Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine (zastara prava). Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo zahtijevati buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.
U članku će biti riječi o zastoju zastare, s naglaskom na zastoj zbog tzv. nesavladivih prepreka, uz navođenje primjera iz sudske prakse.
Pod zastojem zastarijevanja podrazumijeva se nastup takvih činjenica koje sprječavaju zastaru, bilo da sprječavaju početak tijeka zastare ili da u tijeku trajanja zastarnog roka zastara prestaje teći sve dok postoji određena zakonom predviđena zapreka. Nakon što prestane trajati ta zapreka, zastarni rok nastavlja teći, a vrijeme za koje je trajala zapreka ne uračunava se u trajanje zastarnog roka.
Dakle, kada nastupe zakonom predviđene pretpostavke za zastoj zastarijevanja, započeta zastara prestaje teći, a kad prestanu razlozi za zastoj zastare, započeti zastarni rok nastavlja teći. Proteklo vrijeme prije nastupa okolnosti koje uzrokuju zastoj zastarijevanja uračunava se u zastaru, stoga vrijeme u kojem su trajale okolnosti koje uzrokuju zastoj zastarijevanja produljuje zastarni rok.
Zakon o obveznim odnosima u članku 235. propisuje da zastara ne teče za tražbine:
- između bračnih drugova,
- između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo,
- između štićenika i njegova skrbnika te upravnog tijela socijalne skrbi za trajanja skrbništva i dok ne budu položeni računi,
- između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji.
Također, zastara prema članku 236. ZOO-a ne teče:
- za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata za tražbine osoba na vojnoj dužnosti,
- za tražbine koje imaju osobe zaposlene u tuđem kućanstvu prema poslodavcu ili članovima njegove obitelji koji zajedno s njim žive, sve dok taj odnos traje.
Sljedeći slučaj kada zastarijevanje zastaje, prema ZOO-u, je postojanje određenih nesavladivih prepreka. Naime, prema članku 237. ZOO-a zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Nesavladive prepreke moraju biti objektivnog karaktera. Te prepreke mogu biti npr. rat, a jesu li uslijed tih uzroka stvarno i postojale nesavladive prepreke za vjerovnika da sudskim putem zahtijeva ispunjenje, ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja (VSRH, Rev 3674/99 od 4. travnja 2002., VSRH, Rev 1576/99 od 24. travnja 2003.), zatim elementarne nepogode koje predstavljaju višu silu, odgađanje plaćanja dugova utvrđeno zakonom, velike epidemije, zastoj rada suda i sl.
O tome jesu li neke okolnosti nesavladive prepreke kada zastara zastaje, donosimo stajališta sudske prakse:
- činjenica da oštećenik nije saznao za osobu koja je kaznenim djelom počinila štetu, nije razlog koji rezultira zastojem zastarijevanja (Vs, Rev-2139/86 od 1. travnja 1987.)
- stranke su sklopile ugovor o zajmu 31. listopada 1984. s rokom povratka 31. listopada 1985. Tužitelj je podnio tužbu 19. rujna 1995. Prvostupanjski sud je, primjenom članka 371. (sada 225. ZOO-a) zaključio da je nastupila zastara i donio zaključak kojim je odbio tužbeni zahtjev. Povodom žalbe sud je utvrdio da je neodlučno što su stranke bile praktički emigranti i živjele u inozemstvu gdje su i sklopile ugovor o zajmu, jer se te činjenice ne mogu smatrati nesavladivom preprekom u smislu članka 383. (sada 237. ZOO-a), (Županijski sud u Zagrebu, Gž-7788/98 od 2. svibnja 2000.).
- sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini za obavljene isporuke i usluge za potrebe domaćinstva, već o troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, a ti troškovi nisu obuhvaćeni člankom 378. (sada 232. ZOO-a), u roku od tri godine na temelju članka 372. (sada 226. ZOO-a), (VSRH, Rev 2347/98 od 27. veljače 2002.).
- ocijenjeno je da sudjelovanje u postrojbama HVO predstavlja nesavladivu prepreku da se sudskim putem zahtijeva ispunjenje obveze zbog čega je nastupio zastoj zastarijevanja (VSRH, Rev-1575/99 od 16. svibnja 2001.)
- pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da ako tužitelj zbog nesavladivih prepreka i ratnih okolnosti nije mogao podnijeti tužbu na području K. gdje je prebivao u vrijeme dospijeća potraživanja te da primjenom odredbe članka 383. stavak 1. ZOO-a kroz razdoblje dok su trajale nesavladive prepreke nije mogao sudskim putem zahtijevati ispunjenje, da je on to mogao učiniti ako ne ranije, onda nakon što su te okolnosti prestale. Utoliko je i pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj mogao sudskim putem ostvarivati isplatu dospjele tražbine ako ništa drugo onda najkasnije u kolovozu 1995. godine kada je područje prebivališta tužitelja oslobođeno i vraćeno pod ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske (VSRH, br. Revr 547/07 od 23. listopada 2007.).
