Nadalje, prema članku 175. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 – Odluka USRH, 74/11, 80/13, 158/13 – Odluka i Rješenje USRH, 92/14 i 64/15) sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan je:
1) ostati na mjestu prometne nesreće, s tim što se može privremeno udaljiti samo radi pružanja pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć, odnosno radi obavještavanja policije,
2) poduzeti sve što je u njegovoj moći da se otklone nove opasnosti koje mogu nastati na mjestu prometne nesreće i da se omogući normalan tok prometa te da nastoji da se ne mijenja stanje na mjestu nesreće i da se sačuvaju postojeći tragovi, uz uvjet da poduzimanje tih mjera ne ugrožava sigurnost prometa,
3) o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.
Također, pravna ili fizička osoba koja je obaviještena o prometnoj nesreći u kojoj je neka osoba ozlijeđena dužna je o tome odmah obavijestiti najbližu zdravstvenu ustanovu i policijsku upravu, odnosno policijsku postaju. U slučaju da vozač ne ostane na mjestu prometne nesreće, prijeti mu novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.
Upravo u vezi bježanja s mjesta prometne nesreće navodimo jedan slučaj iz sudske prakse iz kojeg se može uočiti postoji li, na temelju činjenice da je vozač (ujedno i sudionik prometne nezgodne) napustio mjesto događaja, presumpcija da je on time odbio podvrgavanje alkotestu, a što je sve u svezi s ostvarivanjem prava iz automobilskog osiguranja.
Radi se o Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2118/11-2 od 29. travnja 2015.
Predmet spora bio je zahtjev tužiteljice za isplatu po nastupu osiguranog slučaja na temelju ugovora o kasko osiguranju sklopljenog s tuženikom.
U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su: - da je u prometnoj nezgodi 25. studenoga 2006. oštećen automobil tužiteljice osiguran na temelju ugovora o kasko osiguranju sklopljenog s tuženikom 9. prosinca 2005., te - da se vozač ovog vozila nakon nezgode u kojoj je nastupila imovinska šteta i teško ozlijeđena jedna osoba, udaljio s mjesta nezgode ne sačekavši policiju.
Polazeći od odredbe članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 105/04), prema kojoj su sudionici prometne nezgode u kojoj je netko ozlijeđen ili je nastala veća imovinska šteta dužni o nezgodi obavijestiti najbližu policijsku postaju i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, a kakva obveza je ugovorena i odredbom članka 22. stavak 1. točka 3. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (u nastavku teksta: Uvjeti) tuženika, koji su sastavni dio sklopljenog ugovora o osiguranju, nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom članka 7. ovih Uvjeta. Prema tim Uvjetima osiguranik gubi pravo iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola (čl. 7. st. 1. Uvjeta), dok se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako se nakon prometne nezgode izbjegne ili odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti (čl. 7. st. 2. Uvjeta). Naime, upravo na temelju činjenice da se vozač nakon nezgode udaljio s mjesta nezgode ne sačekavši policiju, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se time odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti, te da je bio pod utjecajem alkohola.
Međutim, u skladu s odredbom članka 942. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11), pravovaljani gubitak prava iz osiguranja može se pojaviti kao sankcija zbog povrede propisanih ili ugovorenih obveza do koje je došlo prije nastupa osiguranog slučaja. Ako je osiguranik te obveze povrijedio nakon nastupa osiguranog slučaja, ne može biti sankcioniran time da zbog takvog ponašanja izgubi pravo na osigurninu. Kada pojedine odredbe ugovora o osiguranju, odnosno uvjeta osiguranja predviđaju takvu mogućnost, one se shodno navedenoj odredbi smatraju ništetnima.
U tom se smislu okolnost da se vozač nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, tj. da je bio pod utjecajem alkohola, odnosno da je po ovoj osnovi došlo do gubitka prava iz osiguranja.
