INA nije izgubila imovinu u Srbiji, postupci u tijeku

Opovrgavajući medijske tvrdnje da je INA izgubila imovinu koja obuhvaća 167 benzinskih crpki, 11 skladišta i 18 drugih objekata u Srbiji, odvjetnik Brešković podsjeća da se prva tužba odnosi na utvrđenje prava vlasništva INA-e, a druga za utvrđenje ništetnosti tenderskog ugovora sklopljenog između srbijanske Agencije za privatizaciju i "Beopetrola" s ruskom naftnom kompanijom "Lukoil". "Još 2001. godine INA je Privrednom sudu u Beogradu podnijela tužbu za utvrđenje prava vlasništva, a 2002. upućen je zahtjev ministarstvu pravde tadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore za povrat imovine", kaže Brešković.

Odvjetnik INA-e dodaje da je Privredni sud 2002. donio rješenje o prekidu postupka za utvrđivanje prava vlasništva svih nepokretnosti hrvatske naftne tvrtke na teritoriju Srbije, bez Kosova."Nakon informacije da će 'Beopetrol' biti privatiziran, iz Zagreba su resornim ministarstvima i Agenciji za privatizaciju proslijeđene četiri urgencije jer nije provedena diobna bilanca između INA-e i 'Beopetrola' koji je uzurpirao imovinu INA-e, ali je unatoč tome on prodan 'Lukoilu'", ukazuje Brešković. Prema njegovim riječima, nisu točne ni tvrdnje da su prodane samo dionice tvrtke jer osnovna sredstva poduzeća također ulaze u vrijednost akcija, pa tako i nepokretnosti. "Dakle, INA nije izgubila imovinu nego je parnica u prekidu do uspostavljanja bilateralnih sporazuma o načinu njezina vraćanja u smislu aneksa G Bečkog sporazuma o sukcesiji, koji je međunarodni ugovor i ima jaču snagu od domicilnog prava", objasnio je odvjetnik Brešković.

S druge strane, istaknuo je Brešković, netočni su navodi da hrvatska strana tj. INA nije mogla tražiti poništenje ugovora jer "nema pravni interes". Podsjetio je na članak 103 srbijanskog Zakona o obligacijskim odnosima prema kojem ugovor može osporavati svaka zainteresirana strana. Iz tih razloga Vrhovnom kasacionom sudu u Beogradu podnijet je zahtjev za reviziju jer je INA nesumnjivo zainteresirana za svoju imovinu na teritoriju Srbije, rekao je Brešković. Istodobno, napominje i da je sastavni dio ugovora o prodaji Beopetrola i jamstvo Republike Srbije da će učiniti sve kako bi se spriječila bilo kakva odluka u vezi sa zahtjevom INA-e tako da kupac neće biti obvezan INA-i prenijeti bilo kakvu imovinu ili joj isplatiti bilo kakvu odštetu.

Ranije danas, INA je priopćila da se koristi svim pravnim sredstvima za povrat svoje imovine u Srbiji kao i za poništenje ugovora o privatizaciji te imovine. U priopćenju u povodu medijskih napisa da je Viši privredni sud u Beogradu još sredinom 2014. potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbačen zahtjev INA-e da se poništi ugovor o prodaji 167 benzinskih crpki i 11 skladišta u Srbiji na koje INA polaže pravo ruskom "Lukoilu", iz INA-e navode da su na tu odluku uložili reviziju. Objašnjavaju da su u cilju povrata svoje imovine pokrenuli dva postupka: postupak za povrat INA-ine imovine te postupak za pokušaj poništenja ugovora o privatizaciji. "Postupak za povrat INA-ine imovine u Srbiji pokrenut je 2001. i je još u tijeku. Uz to, a s obzirom da je INA-ina imovina u Srbiji nezakonito privatizirana 2003. godine, INA je 2005. također pokrenula i drugi postupak. Taj se postupak odnosi na poništenje ugovora između Agencije za privatizaciju Republike Srbije i Lukoil Europe Holdings BV.", navode iz INA-e.

Ističu i da je INA "tijekom tog spora isticala ništetnost ugovora i provedene privatizacije, pri čemu se kao osobito sporna isticala odredba ugovora kojom se Republika Srbija obvezala Lukoilu kako će učiniti sve moguće i koristiti se svim raspoloživim pravnim sredstvima kako bi onemogućila INA-i povrat vlasništva nad imovinom". "Iako je INA taj postupak izgubila, protiv presude uložila je reviziju 23. srpnja 2014. na Vrhovni kasacioni sud Republike Srbije, a što je pretpostavka za kasnije eventualno obraćanje Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu", zaključuju iz INA-e. Prema medijskim napisima, radi se o imovini INA-e na teritoriju Srbije čija se vrijednost procjenjuje na oko 200 milijuna eura.