U cilju učinkovitijeg i djelotvornijeg rješavanja poreznih sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u Europskoj uniji te zbog mogućnosti potpunog uklanjanja dvostrukog oporezivanja krenulo se u izradu rješenja kojim će se utvrditi pravila postupanja u tom području. Iz toga razloga je i Vlada Republike Hrvatske 11. srpnja 2019. godine podnijela Hrvatskom saboru Konačni prijedlog zakona o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona). Ovim zakonskim prijedlogom dodatno se usklađuje domaće zakonodavstvo sa zakonodavstvom Europske unije i to na način da se u hrvatski pravni sustav implementira Direktiva Vijeća Europske unije 2017/1852 od 10. listopada 2017. o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji (SL L 265, 14.10.2017., u daljnjem tekstu: Direktiva).
Predloženim Zakonom propisuju se pravila o mehanizmu rješavanja sporova između Republike Hrvatske i drugih država članica Europske unije kada ti sporovi proizlaze iz tumačenja i primjene ugovora, sporazuma i konvencija kojima je predviđeno uklanjanje dvostrukog oporezivanja dohotka i/ili dobiti te, ako je to primjenjivo, kapitala. Također se utvrđuju i prava i obveze odnosnih poreznih obveznika kada nastanu takvi sporovi.
Člankom 3. Prijedloga zakona definirano je značenje određenih pojmova. Tako se propisuje da izraz „dvostruko oporezivanje“ znači oporezivanje istog dohotka, dobiti ili kapitala porezima koji podliježu međunarodnom ugovoru u dvije ili više država članica, gdje oporezivanje dovodi do stvaranja dodatne porezne obveze, povećanja porezne obveze ili poništenja ili smanjenja gubitka koji može smanjiti poreznu osnovicu. "Odnosni porezni obveznik" podrazumijeva svaku osobu, među ostalim i fizičku osobu, koja je porezni rezident u državi članici i na čije oporezivanje izravno utječe predmet spora.
Podnošenje prigovora
Svaki odnosni porezni obveznik (svaka pravna i fizička osoba, koja je porezni rezident u državi članici na čije oporezivanje izravno utječe predmet spora) ovlašten je podnijeti prigovor u vezi s predmetom spora svakom od nadležnih tijela svake odnosne države članice zahtijevajući njegovo rješavanje. Rok za podnošenje prigovora iznosi tri godine od primitka prve obavijesti o postupcima koji za odnosnog poreznog obveznika imaju ili će imati posljedice koje nisu u skladu s međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom, neovisno ima li odnosni porezni obveznik pristup pravnim sredstvima predviđenima nacionalnim pravom bilo koje odnosne države članice.
Odnosni porezni obveznik istodobno podnosi prigovor s istim informacijama svakom nadležnom tijelu te navodi na koje se sve države članice prigovor odnosi. Prigovor hrvatskom nadležnom tijelu (Ministarstvu financija, Porezna uprava) podnosi se na hrvatskom i engleskom jeziku. Propisuje se da nadležno tijelo mora potvrditi primitak prigovora u roku od dva mjeseca od njegovog primitka te također u roku od dva mjeseca od primitka prigovora mora obavijestiti i nadležna tijela drugih odnosnih država članica o primitku tog prigovora. U članku 5. stavku 4. Prijedloga zakona propisuju se i potrebne informacije koje svaki prigovor mora sadržavati kako bi se mogao uzeti u obzir.
Nakon što prihvate prigovor, nadležna tijela odnosnih država članica moraju u roku od dvije godine s početkom od zadnje obavijesti o odluci jedne od država članica o prihvaćanju prigovora pokušati riješiti predmet spora postupkom zajedničkog dogovaranja. Ovo razdoblje od dvije godine može se produljiti za najviše jednu godinu i to ako nadležno tijelo koje podnosi zahtjev dostavi pismeno obrazloženje. Nadležno tijelo može odbaciti prigovor ako nije podnesen pravodobno, nema predmeta spora (smatra se da radnje jedne ili obje države članice nemaju ili neće rezultirati oporezivanjem koje nije u skladu s odredbama međunarodnog ugovora) ili ne sadrži podatke i dokaze propisane Zakonom.
Rješavanje sporova
Za rješavanje sporova nadležna tijela država članica mogu osnovati savjetodavno povjerenstvo ili alternativno savjetodavno povjerenstvo. Savjetodavno povjerenstvo osniva se na zahtjev poreznog obveznika, koji se podnosi u pisanom obliku nadležnom tijelu. Zadaća savjetodavnog povjerenstva je da daje mišljenja o ispunjavanju proceduralnih uvjeta u vezi sa pisanim zahtjevom odnosnog poreznog obveznika te rješava sporove, a sastoji se od neovisnih uglednih osoba koje predlože nadležna tijela odnosnih država članica.
Države članice umjesto savjetodavnog povjerenstva mogu osnovati i alternativno savjetodavno povjerenstvo za rješavanje sporova. Nadležna tijela država članica također mogu postići dogovor o osnivanju alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova u obliku odbora koji je trajne prirode (stalni odbor). Člancima 8. do 14. Prijedloga zakona uređeni su rokovi za podnošenje zahtjeva za osnivanje povjerenstva, rokovi unutar kojih povjerenstva moraju postupati, sastav povjerenstva, uvjeti za imenovanje, troškovi postupka te pravila postupanja.
Nadležna tijela su obvezna dogovoriti se o načinu rješavanja predmeta spora u roku od šest mjeseci od izvješćivanja o mišljenju savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog savjetodavnog povjerenstva za rješavanje sporova.
Fizičke osobe i mali poduzetnici
Za fizičke osobe i mala poduzeća propisuju se i posebne odredbe. Tako je člankom 19. Prijedloga zakona propisano da fizičke osobe te poduzeća koja nisu velika i koja nisu dio velike grupe mogu podnijeti prigovor samo nadležnom tijelu države članice čiji je odnosni porezni obveznik rezident. Nadležno tijelo te države članice obavijestiti će nadležna tijela drugih odnosnih država članica u isto vrijeme i u roku od dva mjeseca od primitka tih priopćenja. Nakon što je izvješćivanje učinjeno, smatra se da je odnosni porezni obveznik podnio priopćenje svim odnosnim državama članicama s danom tog izvješćivanja, a u slučaju dodatnih informacija nadležno tijelo države članice koje je zaprimilo dodatne informacije istodobno prosljeđuje presliku dokumenata na kojima se one nalaze nadležnim tijelima svih drugih odnosnih država članica.
Odredbe Prijedloga zakona obuhvaćaju sve prigovore u vezi s predmetima spora koji se odnose na dohodak, dobit ili kapital ostvaren u poreznoj godini koja počinje 1. siječnja 2018. godine ili nakon toga.
Očekuje se da će preuzimanje ciljeva propisanih Direktivom u naše zakonodavstvo i naravno primjenjivanje tih pravila dovesti do nižih troškova ispunjavanja porezne obveze na način da za sve porezne obveznike koji ostvaruju poslovnu dobit budu stvoreni jednaki uvjeti tržišnog natjecanja u Europskoj uniji. U konačnici bi ove mjere trebale pozitivno utjecati na poduzetnička ulaganja, gospodarski rast, na pravednije ubiranje poreza i poreznih prihoda te na poticanje zapošljavanja.
Marina Turković
