No, ako plaća nije određena na opisani način, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, a to je ona plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.
Članak 91. Zakona o radu (NN br. 93/14) govori o jednakosti plaća žena i muškaraca. Prema toj odredbi poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. U tom smislu, dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:
1) obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju
2) je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti
3) je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.
Pod plaćom se u smislu jednakosti plaća podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, i svaka odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna načelu jednakosti plaća je ništetna.
Promotrimo napisano u okviru rasprave o određivanju i jednakosti plaća na istom radnom mjestu.Istaknimo jedan slučaj iz prakse: u novom Pravilniku o radu predlaže se raspon bodova (osnovne plaće) za isto radno mjesto. Je li suprotno Zakonu o radu, temeljem Pravilnika, za iste poslove, npr. prodavača, u jednoj trgovini odrediti različitu osnovnu plaću?
Je li zakonito za iste poslove - prodavača, u različitim trgovinama (poslovnicama) radnicima odrediti različitu osnovnu plaću, ako su Pravilnikom propisani kriteriji prema kojima se određuje visina osnovne plaće (u okviru propisanog raspona) za poslove prodavača u pojedinim trgovinama, s time da istu osnovnu plaću imaju svi prodavači u svakoj pojedinoj trgovini?
Kao što smo uvodno istaknuli, odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u članku 90. i 91. Zakona o radu. Pritom smatramo da se odredbe o jednakosti plaća ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća istih radnih mjesta (u smislu članka 91. Zakona o radu). Prema toj odredbi, pod jednakom plaćom smatra se osnovna ili minimalna plaća i sva druga davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.
Dakle, i osnovna plaća za iste poslove koje obavljaju različiti radnici bi trebala biti ista.
Kod propisivanja uvjeta i mjerila za određivanje plaće mogla bi se Pravilnikom o radu utvrditi različita osnovna plaća za radnike pojedinih trgovina, ali samo ako se ti poslovi na svim lokacijama (ili više njih) ne smatraju istim poslovima u smislu odredbe o jednakosti plaća (članak 91. Zakona o radu), odnosno ako se isti posao (prodavača u različitim trgovinama) ne bi obavljao npr. u istim ili sličnim uvjetima (članak 91. stavak 2. točka 1. Zakona o radu).
