Novi Stečajni zakon (2015.), poput njegovog prethodnika (Stečajni zakon 1997.), te posljedice dijeli na tri skupine: 1. osnovne pravne posljedice (članak 150 do čl. 180.), 2. učinak stečaja na ispunjenje pravnih poslova (članak 181 do čl. 197.) i 3. pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika (članak 198. do čl. 215.). Istaknut ćemo novine koje donosi novi Stečajni zakon u području osnovnih pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka.
Prva značajna promjena je određivanje vremena nastupanja pravnih posljedica. Prema članku 158. stavak 1. (SZ 2015.), pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, odnosno od točno određenog sata i minute kad je navedeni oglas objavljen. To se razlikuje od odredbe prethodnog Stečajnog zakona koja je propisivala da posljedice nastaju već početkom dana u kojem je oglas o otvaranju stečajnoga postupka istaknut na oglasnoj ploči suda (članak 88/1 SZ 1997.) i time je to pravilo imalo povratni učinak.
Prema novom Stečajnom zakonu, ako je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka u povodu žalbe ukinuto, a u ponovnom postupku stečajni postupak opet bude otvoren, u drugim sudskim postupcima u kojima je stranka stečajni dužnik sud će ukinuti sve radnje provedene od dana donošenja odluke o ukidanju rješenja o otvaranju stečajnoga postupka do ponovnoga otvaranja stečajnoga postupka (članak 158/3 SZ 2015.). To znači da će sve radnje koje je stečajni upravitelj u sudskim postupcima poduzeo u ime stečajnog dužnika u tom razdoblju biti ukinute. Isto tako moguće je i ukidanje radnji poduzetih od strane trećih osoba u sudskim postupcima koje su načelno povoljne za stečajnog dužnika.
Nove su i odredbe o trajanju postupaka u kojima je stranka dužnik. Prema članku 166. (SZ 2015.), u postupku pred sudom u kojem je stranka stečajni dužnik, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja. Takav postupak mora se završiti u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja o nastavku parničnoga postupka, a o žalbi protiv odluke prvostupanjskoga suda drugostupanjski sud dužan je donijeti odluku u roku od šest mjeseci od dana primitka žalbe. Sankcije za povredu tih odredaba Zakon ne predviđa.
Precizirane su i nadopunjene odredbe o prestanku razlučnih prava koja su stečena ovrhom odnosno prisilnim sudskim osiguranjem neposredno prije otvaranja stečajnog postupka. (članak 168/1 SZ 2015.). Novost je da će se ta prava brisati iz javnih knjiga, upisnika i očevidnika u kojima se vode na temelju rješenja suda, i da, ako je postupak sudske ovrhe ili prisilnoga sudskog osiguranja obustavljen prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja predstečajnoga ili stečajnoga postupka, rješenje donosi sud u stečajnom postupku (članak 168/2 SZ 2015.).
Nadalje, prema novom zakonskom rješenju razlučni vjerovnici nisu više ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja (članak 169/5 SZ 2015.) na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika, a postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka, prekidaju se. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavit će sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku (članak 169/6 SZ 2015.). Tu se može postaviti pitanje hoće li stečajni sud u unovčenju predmeta razlučnog prava biti doista brži od suda koji vodi ovršni postupak i dovodi li to do smanjenja troškova.
Novi Stečajni zakon u potpunosti je ukinuo mogućnost zatvaranja dužnika, odnosno, ako je dužnik pravna osoba, osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu, članova nadzornoga tijela, osobno odgovornih članova dužnika ovlaštenih za zastupanje i osoba koje su navedeno svojstvo izgubile tijekom posljednjih dviju godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a koja mogućnost je prema starom Stečajnom zakonu (članak 107/2-4 SZ 1997.) postojala u slučaju njihove nesuradnje. Novi Zakon ostavlja odredbe o dovođenju i novčanoj kazni u slučaju kršenja dužnosti obavješćivanja i suradnje dužnika i zakonskih zastupnika (članak 178. SZ 2015.), ali smanjuje novčanu kaznu s najviše 50 000 kn na najviše 10 000 kn. Time se umanjuje mogućnost generalne i specijalne prevencije nesuradnje osoba koje su dužne zakonski surađivati sa sudovima i voditi računa o pravima vjerovnika.
Lucija Prkačin, mag. iur.
