U središtu

Odgovornost države za nezakonit ili nepravilan rad sudaca

18.05.2015 U članku dajemo prikaz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi pretpostavki koje moraju biti ispunjene za odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju je stranci u postupku počinio sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

Prema članku 105. Zakona o sudovima (NN br. 28/13 i 33/15) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Nadalje, Republika Hrvatska zatražit će od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Isto tako, Republika Hrvatska tražit će od suca povrat isplaćene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ako je povreda nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom suca. Predsjednik suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku dužan je nadležnom državnom odvjetništvu dostaviti podatke potrebne za pokretanje postupka povrata isplaćene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ako je povreda nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom suca.

U vezi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 372/2010-2 od 11. travnja 2012., predmet spora bio je zahtjev tužiteljice da joj tuženica Republika Hrvatska naknadi štetu koju je pretrpjela zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca Trgovačkog suda u Z.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da u smislu članka 67. stavak 1. Zakona o sudovima (Nar. nov., 3/94, 100/96, 131/97, 129/00 i 67/01 – u nastavku teksta: ZS) nema odgovornosti države za štetu, jer u opisanom postupanju Trgovačkog suda u Z. nema nikakve nezakonitosti, odnosno nesavjesnosti (iako se radi o nevažećem Zakonu, ta sudska praksa primjenjiva je i danas).

Pravilno su sudovi ocijenili da bi odgovornost tuženice u konkretnom slučaju postojala pod pretpostavkama iz članka 67. stavak 1. ZS-a, dakle, kada bi se utvrdilo postojanje nepravilnog i nezakonitog rada suca. Međutim, ne mogu se prihvatiti navodi drugostupanjskog suda da je za odgovornost države potrebno i postojanje volje i pristanka da se nepravilnim ili nezakonitim radom drugome nanese šteta.

Prema odredbi članka 67. stavak 1. ZS-a, Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. I odredbom iz članka 106. Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 150/05) propisano je u stavku 1. da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, te je u stavku 2. iste odredbe propisano da će Republika Hrvatska od suca zatražiti povrat isplaćene naknade, samo kada je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Pretpostavke odgovornosti države za štetu jesu nezakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala, ali i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete. Te pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti.

U konkretnom slučaju trgovački sud je odredio ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovršnog prijedloga koji je podnio ovrhovoditelj koji je u ovršnom prijedlogu naveo kao ovršenike Z. d.o.o. te njezinog vlasnika "A." d.o.o i određeno naveo brojeve žiro-računa oba ovršenika, pa i žiro račune "A." d.o.o. koja nije bila stranka u parničnom postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava te nije obvezana ovrhovoditelju isplatiti određeni novčani iznos, ali je odmah kada je utvrđeno, po prigovoru te treće osobe, da je ovrha određena i na njezinim žiro računima, sud proglasio nedopuštenom ovrhu na tim računima.

Stoga opisano postupanje Trgovačkog suda u Z. nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava, a osim toga, svaka pogrešna primjena materijalnog prava nije osnova odštetne odgovornosti države za rad suca kad je isključivo rezultat pogrešnog pravnog shvaćanja.

Budući da u postupku nije utvrđeno da je šteta koju trpi tužiteljica posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, nema osnove za odgovornost tuženice, kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi.

Dakle, kada pogrešna primjena materijalnog prava nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava, nego je rezultat pogrešnog pravnog shvaćanja, ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju počini sudac nezakonitim ili nepravilnim radom.