Sukladno Konačnom prijedlogu novog Stečajnog zakona, postupci predstečajnih nagodbi provodit će se pred trgovačkim sudovima, prema mjesnoj nadležnosti za predstečajnog dužnika. Predstečajni postupak moći će se otvoriti samo ako sud utvrdi postojanje prijeteće nesposobnosti za plaćanje. Zakonodavac u prijedlogu zakona navodi da je, među ostalim, prijeteća nesposobnost za plaćanje činjenica nemogućnosti podmirenja jedne ili više evidentiranih osnova za plaćanje pri Financijskoj agenciji. Iz navedenog proizlazi da bi dužnik morao imati blokiran račun. Pri tome zakonodavac ne navodi duljinu trajanja blokade u kojoj bi se dužnik morao nalaziti da bi mogao podnijeti prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe.
S obzirom na činjenicu da je nesposobnost za plaćanje propisana kao stečajni razlog, koji među ostalim uključuje nemogućnost podmirenja jedne ili više evidentiranih osnova za plaćanje pri Financijskoj agenciji u razdoblju dužem od 60 dana, možemo zaključiti da bi dužnik koji se nalazi u blokadi morao u roku kraćem od 60 dana pokrenuti postupak predstečajne nagodbe. Napominjemo da prema prijedlogu Stečajnog zakona postupak predstečajne nagodbe može osim dužnika pokrenuti i vjerovnik, ali uz suglasnost dužnika. Ako bi dužnik propustio taj rok, prema našem mišljenju, a sukladno prijedlogu zakona, dužnik bi izgubio pravo na pokretanje postupka predstečajne nagodbe i to iz razloga što bi nastupio jedan od dva stečajna razloga – nesposobnost za plaćanje – te bi se samo mogao pokrenuti stečajni postupak. Zakonodavac u ovom slučaju nije izričito propisao da je propuštanje navedenog roka zapravo razlog za otvaranje stečajnog postupka te da bi sud u tom slučaju trebao postupiti kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.
Novi Stečajni zakon također predviđa obustavu svih neizvršenih osnova za plaćanje koje se vode pri Financijskoj agenciji kao što to propisuje i Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Međutim, prema prijedlogu novog Stečajnog zakona, osnove za plaćanje na koje ne utječe predstečajna nagodba, kao npr. tražbine radnika i prijašnjih radnika dužnika s osnove radnog odnosa, ne bi se obustavljale od izvršenja već bi se i dalje izvršavale pri Financijskoj agenciji. To zapravo znači da bi dužnik kojem je račun blokiran od strane radnika zbog toga što im nije isplatio plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu zbog ozlijede na radu ili profesionalne bolesti, i nadalje ostao u blokadi unatoč provođenju postupka predstečajne nagodbe, sve do namirenja radnika kao vjerovnika. Takav zakonski okvir postavlja pitanje svrsishodnosti provođenja postupka predstečajne nagodbe jer dužnik koji će se i nadalje nalaziti u blokadi samo će gomilati dugove prema vjerovnicima kao i trenutnim zaposlenicima.
Mišljenja smo da je novi Stečajni zakon prenormiran, sadrži previše izuzetaka i različitih mogućnosti koje su potpuno nepotrebne. Vrlo je upitno kako će se takav zakon provoditi u praksi i hoće li se uopće moći provoditi. Važeći Stečajni zakon u velikoj je mjeri prenormiran i zastario. Smatramo da bi novi Stečajni zakon u bitnome morao biti kraći od postojećeg, s manje izuzetaka i nepotrebnih formalnosti koje koče i usporavaju provođenje stečajnog postupka i u konačnici postaju same sebi svrha.
Daniel Deković, mag. iur.
