Prije svega, uvodno možemo istači kako stvarna nadležnost (competentia ratione materiae) podrazumijeva skup poslova koji su kao njihovo pravo i dužnost određeni pojedinim tijelima, odnosno stvarnu nadležnost možemo definirati kao pravo i dužnost postupanja u određenim pravnim stvarima.
Vezano uz stvarnu nadležnost za suđenje u prekršajnim predmetima, bitno je napomenuti da je u odredbama članka 18. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.) propisano da općinski sudovi rješavaju prekršajne predmete, osim onih za koje je zakonom propisana stvarana nadležnost drugog tijela, dok je člankom 26. navedenog Zakona propisano da Visoki prekršajni sud, kao jedan od specijaliziranih sudova, odlučuje o redovnim pravnim lijekovima protiv odluka općinskih sudova u prekršajnim predmetima i odluka javnopravnih tijela koja vode prvostupanjski prekršajni postupak kada je to propisano posebnim zakonom.
Isto tako, odredom članka 93. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. – dalje: PZ) propisano je da u prekršajnim predmetima sude općinski sudovi i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, dok se posebnim zakonom može propisati stvarna nadležnost tijela državne uprave za vođenje prekršajnog postupka u prvom stupnju, osim u postupku po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga (članci 239. do 244. ovoga Zakona), kada prekršajni postupak za sve vrste prekršaja po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga vode općinski sudovi, bez obzira što je eventualno posebnim zakonom propisana stvarna nadležnost tijela državne uprave za vođenje prekršajnog postupka u prvom stupnju. Isto tako, prema članku 93. stavku 2. PZ-a sudovi uvijek sude maloljetnim počiniteljima prekršaja.
Nadalje, odredba članka 102. stavka 1. PZ-a obvezuje sud, pa tako i tijelo državne uprave, sukladno članku 187. PZ-a, da i po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost te čim primijeti da nije nadležan obvezan je rješenjem se proglasiti nenadležnim, a nakon pravomoćnosti rješenja predmet će ustupiti nadležnom sudu, odnsono drugom nadležnom prekršajnom tijelu. S tim u vezi potrebno je upozoriti na odredbu članka 195. stavka 1. točke 7. PZ-a prema kojoj apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka egzistira i ako je odluku donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari, s tim da prema sada važećoj odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti mora uvijek ispitati jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6.,7., 9. i 10. ovoga Zakona.
Prema članku 96. PZ-a tijela državne uprave nadležna su, uz ostalo, odlučivati u prvom stupnju o prekršajima kada je to propisano posebnim zakonom, a sukladno takvim zakonima tijela državne uprave koja su stvarno nadležna za suđenje u prvostupanjskom prekršajnom postupku su: carinska uprava, porezna uprava, Financijski inspektorat Republike Hrvatske, lučke kapetanije i voditelj prekršajnog postupka za prekršaje u području civilnog zrakoplovstva.
Tako je Zakon o trgovini ("Narodne novine", br. 87/08., 116/08., 76/09-Odluka Ustavnog suda RH, 114/11., 68/13. i 30/14.), prije zadnjih izmjena, u odredbi članka 76. propisivao da prekršajni postupak za prekršaje propisane ovim Zakonom u prvom stupnju vodi Ministarstvo financija, Carinska uprava, ako se postupak vodi na temelju prijave ili optužnog prijedloga Ministarstva financija, Carinske uprave, dok je u odredbi članka 66. stavka 2. propisivao da inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode nadležni inspektori Ministarstva financija.
Međutim, radi eksternog usklađivanja sa Zakonom o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", br. 115/18. – stupio na snagu 1. travnja 2019.), najnoviji Zakon o izmjenama Zakona o trgovini ("Narodne novine", br. 32/19.), koji je stupio na snagu 1. travnja 2019., mijenja članak 76. Zakona o trgovini, tako da sada prema navedenoj odredbi prekršajni postupak za prekršaje propisane člancima 71.a i 71.b ovoga Zakona u prvom stupnju vodi Ministarstvo financija, Carinska uprava, ako se postupak vodi na temelju prijave ili optužnog prijedloga Ministarstva financija, Carinske uprave. Dakle, ovim izmjenama sužena je stvarna nadležnost Carinske uprave za vođenje prekršajnog postupka za prekršaje iz Zakona o trgovini, tako da je Carinska uprava sada nadležna voditi prekršajne postupke samo za prekršaje koji se odnose na provedbu Uredbe 2368/2002/EZ (primjerice uvoz i izvoz neobrađenih dijamanata za koje nisu ispunjeni uvjeti iz navedene Uredbe). Prema tome, za ostale prekršaje iz Zakona o trgovini stvarno su nadležni prekršajni postupak voditi općinski sudovi, sukladno članku 93. stavku 1., odnosno članku 94. stavku 1. točki 1. PZ-a.
S obzirom da je, dakle, inspekcijske poslove u području trgovine od 1. travnja 2019. godine pruzeo Državni inspektorat, bila je nužna i odgovarajuća izmjena članka 66. stavka 2. Zakona o trgovini, pa tako ista odredba sada propisuje da inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju Zakona obavljaju tržišni inspektori središnjeg tijela državne uprave nadležnog za inspekcijske poslove u skladu s ovlastima određenim posebnim zakonom. Odredba članka 66. stavka 3. Zakona o trgovini i nadalje propisuje da nadzor nad provedbom Uredbe (EZ) br. 1236/2005 i Uredbe (EZ) br. 2368/2002 provodi Ministarstvo financija, Carinska uprava.
Dakle, odredbama članka 5. stavka 1. i 2. novoga Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da inspekcijske poslove u području trgovine, koji podrazumijevaju obavljanje inspekcijskog nadzora i provedbe zakona i drugih propisa te propisa Europske unije kojima se uređuje obavljanje trgovine, obavlja tržišna inspekcija. Radi nužnog usklađivanja poslova carinske službe propisanih Zakonom o carinskoj službi sa provedbom reformske mjere objedinjavanja inspekcijskih službi u okviru Državnog inspektorata, odnosno predviđenim djelokrugom Državnog inspektorata sukladno Zakonu o Državnom inspektoratu, najnovijim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", br. 39/19. – stupio na snagu 25. travnja 2019.) izmijenjen je članak 4. stavak 3. Zakona o carinskoj službi tako da su iz popisa poslova carinske službe, uz ostale, izuzeti poslovi koji obuhvaćaju nadzor nad provedbom propisa kojima se uređuje obavljanje trgovine i obavljanje usluga.
U konkretnom predmetu Ministarstvo financija, Carinska uprava, nadležni Područni carinski ured, proglasilo se rješenjem od 29. travnja 2019. stvarno nenadležnim za vođenje prekršajnog postupka protiv okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. podstavka 4. Zakona o trgovini, te odlučilo nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostaviti stvarno nadležnom općinskom sudu.
Protiv tog rješenja okrivljenici su po branitelju podnijeli žalbu u kojoj u bitnome navode da je prvostupanjsko tijelo započelo postupak i da ga treba završiti, pri čemu da nije od utjecaja stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini i Zakona o Državnom inspektoratu.
Rješavajući predmet, uz ocjenu žalbenih navoda, vijeće Visokog prekršajnog suda RH je utvrdilo da je prvostupanjsko prekršajno tijelo pravilno donijelo rješenje kojim se proglasilo stvarno nenadležnim.
U obrazloženju drugostupanjske odluke apostrofira se da za razliku od ranijeg Zakona o trgovini koji je odredbom članka 76. propisivao da prekršajni postupak za prekršaje propisane tim Zakonom u prvom stupnju vodi Ministarstvo financija, Carinska uprava ako se postupak vodi na temelju prijave ili optužnog prijedloga Ministarstva financija, Carinske uprave, novim Zakonom propisana je nadležnost prvostupanjskog prekršajnog tijela samo zbog prekršaja iz članka 71.a i 71.b ovog Zakona, dok se u konkretnom slučaju prekršajni postupak vodi zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. podstavka 4. Zakona o trgovini. U nastavku se ističe kako je slijedom navedenog pravilno postupilo prvostupanjsko prekršajno tijelo kada se proglasilo stvarno nenadležnim za postupanje u konkretnom predmetu te da će nakon pravomoćnosti rješenja ustupiti predmet na rješavanje nadležnom općinskom sudu, budući je odredbom članka 94. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona propisana nadležnost općinskih sudova u prekršajnim predmetima, odnosno suditi u prvom stupnju za sve prekršaje, osim za one koje je zakonom propisana nadležnost tijela državne uprave. Na kraju, drugostupanjski sud dodaje kako pogrešno navode žalitelji da je postupak trebalo dovršiti pred prvsotupanjskim prekršajnim tijelom koje je započelo postupak, budući je sud ili prvostupanjsko prekršajno tijelo uvijek dužno paziti na svoju stvarnu nadležnost i čim primijeti da nije nadležan proglasti se nenadležnim (kako je to slučaj u ovom predmetu), dok se nakon započinjanja postupka ne može proglasiti samo mjesno nenadležnim. Zbog izloženih razloga, sukladno odredbe članka 211. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, odbijena je žalba okrivljenika kao neosnovana.
Podredno navedenom, a u kontekstu analiziranja trenutno važećih odredbi kojima se uređuje stvarna nadležnost Ministarstva financija za vođenje prekršajnog postupka, nalazimo shodnim istači kako najnovijim propisima nije samo reducirana stvarna nadležnost Ministarstva financija, već je u novom Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma ("Narodne novine", br. 29/19. – stupio na snagu 24. ožujka 2019.) čak i ustanovljena stvarna nadležnost Ministarstva financija za vođenje prekršajnog postupka za određene prekršaje. Naime, za razliku od rješenja iz ranijeg propisa, kada je jedini ovlašteni tužitelj bio državni odvjetnik i kada je stvarno nadležan za vođenje prekršajnog postupka bio jedino sud, prema odredbama članka 94. stavka 3. i 4. prethodno navedenog Zakona za prekršaje propisane člancima 89. i 90. ovoga Zakona ovlašteni tužitelj je Ministarstvo financija, dok prekršajni postupak za iste prekršaje u prvom stupnju vodi nadležni područni ured Porezne uprave Ministarstva financija. Inače, prekršajnim odredbama članka 89. i 90. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma propisuju se prekršaji za jedinice samouprave koje u proračunu ne osiguraju sredstva za redovito financiranje političkih stranaka i nezavisnih vijećnika, odnosno ako sredstva za redovito godišnje financiranje političkih stranaka i nezavisnih vijećnika ne doznačuju redovito te ako naknadu troškova izborne promidžbe ne isplaćuju u propisanom roku.
Zaključno možemo navesti kako prema odredbi članka 103. stavka 5. PZ-a o sukobu nadležnosti sudova i tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.
Željko Kudrić, dipl.iur.
