Ako ta obveza ovisi o uvjetu ili roku koji nije određen kalendarski, za ovršnost javnobilježničkog akta potrebno je da se javnom ispravom ili ispravom na kojoj je ovjeren potpis vjerovnika ili ako to nije moguće, pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku, dokaže da je nastupio uvjet ili da je rok protekao.
Na temelju javnobilježničke isprave koja je postala ovršna u jednom dijelu, ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.
U skladu sa člankom 54. Zakona o javnom bilježništvu, javnobilježnički akt je ovršna isprava ako ispunjava sljedeće uvjete:
- ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i
- ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može, radi ostvarenja dužne činidbe, a nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.
Ugovaranjem ova dva uvjeta uvodi se klauzula exequendi - ovršna klauzula na temelju koje vjerovnici mogu osigurati svoje tražbine s učinkom neposredne ovrhe na imovini dužnika i to odmah po dospijeću i neplaćanju tražbine.
Privatna isprava koja također ispunjava ove uvjete, a koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao), ima isti učinak odnosno smatra se ovršnom ispravom. U slučaju da u privatnoj ispravi nije utvrđena obveza na činidbu ili je pak izjava o tome nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika može unijeti i javni bilježnik. Nakon toga obveznik treba staviti svoj potpis i privatna isprava se solemnizira te se na taj način toj privatnoj ispravi daje svojstvo ovršne isprave.
U nastavku donosimo nekoliko primjera iz sudske prakse u kojoj su se rješavale nedoumice o tome smatra li se neka isprava ovršnom ili ne.
Tako je Županijski sud u Bjelovaru odlučio da sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini solemniziran kod javnog bilježnika predstavlja ovršnu ispravu. Sporazumom je utvrđena određena novčana tražbina te sadrži izričitu izjavu založnog dužnika kojom dozvoljava da se na temelju njega, a radi prisilnog ostvarenja osigurane tražbine, zatraži ovrha na založenoj nekretnini. Osim toga, sporazum sadrži i potvrdu javnog bilježnika da je taj javnobilježnički akt ovršan s određenim datumom (Županijski sud u Bjelovaru - Gž-782/10-2 od 28. lipnja 2010.).
Ugovor o zajmu sačinjen između stranaka u obliku javnobilježničkog akta s klauzulom exequendi, također ima svojstvo ovršne isprave. Naime, ako ugovor o zajmu sadrži klauzulu temeljem koje je zajmoprimatelj suglasan da zajmodavatelj može radi ostvarenja svoje tražbine nakon dospjelosti neposredno provesti prisilnu ovrhu na svim predmetima zajmoprimatelja koja mogu biti predmet ovrhe, i sklopljen je u obliku javnobilježničkog akta, to znači da zajmodavatelj može ostvarivati svoja prava u ovršnom postupku (Vrhovni sud, Rev x 507/2014-2 od 18. lipnja 2014.).
Ugovor o kreditu koji ne sadrži izjavu dužnika o tome da se nakon dospjelosti obveze na temelju njega može provesti prisilna ovrha, a niti je javni bilježnik prilikom ovjere potpisa dužnika takvu izjavu unio u predmetni ugovor, ne smatra se ovršnom ispravom (Županijski sud u Varaždinu, Gž.1025/10-2 od 11. listopada 2010.).
Za valjanost stjecanja svojstva ovršne isprave mjerodavno je ono pravno uređenje koje je postojalo u vrijeme nastanka te isprave. Ako u vrijeme nastanka privatne isprave solemnizacija nije bila propisana kao potrebna pretpostavka, već je bila dovoljna samo ovjera potpisa dužnika, takva će se isprava također smatrati ovršnom (Vrhovni sud, Rev 2226/2011-2 od 10. lipnja 2015.).
Ovršnost javnobilježničkog akta može se pobijati prema odredbama Ovršnog zakona. Također, sud će obustaviti ovrhu i kad utvrdi da pri sastavljaju ili otpravljanju javnobilježničkog akta nisu poštovani uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi taj akt dobio snagu ovršne isprave odnosno, postao ovršan.
Marina Turković
