Zakonom se utvrđuju pravila o mehanizmu rješavanja sporova između Republike Hrvatske i drugih država članica Europske unije kada ti sporovi proizlaze iz tumačenja i primjene ugovora, sporazuma i konvencija kojima je predviđeno uklanjanje dvostrukog oporezivanja dohotka i/ili dobiti te, ako je to primjenjivo, kapitala. Zakonom se utvrđuju i prava i obveze odnosnih poreznih obveznika kada nastanu sporovi, a njegove odredbe odnose se na sve prigovore u vezi s predmetima spora koji se odnose na dohodak, dobit ili kapital ostvaren u poreznoj godini koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon toga, podnesene od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Zakon je na temelju čl. 4. lex specialis u odnosu na odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o upravnim sporovima.
O Direktivi ukratko
Dvostruko oporezivanje dobiti poduzetnika u različitim državama članicama ima negativan učinak na prekogranična ulaganja, čime se stvara nestabilno okružje i za porezne obveznike i za porezne uprave.
Između država članica EU-a već postoje mehanizmi rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem (eng. Mutual Agreement Procedure - MAP), kao što su postupci zajedničkog dogovaranja u okviru ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili Konvencije 90/436/EEZ od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća 90/436/EEZ (SL L 225, 20.8.1990.) - Arbitražna konvencija Europske unije o sporovima povezanima s transfernim cijenama. Ti instrumenti imaju nekoliko nedostataka u smislu opsega, djelotvornosti i učinkovitosti.
Trenutačno, vrlo često nema obveza za države članice da osiguraju pravodobno i učinkovito rješavanje sporova. Osim toga, primjena mehanizama rješavanja sporova u EU-u nije jedinstvena.
Kako bi se našlo najbolje rješenje koje bi države članice EU-a preuzele u svoje zakonodavstvo donesena je predmetna Direktiva kojom će se postojeći mehanizmi za rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u EU-u kombinirati s obvezujućom arbitražom.
Podnošenje prigovora
Zakonom se prije svega podrobno utvrđuju pravila za podnošenje prigovora u vezi predmeta spora (definirano člankom 1. st. 3. Zakona), pri čemu je propisano da se prigovor podnosi svakom od nadležnih tijela svake odnosne države članice zahtijevajući njegovo rješavanje.
Prigovor se podnosi na hrvatskom i engleskom jeziku kada se podnosi hrvatskom nadležnom tijelu. Rok za podnošenje prigovora je 3 godine od dana nastanka predmetnog poreznog spora. Nije odlučno ima li predmetni porezni obveznik pristup pravnim sredstvima predviđenima nacionalnim pravom bilo koje uključene države članice.
Uz prigovor je detaljno propisano da se dostavljaju:
- podaci o odnosnom poreznom obvezniku
- porezna razdoblja na koja se prigovor odnosi
- pojedinosti o svim relevantnim činjenicama i okolnostima slučaja
- sve posebne dodatne informacije koje zatraže nadležna tijela, koje se smatraju potrebnima za ispitivanje osnovanosti određenog slučaja
Isto tako, u prigovoru je potrebno uputiti na hrvatske porezne propise odnosno na drugo primjenjivo zakonodavstvo (drugih država članica ili drugih međunarodnih ugovora, sporazuma ili konvencija, a što je inače definirano u čl. 1. Zakona).
Međutim, dodatno je potrebno ispuniti i cijeli niz drugih zahtjeva, koje treba dokumentirati u pisanom obliku, pa tako i
- objašnjenje razloga zbog kojih porezni obveznik smatra da predmet spora postoji
- pojedinosti o svim iskorištenim pravnim sredstvima i pokrenutim sporovima, kao i eventualnim sudskim odlukama koje postoje u vezi s predmetom spora
- posebnu izjavu poreznog obveznika da će što brže moguće i što detaljnije odgovarati na upite nadležnih tijela, kao i da će surađivati na način da će dostaviti svaki dokument koji se od njega zatraži
- presliku poreznog rješenja, izvješće o poreznom nadzoru ili drugi dokument koji je prouzrokovao nastanak spora, kao i druge dokumente prema potrebi
- informacije o prigovorima u postupku zajedničkog dogovaranja, ako je primjenjivo
Prigovor se odbacuje ako ne sadrži sve potrebne informacije (čl. 5. st. 4. Zakona), ako nema predmeta spora, ako nije podnesen u roku od tri godine od primitka prve obavijesti o postupcima koji će za obveznika imati posljedice koje nisu u skladu sa propisima navedenima u čl. 1. Zakona, ili ako se odnosi na dohodak, dobit ili kapital ostvaren prije porezne godine koja počinje prije 1. siječnja 2018.
Postupak rješavanja sporova
Postupak rješavanja sporova je zakonom podijeljen na dva dijela.
Zajedničko dogovaranje
Prvi dio procedure odnosi se na tzv. zajedničko dogovaranje, u skladu s čl. 6. Zakona. U Direktivi se ovaj način rješavanja sporova naziva postupkom međusobnog sporazumijevanja.
Radi se o vremenskom razdoblju unutar kojeg su države članice obvezane postići rješenje predmeta spora, koji načelno traje 2 godine (zakonodavac navodi kako „moraju“ pokušati riješiti predmet spora). Taj se rok može produžiti za još jednu godinu, na temelju opravdanog zahtjeva nadležnog tijela odnosne države članice.
O postignutom sporazumu nadležno tijelo svake države članice koja je sudjelovala u postupku izvještava poreznog obveznika. Odluka će postati obvezujuća pod uvjetom da je porezni obveznik prihvati, te da se odrekne prava na svako drugo pravno sredstvo. Nadležna tijela poreznog obveznika obavještavaju i ako sporazum nije postignut, te obvezno navode i razloge za to.
Osnivanje savjetodavnog ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva
Ako u gore navedenom roku ipak ne dođe do rješenja nastalog spora ili ako je prigovor odbacilo barem jedno, ali ne i sva nadležna tijela u konkretnom slučaju, dotični porezni obveznik može predložiti osnivanje savjetodavnog povjerenstva (čl. 10. Zakona) ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva (čl. 12. Zakona), koje tada treba riješiti spor.
Alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavnog povjerenstva, koji je zakonom strogo propisan.
Zahtjev se podnosi samo ako nije moguće pokrenuti upravni spor ili odgovarajuće pravno sredstvo na odluku država članica u skladu sa njihovim nacionalnim pravom ili se obveznik službeno odrekao prava na pokretanje postupka.
Osnivanje povjerenstva i način provođenja postupka
Prema Zakonu, za osnivanje povjerenstva porezni obveznik podnosi pisani zahtjev nadležnom tijelu.
Međutim, ako savjetodavno povjerenstvo nije uspostavljeno u zakonskom roku, odnosno najkasnije četiri mjeseca nakon primitka pisanog zahtjeva, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti za osnivanje savjetodavnog povjerenstva, odnosni porezni obveznik se može obratiti predsjedniku Upravnog suda u Zagrebu radi osnivanja savjetodavnog povjerenstva.
Zakonom se uspostavlja, sukladno odredbi čl. 8., savjetodavno povjerenstvo koje se sastoji od jednog predsjednika, po jednog predstavnika svakog dotičnog nadležnog tijela i jedne neovisne ugledne osobe koja se imenuje sa popisa (čl. 11. Zakona).
To je popis osoba koje su predložile države članice (svaka država članica predlaže najmanje tri takve osobe), i za koje se smatra da su kompetentne i neovisne, te da mogu djelovati nepristrano i pošteno.
Za potrebe postupka moguće je, a na temelju dogovora nadležnih tijela država članica, povjerenstvu dostavljati bilo kakve informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti značajni za donošenje konačne odluke u sporu. Savjetodavno odnosno alternativno savjetodavno povjerenstvo upućuje pisani zahtjev nadležnim tijelima ili dotičnom ili dotičnim poreznim obveznicima za dostavu potrebne dokumentacije.
Tijela mogu odbiti davanje tih informacija ako bi za takvo što bilo potrebno provesti administrativne mjere u suprotnosti sa hrvatskim pravom, ako se takve informacije ne mogu pribaviti, ako te informacije obuhvaćaju poslovne tajne, te ako bi otkrivanje informacija bilo u suprotnosti sa javnim poretkom.
Porezni obveznici imaju pravo pojaviti se i biti zastupani, odnosno sudjelovati u predmetnim postupcima, a na pisani zahtjev povjerenstava obvezni su to učiniti.
Pravila postupanja prema čl. 13. st. 2. Zakona propisuju nadležna tijela država članica, uključena u spor, ali u slučaju da su pravila postupanja nepotpuna ili kada porezni obveznik o njima nije bio pravodobno obaviješten primjenjuju se standardna pravila postupanja koja donosi Komisija svojim provedbenim aktima. Radi se o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2019/652 ?d 24. travnja 2019. o utvrđivanju standardnih pravila djelovanja savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova i standardnog obrasca za priopćavanje informacija o objavi konačne odluke u skladu s Direktivom Vijeća (EU) 2017/1852.1
Savjetodavno povjerenstvo donosi odluku o prihvaćanju prigovora u roku od 6 mjeseci od dana svog osnivanja (čl. 8. st. 4. Zakona).
Povjerenstva izdaju mišljenje na kraju provedenog postupka u pisanom obliku (čl. 20. Zakona).
Nadležna tijela moraju se dogovoriti o načinu rješavanja predmeta spora u roku od 6 mjeseci od izvješćivanja o mišljenju savjetodavnog ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova.
Dopušteno je da nadležna tijela donesu odluku koja odstupa od mišljenja povjerenstva, ali ako ne uspiju postići sporazum o rješenju spora, ta mišljenja ih ipak obvezuju.
Donesena odluka se objavljuje, osim ako se dotični porezni obveznik ili nadležno tijelo tome protivi, odnosno ne pristanu da se završna odluka objavi u cijelosti, tada se objavljuje samo sažetak odluke povjerenstva sa najbitnijim podacima, čiji je sadržaj također propisan (opis i bitni elementi pitanja oporezivanja, datum, porezna razdoblja, pravna osnova za donošenje odluke, industrija, kratak opis sporazuma i korištene metode arbitraže).
Završna odluka, iako obvezujuća za državu članicu, ne predstavlja presedan, a provest će se ako se porezni obveznik odrekne prava na svako domaće pravno sredstvo u roku od 60 dana od dana kada je bio obaviješten o završnoj odluci.
Nadležno tijelo isto tako odmah obavještava Europsku komisiju o sadržaju namjeravane objave (čl. 20. st. 7. Zakona).
Troškovi postupka
Troškove postupka, ako se nadležna tijela ne dogovore drugačije, dijele države članice jednako.
Radi se o naknadi troškova neovisnih uglednih osoba, a iznos tih troškova treba odgovarati prosječnom uobičajenom iznosu isplaćenom rukovodećim državnim službenicima odnosnih država članica, dok naknade neovisnih uglednih osoba ne smiju biti veće od protuvrijednosti od 1.000,00 eura, po osobi, po danu, za svaki dan za koji se sastaje povjerenstvo (bilo da se radi o savjetodavnom ili alternativnom savjetodavnom povjerenstvu).
Troškove koje je porezni obveznik imao u vezi primjene Zakona Republika Hrvatska temeljem čl. 14. st. 3. neće snositi.
Isto tako, u slučaju da je porezni obveznik povukao prigovor ili ako je savjetodavno povjerenstvo odlučilo da su mjerodavna nadležna tijela opravdano odbila prigovor, svi troškovi postupka padaju na teret tog poreznog obveznika.
Međudjelovanje Zakona sa nacionalnim postupcima
Sama činjenica da je mjera države članice, koja je bila prouzročila predmet spora, postala konačna u skladu s nacionalnim pravom, ne sprječava porezne obveznike u primjeni postupaka predviđenih Zakonom.
Upućivanje predmeta spora u postupak zajedničkog dogovaranja ili postupak rješavanja sporova ne sprječava državu članicu u tome da pokrene ili nastavi sudski postupak ili postupak za izricanje administrativnih i kaznenih sankcija za iste slučajeve. Porezni obveznici mogu primijeniti pravna sredstva koja su im dostupna na temelju nacionalnog prava odnosnih država članica. Međutim, ako je obveznik započeo postupak kako bi zatražio pravno sredstvo, rokovi u slučaju prihvaćanja ili odbacivanja prigovora (čl. 5. st. 7.), odnosno pokretanja postupka zajedničkog dogovaranja (čl. 6. st. 1. Zakona), započinju od dana na koji je presuda donesena u tim postupcima postala konačna ili na koji su ti postupci konačno zaključeni na bilo koji drugi način ili ako su postupci suspendirani.
Ako je u Republici Hrvatskoj donesena pravomoćna sudska presuda o predmetu spora, prije nego što je savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova dostavilo svoje mišljenje nadležnim tijelima odnosnih država članica, nadležno tijelo će obavijestiti druga nadležna tijela država članica i savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova o učinku odluke suda.
Upućivanjem prigovora, okončavaju se svi drugi aktualni postupci u okviru postupka zajedničkog dogovaranja ili postupka rješavanja sporova u skladu sa ugovorom, sporazumom ili konvencijom koji se tumače ili primjenjuju u odnosu na relevantan predmet spora.
Iznimno od odredbi članka 8. Zakona, Republika Hrvatska će uskratiti pristup postupku rješavanja sporova u skladu s tim istim člankom ako su u Republici Hrvatskoj izrečene kazne u vezi s dodatno utvrđenim dohotkom, dobiti ili kapitalom kao posljedicom porezne prijevare, namjerne pogreške ili krajnje nepažnje.
Republika Hrvatska može uskratiti pristup postupku rješavanja sporova na temelju članka 8. Zakona ako predmet spora ne obuhvaća dvostruko oporezivanje te će nadležno tijelo o uskrati pristupa postupku rješavanja sporova bez odgode obavijestiti odnosnog poreznog obveznika i nadležna tijela drugih odnosnih država članica.
(1) Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32019R0652
