S druge strane, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Bitno je naglasiti da se vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Također, vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.
Dakle, pripravnost se ne smatra radnim vremenom prema Zakonu o radu. Vrijeme pripravnosti i visina naknade za nju treba se urediti ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Vezano uz pripravnost treba napomenuti nekoliko stvari. Iako to Zakonom o radu nije izričito propisano, pripravnost kao institut radnog prava može se uvesti između redovitog radnog vremena (između smjena) na način da, primjerice, radnik odradi svoju smjenu i nakon toga je u pripravnosti još određeni broj sati, pa ako ga u vrijeme pripravnosti poslodavac pozove da obavlja ugovoreni posao, tada će se vrijeme provedeno na radu uračunati u radno vrijeme. Budući da je radnik već prije odradio svoju redovitu smjenu, uz rad za vrijeme pripravnosti dolazi do prekovremenog rada, kojeg poslodavac treba platiti u povećanom iznosu. Također, treba voditi računa i o dnevnom odmoru jer prema članku 74. Zakonu o radu tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadesestčetiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno. Ako za vrijeme sati pripravnosti radnik ne bude pozvan na rad, vrijeme pripravnosti neće se uračunati u radno vrijeme, a radnik će imati pravo na naknadu za pripravnost.
Već smo napomenuli da se vrijeme pripravnosti i visina naknade za nju uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. To znači da razdoblje pripravnosti i iznos naknade ne smiju biti uređeni nekim drugim izvorom radnog prava, odnosno pravilnikom o radu, sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća, odlukom poslodavca. Ako pripravnost i visina naknade za nju nisu uređeni ugovorom o radu odnosno kolektivnim ugovorom, radnik nije dužan po nalogu poslodavca biti u pripravnosti i zbog toga ne smije snositi nikakve posljedice.
Što se tiče iznosa naknade, ona nije određena Zakonom, već se treba urediti ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Iznos naknade za pripravnost sasvim sigurno neće biti jednak iznosu plaće za isto vrijeme provedeno na radu, jer radnik ipak samo čeka hoće li ga se pozvati na posao, dakle, ne radi. S druge strane, za to vrijeme radnik nije ni potpuno slobodan niti može u to vrijeme činiti što ga je volja, jer je svjestan da ga svaki trenutak poslodavac može pozvati na rad.
