Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
NOTARIUS-INFO > Dnevni NOTARIUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

22.8.2019

Pristup sigurnosno-obavještajnih agencija podacima kojima raspolažu sudovi

U ovom tekstu raščlanjuje se odnos između općeg uređenja pristupa sigurnosno-obavještajnih agencija podacima državnih tijela i s time povezanih posebnosti u pogledu podataka kojima raspolažu sudovi.
Prikupljanje podataka među glavnim je poslovima i ovlastima hrvatskih sigurnosno-obavještajnih agencija (članak 25.-41. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, „Narodne novine“, br. 79/06. i 105/06., dalje: ZSOS). Svrha ovih aktivnosti proizlazi iz članka 1. stavak 1. ZSOS-a. Prema spomenutoj odredbi, navedenim se Zakonom, radi sustavnog prikupljanja, analize, obrade i ocjene podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, u cilju otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene: protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju Ustavom Republike Hrvatske i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske i koji su nužni za donošenje odluka značajnih za ostvarivanje nacionalnih interesa u području nacionalne sigurnosti, osnivaju sigurnosno-obavještajne agencije: Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) i Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (u daljnjem tekstu: VSOA).

Prikupljanje podataka po članku 30. ZSOS-a

Ovaj tekst posvećen je primjeni odredbe članka 30. ZSOS-a u odnosu na sudove. Tom je normom, u okviru regulacije prikupljanja podataka, propisano da su čelnici i zaposlenici državnih tijela i tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima kao i zaposlenici, odnosno pripadnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga, dužni udovoljiti zahtjevima sigurnosno-obavještajnih agencija glede podataka kojima raspolažu u okviru zakonom određenog djelokruga. U dijelu što se odnosi na uvid u registre i zbirke podataka i dokumentaciju primjenjuju se i članak 31. te članak 32. toga Zakona.

Što se tiče sudova, kao državnih tijela, odredba članka 30. ZSOS-a vrijedi u odnosu na predsjednike sudova, suce i državne službenike raspoređene u sudovima. Po prirodi stvari, primarno je usmjerena na predsjednike sudova.

Članak 30. ZSOS-a – kao odredba posebnog zakona – u odnosu na prikupljanje podataka od strane sigurnosno-obavještajnih agencija, dovoljna je osnova za prikupljanje podataka o sudskom predmetu. Navedeno isključuje primjenu općih pretpostavki za obavještavanje o predmetu i razgledanje spisa predmeta od strane drugih osoba, propisanih u članku 44. stavak 2. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, br. 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18. i 119/18). Osim obveze čuvanja tajnosti podataka, kojima su službenici agencija generalno podvrgnuti, ovdje vrijede i pravila o zaštiti prikupljenih osobnih podataka. Dopušteno je prikrivati svrhu prikupljanja podataka (članak 52. ZSOS-a). Kada je agencija stranka u konkretnome sudskom postupku, vrijede opće odredbe o položaju stranaka, usmjerene, među inim, na osiguranje njihove procesne ravnopravnosti.

Autonomija sudova i sudaca

Istodobno, odredba članka 30. ZSOS-a ne derogira ustavne odredbe kojima je propisana samostalnost i neovisnost sudbene vlasti (članak 118. stavak 2. i 3., vezano uz članak 121. stavak 1., članak 122. i članak 124. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“, br. 59/90., 135/97., 8/98. – proč. tekst, 113/00., 124/00. – proč. tekst, 28/01., 41/01. – proč. tekst, 55/01. – ispr., 76/10., 85/10. – proč. tekst i 5/14.). Ustavno uređenje sudačke autonomije dodatno je razrađeno, između ostalog, odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.). U prvom je redu riječ o odredbama članka 2., članka 3. stavak 1., članak 4. stavak 1., članak 5., članak 6. i članak 8. navedenog Zakona.

Pritom je neovisnost pravosuđa u cjelini „moguće promatrati individualno kao stanje svijesti pojedinog suca u izvršavanju sudačkog poziva, i institucionalno, kao obvezu države osigurati neovisno funkcioniranje pravosudnog sustava u cjelini“, a „sudac mora postupati ispravno bez straha od kritike i neovisno o tome hoće li konačna odluka biti popularna u javnosti, medijima, vladi, ili sučevim prijateljima i članovima obitelji“, dok se uobičajeni društveni kontakti „ne trebaju izbjegavati, ali treba voditi računa da se pri tome ne stvara dojam u javnosti o ugrozi neovisnosti suca i utjecaju 'sa strane'“ (iz točke 4. Smjernica za tumačenje i primjenu Kodeksa sudačke etike).

Na umu je potrebno imati i da su spomenute agencije dio izvršne vlasti. Također, agencije su obuhvaćene općom obvezom države da osigura samostalnost i neovisnost sudova.

Ograničenja pristupa podacima sudova

Sagledavajući cjelinu mjerodavnoga normativnog okvira, dva su glavna ograničenja kojima je podvrgnuta primjena članka 30. ZSOS-a u odnosu na podatke kojima raspolažu sudovi. Prvo, ova se norma ne odnosi na saznanja koja nemaju obilježja podataka kojima sud raspolaže u okviru zakonom određenog djelokruga. Primjerice, ne odnosi se na predviđanje ishoda pojedinog spora, na procjenu valjanosti argumentacije pojedine stranke u sporu, na (ne)sklonost pojedinog suca određenim pravnim stajalištima i sl. Drugo, članak 30. ZSOS-a ne može biti interpretiran na način koji bi omogućavao bilo kakav, makar i vrlo neizravan i sofisticiran, utjecaj na odlučivanje suda (suca).

Postupanje predsjednika suda protivno netom navedenom može činiti razlog za njegovo razrješenje s predsjedničke dužnosti, članak 85. stavak 4. točka 5., možebitno i točka 1., Zakona o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, broj 116/10., 57/11., 130/11., 13/13., 28/13., 82/15. i 67/18.). Sudac bi se, pak, izložio stegovnoj odgovornosti (članak 62. navedenoga Zakona). U obavljanju poslova sudske uprave nemoguće je posve isključiti razmimoilaženja, ponekad i konflikte između predsjednika suda i suca. Međutim, što se tiče domene suđenja, primarna je uloga predsjednika suda da sucima bude „gromobran“, a ne provodnik utjecaja (šire o ovome v. npr. u tekstu: Odnos predsjednika suda sa sudskim strankama – pravno uređenje i pitanja iz prakse, dostupnom na poveznici: https://hrcak.srce.hr/219405 ).

Dodajmo da pojedina odluka suda u određenom predmetu sâma po sebi ne može predstavljati ugrozu za nacionalnu sigurnost. Relevantno za nacionalnu sigurnost može biti odlučivanje suca kao posljedica korupcije, djelovanja strane agenture i sl., ali ne i odluka donesena u okviru sudačke autonomije, bez nedopuštenih utjecaja i/ili motiva, bez obzira radi li se o pravilnoj odluci ili ne.

doc. dr. sc. Alen Rajko



Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2019

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2018

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite