjele tuđe životinje koje je tužiteljica sama otjerala pa nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite.
Dakle, slučajan pristup životinje na tuđu susjednu neograđenu nekretninu bez volje i namjere za to vlasnika i posjednika životinje nije smetanje posjeda već može biti osnova za naknadu štete.
