Nakon donošenja novog
Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. uvedene su brojne izmjene radi poboljšanja djelotvornosti pravne zaštite potrošača u Hrvatskoj i usklađenja s pravom Europske unije, kazao je Kusić. No, pitanje je koliko je hrvatsko društvo spremno prihvatiti europske standarde u tom području, priopćio je HAZU. Potpredsjednik HAZU i predsjednik Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava koje je organiziralo skup Jakša Barbić podsjetio je da su svi ljudi potrošači i da se propisi, osim na njih, odnose i na proizvođače. "Zakon o zaštiti potrošača odnosi se baš na svakoga", kazao je Barbić koji je istaknuo važnost informiranosti potrošača, ali na način koji mora biti primjeren.
O pojedinim temama vezanima uz zaštitu prava potrošača govorili su stručnjaci s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. O procesnopravnoj zaštiti potrošača prema novom
Zakonu o zaštiti potrošača govorio je Mihajlo Dika koji je iznio i povijesni prikaz reguliranja ove problematike i pojasnio da u Hrvatskoj postoji apstraktna zaštita potrošačkih prava, dok je u Njemačkoj i Austriji ta zaštita individualna.
Tatjana Josipović je govorila o zaštiti potrošača u ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine. Osvrnula se i na Direktivu o ugovorima o potrošačkim kreditima EU koja se odnosi na stambene nekretnine i na dilemu treba li njenu implementaciju u hrvatsko zakonodavstvo obaviti kroz više zakona ili donošenjem posebnog zakona.
Alan Uzelac je izlagao o asimetričnim i hibridnim klauzulama u rješavanju potrošačkih sporova i upozorio da je procesnopravni sustav zaštite potrošača u Hrvatskoj neadekvatan, nefunkcionalan i nedjelotvoran, a da Zakon iz 2014. nije popravio stanje, već je u nekim aspektima otišao i korak unazad. "Posebno neadekvatnim pokazuje se aktualno uređenje izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova. Potrebno je sveobuhvatno promišljanje i nova strategija za razvoj procesnih sustava zaštite potrošača. U središte novog pristupa treba staviti narav potrošačkih sporova i njoj prilagoditi metode pravne zaštite", kazao je Uzelac. Potrošački sporovi, po njegovim riječima, tiču se stranaka koje imaju nejednako iskustvo te različitu financijsku i pregovaračku snagu i poznavanje materije. "Trgovac kao jedna od stranaka u sporu redovito diktira sadržaj ugovora, a potreban je procesni mehanizam zaštite koji omogućava zaštitu slabije strane, tj. potrošača. Treba nam sustav koji može procesirati velik broj individualnih, ali i kolektivnih sporova", dodao je Uzelac.
O europskom sustavu ugovornog prava zaštite potrošača govorio je Marko Baretić, ističući da je riječ o optimalnom regulacijskom okviru koji uz ostalo karakterizira ekstenzivna dužnost trgovaca obavještavati potrošače te stvaranje "consumer friendly" sustava koji će biti jednostavan i razumljiv prosječnom potrošaču. "Samo dobro obaviješten potrošač je istinski zaštićen, no potrošači mahom nisu adekvatno obaviješteni, a neki od njih kažu da u trgovinu moraju odlaziti s povećalom", rekao je Baretić. On smatra da postojeći europski sustav zaštite potrošača jest unaprijedio položaj potrošača, ali da postojeće potrošačko ugovorno pravo ne predstavlja optimalan regulacijski okvir. Stoga je, dodao je, potreban nov pristup potrošačkom ugovornom pravu te pojednostavljenje, učinkovitost, proporcionalnost i ekonomska održivost sustava.
Aleksandra Maganić je govorila o kolektivnoj pravnoj zaštiti protiv pružatelja javnih usluga na koje se odnosi najviše prigovora zbog kršenja potrošačkih prava. Istaknula je da je ona moguća i dopuštena, ali da treba poboljšati stvarne mogućnosti pokretanja takvih postupaka.
