Mogućnost privremenog ustupanja radnika u povezano društvo regulira članak 10. Zakona o radu, ali i članak 18. toga Zakona, kad se radi o privremenom ustupanju radnika u inozemstvo. Naime, prema članku 10. stavak 3. Zakona o radu „kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može svoga radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, u trajanju od neprekidno najdulje šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika“.
Dakle, da bi moglo doći do privremenog ustupanja radnika, bitno je da poslodavac stvarno nema potrebu za radom radnika. Ustupanje je samo privremenog karaktera, može trajati najdulje neprekidno šest mjeseci, a radnika se privremeno ustupa samo u povezano društvo - prema članku 473. Zakona o trgovačkim društvima.
Kao što smo već napomenuli, radnika je moguće privremeno ustupiti i u inozemstvo, ali prema članku 18. stavak 4. i 5. Zakona o radu. Prema tim odredbama, ako poslodavac upućuje svoga radnika u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima (Zakon o trgovačkim društvima), koje ima poslovni nastan u inozemstvu, poslodavac može radnika, uz njegovu pisanu suglasnost, privremeno u trajanju od najdulje dvije godine (ali je i ovdje pitanje unutar kojeg vremenskog intervala te mora li između dva ustupanja postojati prekid i koliko dugo), ustupiti tom društvu na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca. Na to ustupanje, koje može trajati četiri puta dulje nego ono u zemlji, ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu o privremenom zapošljavanju.
Uzimajući u obzir svrhu instituta privremenog ustupanja radnika u povezano društvo, u njegovoj se primjeni ne bi moglo raditi o višekratnom uzastopnom ustupanju radnika, već bi u tom razdoblju od šest mjeseci poslodavac morao ocijeniti jesu li se uvjeti poslovanja promijenili na način da u odnosu na tako ustupljenog radnika može ispunjavati svoje temeljne obveze iz radnog odnosa (radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću).
Zakonom nije propisana zabrana ponovljenog privremenog ustupanja. Međutim, u tom slučaju moraju biti ispunjeni svi Zakonom propisani uvjeti, pri čemu osobito valja voditi računa da poslodavac to provodi isključivo u svrhu zadržavanja u radnom odnosu onih radnika za koje kod poslodavca privremeno nema potrebe za njihovim radom, ali će nakon proteka određenog razdoblja (najdulje šest mjeseci), kod poslodavca ponovno postojati potreba za njihovim radom.
