Dakle, radnici o kojima je riječ radit će u vrijeme pomicanja kazaljke na satu za jedan sat unatrag. U tom se slučaju radi o noćnom radu, u smislu članka 69. Zakona o radu (NN br. 93/14) koji propisuje da je noćni rad takav rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj, ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno.
U vezi pomicanja kazaljki postavljaju se pitanja:
- kako platiti rad radnika koji je radio u noći kad se prelazi na zimsko računanje vremena?
- kako evidentirati u evidenciji radnog vremena sate rada u noći kad se prelazi na zimsko računanje vremena?
Naime, problem nastaje zbog toga što će radnici koji će 25. listopada 2015. (odnosno, u noći sa subote na nedjelju) raditi noćnu smjenu u tijeku koje će biti 3 sata ujutro, zbog pomicanja kazaljki na satu za jedan sat unatrag faktički raditi jedan sat dulje nego inače. Stoga se postavlja pitanje kako platiti taj jedan sat.
U odgovoru na to pitanje treba poći od činjenice da je radnik doista radio jedan sat dulje nego inače. Budući da je raspored radnog vremena različit od djelatnosti do djelatnosti, ne možemo automatski tvrditi da je u slučaju duljeg rada za jedan sat toga dana, u tom tjednu došlo do prekovremenog rada, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da taj jedan dodatni sat rada predstavlja noćni rad, u smislu Zakona o radu, a on se, prema članku 94. Zakona, treba platiti u povećanom iznosu. Međutim, ako je istovremeno ostvaren i prekovremeni rad, sukladno istoj odredbi, treba se radniku platiti i povećana plaća za prekovremeni rad. Isto, prema navedenoj odredbi, vrijedi i za plaćanje rada nedjeljom i u otežanim uvjetima rada (ako su postojali).
No, ako je radnik, kada se ranije ove godine prešlo na ljetno računanje vremena i kada su kazaljke na satu pomaknute za jedan sat unaprijed, bio plaćen kao da je radio 8, a ne 7 sati taj dan, smatramo da u slučaju prelaska na zimsko računanje vremena poslodavac ne bi bio obvezan radniku isplatiti jedan sat viška rada, budući da je već u proljeće plaćen za jedan sat kojeg nije odradio.
Što se tiče evidencije radnog vremena, a u vezi sa člankom 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN br. 32/15 i 97/15), postavlja se pitanje kako taj jedan dodatni sat rada zabilježiti u evidenciji o radnom vremenu. Odgovor nam daje članak 2. Uredbe o računanju vremena, prema kojem se sat koji se 25. listopada 2015. godine zbog pomicanja za jedan sat unatrag pojavljuje dva puta između 02 h 00 min i 00 s i 03 h 00 min i 00 s, označava prvi put kao sat 2A, a drugi put kao sat 2B.
Treba naglasiti da je sukladno članku 8. stavak 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima poslodavac obvezan voditi podatke o početku i završetku rada samo ako je obveza vođenja tih podataka ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, ugovorom o radu ili je uređena pravilnikom o radu.
Stoga, ako je radnik završio s radom u 3 sata ujutro „po starom vremenu“, onda mu se u evidenciji radnog vremena, u kolonu završetak rada, upisuje „2A“, a kao ukupni dnevni sati rada upisuju se stvarni sati rada. No, ako je radnik radio do 3 sata ujutro „po novom vremenu“, onda mu se u evidenciji radnog vremena, u kolonu završetak rada, upisuje „2B“, a kao ukupni dnevni sati rada upisuju se također stvarni sati rada. Isto se, na odgovarajući način, odnosi i na slučajeve kada je radnik počeo s radom u 3 ujutro. Ako je jedan dodatni sat rada ostvaren u tijeku smjene (a ne na kraju ili na početku), onda se u evidenciju radnog vremena, u koloni početak rada i završetak rada neće pisati sati „2A“ i „2B“, ali će se u rubrici ukupno dnevno radno vrijeme pisati stvarno odrađeni broj sati spomenute noći.
