Činjenice iz predmeta
Podnositelj zahtjeva rođen je 1982. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 2010. podnositelj zahtjeva osuđen je na godinu i šest mjeseci zatvora pod optužbom za pomaganje i poticanje pljačke.
Podnositelj zahtjeva izdržavao je zatvorsku kaznu u zagrebačkom zatvoru od 12. svibnja do 8. lipnja 2011., kada je premješten u državni zatvor Glina. Pušten je uvjetno 28. rujna 2012.
Uvjeti u zatvoru u Zagrebu
Podnositelj zahtjeva tvrdio je da su ga smjestili zajedno sa sedam, a ponekad i osam ljudi, u ćeliju s 21,10 kvadratnih metara tlocrtne površine. U ćeliju je smješten i sanitarni čvor veličine 1,57 kvadratnih metara. Sanitarije su bile samo djelomično pregrađene od ostatka ćelije. Hrana je bila posluživana u ćeliji, iako je iz sanitarnog čvora neprestano smrdjelo. Zatvorenicima je bilo dopušteno da sat vremena hodaju izvan ćelije, a ostatak vremena su proveli zaključani u ćeliji. Zatvorenici nisu imali odgovarajuće higijenske i sanitarne prostore, poput tuširanja, te u zatvoru u Zagrebu nisu organizirane rekreacijske ili profesionalne aktivnosti. Ćelija nije bila klimatizirana i imala je samo vrlo ograničen pristup dnevnoj svjetlosti.
Prema informacijama koje je dostavila Vlada, a koje se velikim dijelom temelje na izvješću Zatvorske službe Ministarstva pravosuđa od 20. rujna 2016., podnositelj zahtjeva bio je smješten u ćeliju površine 21,10 kvadratnih metara koja sadrži sanitarni čvor objekt veličine 1,57 kvadratnih metara zajedno s pet-šest, a ponekad i sedam zatvorenika. Sanitarni prostor od ostatka ćelije bio je pregrađen zidom visokim 1,80 metara. Hrana je bila poslužena u ćelijama. Zatvorenici su imali mogućnost dva sata vježbanja na otvorenom. Opskrbljeni su svim odgovarajućim higijenskim i sanitarnim uređajima, a higijena u ćeliji bila je odgovarajuća.
Tijekom boravka u zatvoru u Zagrebu podnositelj zahtjeva nije podnio pritužbu zatvorskoj upravi niti nadležnom sucu za izvršenje kazne u vezi s uvjetima pritvora.
Uvjeti u Državnom zatvoru Glina
Prema navodima podnositelja zahtjeva, on je bio smješten u nekoliko ćelija, ovisno o veličini i broju zatvorenika. Ćelije su bile pretrpane. Zatvorenicima je nedostajala osnovna higijenska i sanitarna oprema. Nisu mu bile ponuđene nikakve profesionalne aktivnosti. Zlostavljali su ga i napadali drugi zatvorenici, pa se odvojio od njih i držao u izolaciji. Nije mu bilo dopušteno posjetiti bolesne članove obitelji, niti su mu bili dopušteni bračni posjeti dok se nije oženio svojim partnerom. Iako mu je bilo potrebno hitno zubno liječenje, neopravdano je kasnilo pet mjeseci.
Prema navodima Vlade, oslanjajući se na izvještaj Zatvorske službe Ministarstva pravosuđa i dodatno izvješće o uvjetima u Državnom zatvoru Glina od 30. siječnja 2017., detalji smještaja podnositelja zahtjeva bili su sljedeći:
- između 8. lipnja i 1. kolovoza 2011. podnositelj zahtjeva bio je smješten u ćeliji površine 32 m2 (bez sanitarija) zajedno s još pet osoba. Ćelija je bila smještena u starom dijelu zgrade Državnog zatvora u Glini (zvanom "Internat"). Ćelija je imala sanitarni čvor površine 2,20 kvadratnih metara, koji je od ostatka ćelije bio odvojen vratima. Ćelija je također imala pristup svježem zraku i dnevnoj svjetlosti. Zatvorenici su bili obavezni boraviti u ćeliji samo u vremenu između 23 sata i sedam sati ujutro, mogli su napustiti ćeliju i sudjelovati u relevantnim rekreacijskim aktivnostima. U ćelijama je bila posluživana hrana;
- između 1. kolovoza i 20. rujna 2011. podnositelj zahtjeva bio je smješten u novoizgrađenom dijelu Državnog zatvora Glina u ćeliji površine 22,30 kvadratnih metara stambenog prostora, zajedno s još pet osoba. Ćelija je imala sanitarni čvor površine 2,20 kvadratnih metara odvojen od ostatka ćelije pregradom. Ćelije u novoizgrađenom dijelu bile su zaključane između 23:00. i 7:00 i između 18:00 i 19 sati. Inače, zatvorenici su mogli napustiti ćeliju i sudjelovati u relevantnim rekreacijskim aktivnostima. Ćelija je pružala pristup svježem zraku i dnevnoj svjetlosti i bila je opremljena podnim grijanjem. U ćelijama je bila posluživana hrana;
- između 20. rujna i 19. prosinca 2011., na vlastiti zahtjev zbog straha od napada drugih zatvorenika, podnositelj je bio smješten sam u ćeliju za poseban tretman površine 11,70 m2. Ćelija je imala sanitarni čvor odvojen od ostatka ćelije pregradom. Omogućen je i pristup svježem zraku i dnevnoj svjetlosti. Podnositelj zahtjeva imao je svakodnevnu mogućnost jednosatnog vježbanja na otvorenom ujutro. U tom su ga razdoblju također vodili kod stomatologa;
- između 19. prosinca 2011. i 18. srpnja 2012. podnositelj zahtjeva bio je smješten u novoizgrađeni dio državnog zatvora u Glini u ćeliji površine 22,30 kvadratnih metara životnog prostora, zajedno s još pet osoba. Imao je odvojeni sanitarni čvor od 2,20 kvadratnih metara. Ostali uvjeti u svim ćelijama u novom dijelu zgrade bili su isti kao što je gore opisano;
- između 18. srpnja i 19. rujna 2012. podnositelj zahtjeva bio je smješten u drugu ćeliju u novoizgrađenom dijelu Državnog zatvora Glina. Ćelija je imala 22,30 kvadratnih metara i bio je tamo smješten zajedno s još pet osoba. Ostali uvjeti su bili isti kao u prethodnoj ćeliji;
- razdoblje između 19. i 28. rujna 2012., podnositelj zahtjeva proveo je u ćeliji za zatvorenike u kojoj su se zatvorenici pripremali za puštanje na slobodu, koja se nalazila u Internatu. Ćelija je imala 17,37 kvadratnih metara i tamo je bio smješten s još sedam osoba. Imala je sanitarni čvor odvojen od ostatka ćelije vratima, ali tuševi nisu bili u istoj ćeliji. Ova ćelija nikad nije bila zaključana. Tijekom boravka tamo, podnositelj zahtjeva bio je uključen u razne aktivnosti u kojima je bio pripreman za život izvan zatvora.
Vlada je također tvrdila da je podnositelj zahtjeva za vrijeme svog boravka u državnom zatvoru Glina imao dovoljno sanitarnih i higijenskih potrepština i da je imao na raspolaganju odgovarajuće rekreacijske i obrazovne (knjižnične) aktivnosti. Konkretno, zatvorenicima je bilo dopušteno dva sata vježbanja na otvorenom i bavili su se različitim sportskim aktivnostima. Štoviše, podnositelju je pružen odgovarajući medicinski tretman. Od 4. listopada 2011., tijekom zatvora je devet puta posjetio stomatologa i pruženo mu je psihijatrijsko liječenje, posebice jer je i prije zatvora bio psihijatrijski liječen.
Vlada je objasnila da je podnositelj zahtjeva dobio mogućnost primanja paketa i posjeta dok je bio u zatvoru. Jedino ograničenje u tom pogledu bilo je postavljeno u odnosu na posjete I.P., koji u vrijeme zatvora podnositelja zahtjeva nije mogao dokazati da su partneri, a policija je zatvorskim vlastima dostavila informacije da je on bio je prijavljen kao počinitelj kaznenih djela. Međutim, na zahtjev podnositelja zahtjeva, zatvorske su vlasti dopustile podnositelju zahtjeva da oženi dotičnu osobu i nakon toga su mu u više navrata bile omogućene posjete. Vlada je također objasnila da su početni zahtjevi podnositelja zahtjeva za privremeno puštanje na slobodu, posjete izvan zatvora, bili ograničeni zbog činjenice da su još uvijek u tijeku bila tri odvojena kaznena postupka protiv njega. Međutim, do kraja zatvorske kazne, bio mu je dopušten kratki posjet izvan zatvora kako bi vidio svoju obitelj.
U prilog gore navedenim argumentima, Vlada je dostavila dosje zatvorenika podnositelja zahtjeva.
Iz dosjea podnositelja zahtjeva proizlazi da je 9. i 27. lipnja i 7. i 16. kolovoza 2011. zatražio intervju sa zatvorskim čuvarima u vezi s njegovim strahom od drugih zatvorenika.
Svaki put je bio saslušan, ali je odbio pružiti daljnje pojedinosti o svom strahu i jednostavno je odbio preseliti se u novi dio zgrade. Kako je to dovelo do disciplinskih sankcija, podnositelj zahtjeva se na kraju preselio u novi dio zgrade. Dana 18. rujna 2011. ponovno je prijavio prijetnje. U razgovoru sa zatvorskim čuvarima od 19. rujna 2011. otkrio je imena zatvorenika koji su mu navodno prijetili. Uz njegov pristanak premješten je u ćeliju na poseban tretman, a policija je obaviještena o njegovim navodima. U listopadu 2011. policija je ispitala podnositelja zahtjeva u vezi s njegovim navodima.
Dosje zatvorenika podnositelja zahtjeva sadrži i medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da je 17. lipnja 2011., između ostalog, zatražio posjet stomatologu. Od tada je bio pod stalnim liječničkim nadzorom. Njemu je stomatološki tretman bio pružen najprije 4. listopada 2011., a potom u osam daljnjih prilika.
Iz dosjea se također vidi da je za vrijeme zatvora podnositelja zahtjeva redovito dobivao razne toaletne potrepštine i bilo mu dopušteno primati pakete izvan zatvora. Detaljna evidencija također je dostupna o hrani koja je zatvorenicima osigurana i koja je bila raznolika, sastojala se od četiri obroka i izračunata s obzirom na njene hranjive vrijednosti.
Iz dosjea podnositelja zahtjeva proizlazi da mu je dva puta uskraćen privremeni zatvorski dopust kako bi, kako je tvrdio, posjetio svoju bolesnu baku i oca. U oba navrata odbivši njegov zahtjev, zatvorska uprava uzela je u obzir prirodu kaznenog djela koje je počinio, izrečenu kaznu, okolnosti u vezi s napretkom izvršenja kazne i obiteljskim okolnostima.
U razdoblju između lipnja 2011. i lipnja 2012., uključujući razdoblje koje je proveo u ćeliji na posebnom liječenju, članovi podnositelja zahtjeva redovito su ga posjećivali u zatvoru (ukupno šesnaest posjeta). U početku je zahtjev njegovog supruga I.P. da ga posjeti odbijen uz obrazloženje da je on evidentiran u policijskim evidencijama kao počinitelj kaznenog djela.
Dana 12. prosinca 2011. podnositelju je bilo omogućeno da se oženi I.P. u zatvoru i nakon toga je ga je posjetio deset puta. Omogućeno mu je i osam bračnih posjeta I.P. (jednom mjesečno počevši od 18. prosinca 2011.), a jednom mu je dodijeljeno dopuštenje da s njim provede dva sata u gradu.
Ocjena Suda
Boravak podnositelja zahtjeva u zagrebačkom zatvoru
Sud je zaključio da je u utvrđenim okolnostima učinak pritvora podnositelja zahtjeva kod podnositelja zahtjeva mogao stvoriti osjećaje tjeskobe i inferiornosti koji su ga mogli poniziti i ponižavati. Stoga, posebno s obzirom na činjenicu da ograničenjima nije nadoknađena sloboda kretanja tijekom dana, Sud smatra da su uvjeti pritvora podnositelja zahtjeva u zagrebačkom zatvoru bili ponižavajući postupci koji nisu u skladu sa zahtjevima iz članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Konvencija).
Boravak podnositelja zahtjeva u Državnom zatvoru Glina
U Državnom zatvoru Glina uvjeti zatvora podnositelja zahtjeva bitno su se razlikovali tijekom boravka u različitim ćelijama i zatvorskim režimima. Iako su podaci o osobnom prostoru koji je dostupan podnositelju zahtjeva neuvjerljivi jer su nedosljedno predstavljeni u različitim izvorima dostupnim Sudu, čak i ako bi argumenti podnositelja zahtjeva bili uzeti kao polazište za Sud, iz njegove procjene slijedi da je tijekom većeg dijela boravka u državnom zatvoru Glina imao posljednjih 3,1 do 4,11 kvadratnih metara, a zatim ispod 3 m2 u posljednjih deset dana.
Dakle, za veći dio boravka podnositelja zahtjeva u državnom zatvoru Glina, prostorni faktor, iako važan faktor u ocjeni Suda, mora biti povezan s drugim aspektima neprimjerenih fizičkih uvjeta zatvora kako bi predstavljao kršenje članka 3. Konvencije.
S tim u vezi, Sud primjećuje da podnositelj zahtjeva nije osporio da mu je, za vrijeme razdoblja razdvajanja od drugih zatvorenika, tijekom boravka u državnom zatvoru Glina bilo dopušteno kretanje van ćelija pretežno tijekom dana, osim kratkog vremenskog perioda (jedan sat) u kojem su ćelije u novom dijelu zgrade bile zaključane. Nadalje, podaci dostupni Sudu pokazuju da je podnositelj zahtjeva redovito dobivao toaletne potrepštine; da mu je bilo dopušteno primiti pakete izvan zatvora; da je hrana bila pod stalnim nadzorom, redovita i raznolika; i da je podnositelj zahtjeva bio uključen u aktivnosti izvan ćelije.
Također napominje da je CPT (Europski odbor za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne) tijekom posjete 2012. primijetio da u zatvoru u Glini nije bilo prenapučenosti i da su uvjeti zatvora, posebno u novoizgrađenom dijelu zatvora, u cjelini bili zadovoljavajući. Nadalje, relevantna godišnja izvješća pučkog pravobranitelja nisu se bavila niti jednim pitanjem u pogledu uvjeta zatvora u Državnom zatvoru Glina, već je, naprotiv, spomenulo to kao dobar primjer ulaganja u zatvorski sustav.
Što se tiče uvjeta zatvora podnositelja zahtjeva u razdoblju od posljednjih deset dana boravka u Državnom zatvoru u Glini, Sud primjećuje da iako sporno smanjenje osobnog prostora može stvoriti snažnu pretpostavku kršenja članka 3. Konvencije, smatra da je bilo dovoljno čimbenika za pobijanje takve pretpostavke. S tim u vezi, Sud primjećuje da je predmetni period neposredno prethodio puštanju podnositelja zahtjeva; da je podnositelj zahtjeva imao dovoljnu slobodu kretanja jer ćelija nikada nije bila zaključana; da se bavio raznim aktivnostima vezanim za pripreme za njegovo puštanje na slobodu; i da su ukupni uvjeti u posebnoj ćeliji za puštanje bili zadovoljavajući.
U tim okolnostima, Sud nije našao da su uvjeti zatvora podnositelja zahtjeva u državnom zatvoru Glina suprotni članku 3. Konvencije.
Smještanje podnositelja zahtjeva u ćeliju za poseban tretman
Što se tiče razdoblja u kojem je podnositelj zahtjeva bio smješten u ćeliju za poseban tretman, Sud je naglasio da se ne može reći da je u predmetnom razdoblju podnositeljev režim zatvora predstavljao samicu, odnosno potpunu izolaciju. U ovom razdoblju podnositelj zahtjeva bio je odvojen od ostalih zatvorenika na temelju svog zahtjeva za zaštitu od navodnih prijetnji drugih zatvorenika. Prema sudskoj praksi Suda, ova mjera, u mjeri u kojoj je podrazumijevala odvajanje podnositelja zahtjeva od opće zatvorske populacije, zahtijeva postojanje učinkovitih zaštitnih mjera.
S tim u vezi, Sud primjećuje da su mu, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, tijekom odvajanja od ostalih zatvorenika bili dozvoljeni posjeti članova njegove obitelji i čak mu je bilo dopušteno da se vjenča u zatvoru. Nadalje, tijekom dotičnog razdoblja, njegov suprug imao je i bračni posjet. To je stoga u suprotnosti i dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovih podnesaka u vezi s navodnim ograničenjima koja su mu postavljena za vrijeme boravka u ćeliji zbog posebnog tretmana.
Također, Sud napominje da dokazi pokazuju da su zatvorske vlasti aktivno radile na rješavanju pitanja koji je izazivao strah podnositelja zahtjeva. Nadalje, odvajanje podnositelja zahtjeva od ostalih zatvorenika bilo je podložno učinkovitom administrativnom i sudskom nadzoru. Također nije bilo naznaka, niti je podnositelj zahtjeva tako tvrdio da su fizički uvjeti zatvora u posebnoj ćeliji bili neadekvatni, niti su postojali dokazi da je podnositelj zahtjeva pretrpio bilo kakve štetne učinke vezane uz njegov boravak u posebnoj ćeliji.
Ukratko, dok bi se uskraćivanje povezanosti s drugima u svrhe zaštite trebalo koristiti kao krajnja mjera i u pravilu ne smije podvrgavati pojedinca daljnjim ograničenjima, osim onima potrebnim za ispunjenje te svrhe, uzimajući u obzir gore navedena razmatranja i njegovu sudsku praksu, Sud ne nalazi da su okolnosti podnositelja zahtjeva i uvjeti njegovog zatvora u posebnoj ćeliji predstavljali kršenje članka 3. Konvencije.
Medicinsko liječenje
Sud primjećuje da nema dokaza da je podnositeljevo liječenje bilo hitno, a tijekom cijelog razdoblja u kojem je čekao liječenje bio je pod stalnim medicinskim nadzorom. Štoviše, stomatologa je vidio ukupno devet puta i ništa ne sugerira da je provedeni tretman bio neodgovarajući.
U tim okolnostima, iako se može prihvatiti da je podnositelj zahtjeva trpio određene probleme dok je čekao liječenje zubi, Sud ne smatra da je takva patnja objektivno predstavljala kršenje članka 3. Konvencije.
Zaključno, uzimajući u obzir gore navedena razmatranja, Sud ne smatra da su mu ukupni uvjeti zatvora i medicinsko liječenje koje je podnositelj zahtjeva primio u državnom zatvoru Glina uzrokovali nevolje ili teškoće koje su prelazile neizbježni stupanj patnje koji je prisutan u zatvoru ili da, s obzirom na praktične zahtjeve zatvora, njegovo zdravlje i dobrobit nisu adekvatno zaštićeni, Sud EU odlučuje da u donosu na uvjete u zatvoru u Glini nije došlo do povrede članka 3. Konvencije.
O povredi čl. 8. Konvencije (pravo na zaštitu privatnog i obiteljskog života)
Podnositelj zahtjeva tvrdio je, pozivajući se na članak 8. Konvencije, da je neopravdano i nerazumno ograničenje uspostavljeno kontaktima sa njegovom obitelji tijekom boravka u državnom zatvoru Glina.
Podnositelj zahtjeva posebno je tvrdio da su zatvorske vlasti neopravdano ograničile njegovo pravo na posjete njegovog partnera, I.P., tijekom prvih šest mjeseci nakon njegovog dolaska u državni zatvor Glina. Tražili su ga da dokaže postojanje izvanbračne veze sa svojim partnerom pribavljanjem odgovarajuće potvrde lokalnog centra za socijalnu skrb. Na kraju je bio obvezan oženiti svog partnera kako bi mu mogao dolaziti u posjete. Nadalje, podnositelj zahtjeva naglasio je da mu je uskraćeno bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom tijekom razdoblja razdvajanja od drugih zatvorenika. Također, tvrdio je da su mu zatvorske vlasti neopravdano ograničile pravo na dopust iz zatvora kako bi posjetio oca koji je u to vrijeme bio teško bolestan.
Vlada tvrdi da je podnositelj zahtjeva tijekom svoga boravka u državnom zatvoru Glina imao odgovarajuću priliku da kontaktira članove svoje obitelji. Što se tiče posjeta njegovog partnera I.P., Vlada je naglasila da je prema relevantnom domaćem zakonu podnositelj zahtjeva mogao primiti članove obitelji i druge osobe. Kako nije mogao dokazati da je imao rodbinske veze s I.P.-om, prema njemu se postupalo kao prema drugim osobama i nije mu bilo dodijeljeno pravo posjećivanja jer je u policijskim evidencijama upisan kao počinitelj kaznenog djela. Međutim, nakon što se podnositelj zahtjeva oženio I.P., dobio je pravo da ga vidi kao člana svoje obitelji. Osam je puta koristio privilegiju bračnih posjeta i jednom kada mu je bilo dopušteno provesti nekoliko sati s njim u gradu. Što se tiče pritužbe podnositelja zahtjeva u vezi s posjetom njegovog oca, Vlada je naglasila da je takva mogućnost opravdano ograničena zbog sigurnosnih razloga.
Što se tiče pritužbe podnositelja zahtjeva u vezi s pravom posjete od strane njegovog tadašnjeg partnera I.P.-a, Sud primjećuje da je čak i pretpostavljajući da je došlo do uplitanja u podnositeljeva prava iz članka 8. Konvencije, takvo uplitanje bilo zakonito i jasno opravdano.
Sud primjećuje da mu dostupni dokazi pokazuju da podnositelj zahtjeva u relevantnom trenutku nije mogao dokazati da je I.P. bio njegov partner. Stoga ga je zatvorska uprava smatrala pripadnom kategoriji ostalih osoba koje žele posjetiti podnositelja zahtjeva. Prema mišljenju Suda, činjenica da je on evidentiran u policijskim evidencijama kao počinitelj kaznenog djela razumno je opravdala odluku zatvorske uprave da ograniči pristup podnositelju zahtjeva.
Međutim, podnositelju zahtjeva bilo je omogućeno da I.P oženi u zatvoru i nakon toga je imao brojne posjete, uključujući bračne posjete.
Što se tiče pritužbe podnositelja zahtjeva da mu nije bilo dopušteno posjetiti svog bolesnog oca, Sud ponavlja da članak 8. Konvencije ne osigurava osobi u zatvoru bezuvjetno pravo napuštanja zatvora radi posjeta bolesnom rođaku. Na domaćim vlastima je da ocijene osnovanost svakog zahtjeva. Provjera Suda ograničena je na razmatranje osporenih mjera u kontekstu prava podnositelja zahtjeva iz Konvencije, uzimajući u obzir slobodu procjene koja je ostavljena državama ugovornicama.
U predmetnom slučaju, Sud je uvjeren da se odbijanje zahtjeva podnositelja zahtjeva za posjetom bolesnom ocu temeljilo na zakonu koji omogućuje upravitelju zatvora da ispita i utemelji njegovu odluku na posebnim okolnostima svakog takvog zahtjeva. Sud je također uvjeren da su domaća tijela izvršila adekvatnu procjenu slučaja i opravdano odbila zahtjev za dopustom uzimajući u obzir prirodu kaznenog djela koje je podnositelj zahtjeva počinio, izrečenu kaznu, okolnosti vezane uz napredak izvršenje kazne i njegove obiteljske okolnosti.
Konačno, što se tiče pritužbe podnositelja zahtjeva da mu je uskraćen bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom tijekom razdoblja razdvajanja od drugih zatvorenika, Sud s obzirom na gore navedeno takav prigovor smatra neutemeljenim.
Odluka Suda
Temeljem svega izloženoga Sud je utvrdio povredu članka 3. Konvencije u odnosu na uvjete podnositelja zahtjeva u zatvoru u Zagrebu; ali bez povrede članka 3. Konvencije u odnosu na uvjete podnositelja zahtjeva u Državnom zatvoru Glina.
Podnositelju zahtjeva dosuđen je iznos od 1.000 eura na ime nematerijalne štete.
Povredu članka 8. Konvencije Sud nije utvrdio.
mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu
