Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. I za ubuduće je zadržano rješenje da zahtjev za zaštitu prava radnik ne treba podnositi u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, ali je ta iznimka od općeg pravila da tužbi mora prethoditi obraćanje poslodavcu, novim Zakonom o radu ukinuta za radnike koji rade na određeno vrijeme, na koje se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor odnosno radnika koji je na temelju ugovora o radu upućen na rad u inozemstvo.
U praksi se postavilo pitanje – od kad se računa rok za žalbu u radnom sporu, ako se radnik nekoliko puta obraćao poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava? O tome je odlučivao Županijski sud u Bjelovaru, u Odluci br. Gž 3095/2012-2 od 14. veljače 2013. Iako se Odluka odnosi na primjenu prije važećeg Zakona o radu (NN 149/09), aktualna je i danas.
Iz činjeničnih navoda tužbe, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je dana 26. srpnja 2011. poštom preporučeno zaprimila odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a nakon toga je putem pošte preporučenim putem uložila zahtjev za zaštitu prava, prvi puta 29. srpnja 2011., drugi puta 10. kolovoza 2011., da bi ponovno to isto učinila i 23. kolovoza 2011. Kao razloge zašto je više puta slala zahtjev za zaštitu prava tužiteljica navodi da tuženik nije bio primio te zahtjeve.
Kao dan predaje zahtjeva poslodavcu smatra se dan predaje pošti preporučene pošiljke i od tog dana teče rok od 15 dana za odluku poslodavca o zahtjevu radnika u smislu odredbe članka 129. stavak 2. Zakona o radu i u pogledu tog roka za podnošenje zahtjeva primjenjuje se odredba članka 113. stavak 2. Zakona o parničnom postupku prema kojoj se, u slučaju da je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom, taj dan predaje pošti smatra danom predaje podneska. Prema tome, kad je tužiteljica prvi put podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 29. srpnja 2011. putem pošte preporučeno, od tada počinje teći rok za odgovor poslodavca na njezin zahtjev za zaštitu prava, a potom se i dalje računa rok za podnošenje tužbe. To što je tužiteljica ponovno slala zahtjev za zaštitu prava 10. kolovoza 2011., pa potom i 23. kolovoza 2011., ne utječe na tijek roka za podnošenje tužbe, jer su rokovi iz članka 129. Zakona o radu prekluzivni, pa se ne mogu produljivati daljnjim radnjama tužitelja kao što je to ponovno slanje zahtjeva za zaštitu prava.
Stoga se rok za odgovor poslodavca na zahtjev za zaštitu prava počinje računati od 29. srpnja 2011. i istekao je 13. kolovoza 2011. (subota), no prema odredbi članka 112. stavak 4. Zakona o parničnom postupku taj rok za odgovor prebacuje se na prvi sljedeći radni dan, a to je 16. kolovoza 2011., budući da je prethodnog dana 15. kolovoza 2011. bio blagdan, a 14. kolovoza neradni dan (nedjelja). Nadalje, od 17. kolovoza 2011. je tekao rok za podnošenje tužbe tužiteljice i istekao je 31. kolovoza 2011. S obzirom na to da je tužiteljica tužbu radi zaštite svog prava iz radnog odnosa podnijela 1. rujna 2011., prekludirana je u svom zahtjevu za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, pa je iz tog razloga tužba odbačena.
Dakle, ako je radnica slala poslodavcu nekoliko zahtjeva za zaštitu prava protiv odluke o otkazu, za početak tijeka roka za odlučivanje o tom zahtjevu, odnosno za početak tijeka roka za sudsku zaštitu podnošenjem tužbe sudu mjerodavno je kad je zahtjev za zaštitu prvi puta predan na poštu preporučeno.
